Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2320/19 (R.M.)

Odluka donesena 15. 01. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Uknjižba
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2320/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 01. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. januara 2020. godine, u predmetu broj AP-2320/19, rješavajući apelacije R. M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnijela R. M.

protiv:

-Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 U 010325 18 U od 28. marta 2019. godine i -Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 Dn 011113 19 Gž od 7. avgusta 2019. godine;

zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-2320/19

1. R. M. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Maglaja, podnijela je 29. maja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 U 010325 18 U od 28. marta 2019. godine.

2. Osporenom odlukom Kantonalnog suda odbijena je apelantičina tužba protiv rješenja tužene (Federalne uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove) od 22. avgusta 2018. godine, kojim je odbijena apelantičina žalba izjavljena protiv rješenja prvostepenog organa – Službe za urbanizam, geodetske i imovinsko pravne poslove Općine Maglaj od 17. januara 2018. godine. Navedenim prvostepenim rješenjem je na osnovu pravosnažne presude Općinskog suda u Zavidovićima, Odjeljenje u Maglaju broj 42 1 P 006266 13 P od 11. septembra 2015. godine, odlučeno o provođenju promjena u katastarskom operatu koji se vodi kod tog organa na način da je na dvije parcele odlučeno o upisu novog posjednika M.Ž. sa dijelom 1/1, uz brisanje apelantice kao dosadašnjeg posjednika.

3. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da je Općinski sud u Zavidovićima, Odjeljenje u Maglaju pravosnažnom presudom od 11. septembra 2015. godine utvrdio da je M.Ž. jedini vlasnik i posjednik predmetne dvije parcele, te da je apelantica dužna trpiti da se M.Ž. u zemljišnim knjigama i katastru upiše kao vlasnik i posjednik tih parcela sa dijelom 1/1, kao i da je M.Ž. 17. januara 2018. godine na osnovu ove presude podnijela prijavu o promjeni upisa posjednika na ovim parcelama. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da je predmetni postupak upisa promjene posjednika na zemljištu u katastru Općine Maglaj proveden u skladu s članom 12. stav 1. i članom 60. stav 2. Zakona o premjeru i katastru zemljišta, te da je prvostepeni organ time što je dozvolio ovu promjenu ispoštovao navedenu presudu kao zakonsku osnovu promjene posjednika na zemljištu. Kantonalni sud je naveo da ne nalazi nikakvu smetnju za provođenje navedene presude, zbog čega su neosnovani apelantičini navodi da parcele navedene u dispozitivu navedene presude ne postoje u katastru i da presuda zbog toga nije provodiva. Osnovom navedenog, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeno rješenje pravilno i zakonito, te da je tražena promjena dozvoljena na osnovu valjane pravne osnove, kao i potpunih i aktuelnih podatka katastra za predmetne nekretnine saglasno citiranim odredbama navedenog zakona, s obzirom da je sud u parničnom postupku utvrdio sve relevantne činjenice te meritorno raspravio pravo M.Ž. na traženi upis u katastru, zbog čega je pravilno tuženi organ odbio apelantičinu žalbu.

2. AP-3635/19

4. Apelantica, koju zastupa Eldin Bašić advokat iz Maglaja, podnijela je 19. septembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 04 0 Dn 011113 19 Gž od 7. avgusta 2019. godine.

5. Osporenom odlukom Kantonalnog suda odbijena je apelantičina žalba protiv rješenja Općinskog suda u Zavidovićima, Odjeljenje u Maglaju, Zemljišnoknjižni ured (u daljnjem tekstu: Općinski sud) od 27. maja 2019. godine, kojim je na osnovu pravosnažne presude istog suda broj 42 1 P 006266 13 P od 11. septembra 2015. godine dozvoljena uknjižba prava vlasništva u kolonu Upisi B lista zemljišnoknjižnog uloška na nekretnini (pobliže označenoj u dispozitivu prvostepenog rješenja) u korist M.Ž. sa dijelom 1/1, te otpis nekretnine (pobliže označenoj u dispozitivu prvostepenog rješenja) i uknjižba prava vlasništva u kolonu Upisi B lista istog zemljišnoknjižnog uloška u korist M.Ž. sa dijelom 1/1.

6. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud na osnovu pravosnažne presude od 11. septembra 2015. godine, a saglasno članu 3. stav 2. tačka 3., članu 12., članu 14., članu 41. stav 3., članu 43. stav 1. i članu 44. Zakona o zemljišnim knjigama FBiH, dozvolio uknjižbu prava vlasništva u korist M.Ž. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je na osnovu člana 235. tačka 2. Zakona o parničnom postupku odbio apelantičinu žalbu protiv rješenja Općinskog suda od 27. maja 2019. godine, jer zakonitost i pravilnost ovog rješenja nije dovedena u sumnju apelantičinim navodima, a što proizlazi iz odredbi čl. 31., 43. stav 1. i 44. Zakona o zemljišnim knjigama FBiH.

Spajanje predmeta

7. S obzirom na to da se navedene apelacije odnose na istu apelanticu i zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2320/19.

Apelacioni navodi

8. U svim navedenim apelacijama apelantica se pozivala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica, u suštini, smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno primijenili pozitivno-pravne propise.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantica pozvala u predmetnim apelacijama, odnose na način na koji su sudovi primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

12. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženjima odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2320/19 (R.M.) | Sudska praksa | Aktio