Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2356/19 ("I.N.S.A." d.o.o. Banjaluka)

Odluka donesena 15. 01. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2356/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 01. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. januara 2020. godine, u predmetu broj AP-2356/19, rješavajući apelaciju "I.N.S.A." d.o.o. Banjaluka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio "I.N.S.A." d.o.o. Banjaluka protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 32 0 Ps 050526 19 Rev od 4. aprila 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 050526 17 Pž od 13.

decembra 2018. godine i Presude Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 050526 10 Ps od 30. juna 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. "I.N.S.A." d.o.o. Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Mirza Telalović advokat iz Tuzle, podnio je 31. maja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 32 0 Ps 050526 19 Rev od 4. aprila 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 050526 17 Pž od 13. decembra 2018. godine i Presude Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 050526 10 Ps od 30. juna 2017. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Vrhovnog suda, odbijen je apelantov (u presudama redovnih sudova označen kao: „I.N.S.A. Group“ d.o.o. Banjaluka) tužbeni zahtjev da se obaveže tuženi („EURO SAMM PLAST" d.o.o. Gradačac) da apelantu na ime naknade štete isplati određeni novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačno označene iznose bliže navedene u izreci prvostepene odluke.

3. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je naveo da su apelant (naručilac) i tuženi (izvođač radova) bili u poslovnom odnosu po osnovu ugovora o izradi i isporuci ALU-PVC stolarije za stambeno poslovni objekat u Banjaluci, te aneksa ugovora kojima se tuženi obavezao da na objektu izvede limarske i keramičarske radove, te izradi stubišta i balkone. Vrhovni sud je dalje naveo da su apelant i njegov nadzorni organ potpisali i ovjerili liste građevinskog dnevnika tuženog o izvršenom ugovorenom poslu, da je apelantov nadzorni organa potpisao bez primjedbi sve privremene situacije tuženog, da je tuženi predao apelantu ugovorene izvršene radove nakon čega je nadležni upravni organ izvršio tehnički prijem i dao upotrebnu dozvolu za navedeni objekat. Nadalje, Vrhovni sud je naveo da vještak građevinske struke nije utvrdio stanje ovog objekta prije izvođenja novih radova na koje se odnose računi koje je apelant priložio kao dokaz da su mu određene firme izvodile radove na ovom objektu, te da je dao nalaz i mišljenje nakon otklanjanja navodnih nedostataka (kada su već bili izvedeni svi radovi koji se odnose na ove račune), te je utvrdio da prodiranje oborinskih voda nije u vezi sa ALU-PVC stolarijom koju je isporučio i ugradio tuženi. S tim u vezi, Vrhovni sud je naveo da su nižestepeni sudovi pravilnom primjenom člana 126. u vezi sa članom 123. Zakona o parničnom postupku i čl. 154., 600. do 629. Zakona o obligacionim odnosima odbili apelantov tužbeni zahtjev za naknadu štete po priloženim računima. Naime, Vrhovni sud je naveo da apelant nije dokazao (član 7. stav 1. u vezi sa članom 123. Zakona o parničnom postupku) da mu je nastala šteta uslijed nestručnog i nekvalitetnog izvođenja ugovorenih radova od strane tuženog, te da nije dokazao da je pozivao tuženog da otkloni vidljive i skrivene nedostatke u garantnom roku od dvije godine i da ga je upozorio da ukoliko ne otkloni te nedostatke da će isti angažovati treća lica za nekvalitetno izvođenje ugovorenih radova od strane tuženog.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da je u predmetnom postupku pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeno materijalno i procesno pravo.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženju osporene odluke, pozivajući se na relevantne zakonske odredbe, detaljno i jasno obrazložio svoj zaključak da apelantu ne pripada pravo na naknadu štete, a Ustavni sud u ovakvom obrazloženju Vrhovnog suda ne vidi nikakvu proizvoljnost. Ovo naročito imajući u vidu da apelant u apelaciji uglavnom ponavlja navode koje je isticao u izjavljenoj reviziji protiv drugostepene odluke, a koje navode je razmotrio Vrhovni sud prilikom donošenja osporene odluke, te jasno i detaljno objasnio zašto ne mogu uticati na drugačije odlučenje u predmetnom slučaju. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2356/19 ("I.N.S.A." d.o.o. Banjaluka) | Sudska praksa | Aktio