Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4766/19 (D.R.)
Odluka donesena 15. 01. 2020.
- Izbori
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4766/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 01. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. januara 2020. godine, u predmetu broj AP-4766/19, rješavajući apelacije D. R., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnio D. R.
protiv:
- Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Iž 033701 19 Iž od 8. oktobra 2019. godine;
-Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Iž 033702 19 Iž od 8. oktobra 2019. godine;
zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
AP-4766/19
1. D. R. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bosanskog Grahova, kojeg zastupa Advokatska kancelarija „Nermin Vila“ iz Sarajeva, podnio je 9. decembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 Iž 033701 19 Iž od 8. oktobra 2019. godine.
2. Odlukom o prestanku mandata i dodjeli mandata sljedećem kvalifikovanom kandidatu Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: CIK) od 24. septembra 2019. godine apelantu, kao poslaniku u Skupštini Kantona 10, izabranom na Opštim izborima 2018. godine sa liste političkog subjekta Srpske napredne stranke (u daljnjem tekstu: SNS), utvrđen je prestanak mandata sa 5. julom 2019. godine. Osim toga, određeno je da se upražnjeni mandat dodjeljuje sljedećem kvalifikovanom kandidatu sa liste političkog subjekta SNS, nakon pravosnažnosti predmetne odluke.
3. Odlučujući o apelantovoj žalbi, izjavljenoj protiv odluke CIK-a od 24. septembra 2019. godine, Sud BiH je donio rješenje od 8. oktobra 2019. godine kojim je predmetnu žalbu odbio. AP-4767/19
4. Apelant, kojeg zastupa Advokatska kancelarija „Nermin Vila“ iz Sarajeva, podnio je 9. decembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Suda BiH broj S1 3 Iž 033702 19 Iž od 8. oktobra 2019. godine.
5. Odlukom o prestanku mandata i dodjeli mandata sljedećem kvalifikovanom kandidatu CIK-a od 24. septembra 2019. godine apelantu, kao delegatu u Domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Dom naroda), izabranom na Posrednim izborima 2018. godine sa kandidatske liste Predlagača apelanta, za izbor delegata u Dom naroda iz Skupštine Kantona 10, iz reda srpskog naroda, utvrđen je prestanak mandata sa 5. julom 2019. godine. Osim toga, određeno je da se upražnjeni mandat dodjeljuje sljedećem kandidatu za izbor delegata u Dom naroda, iz reda srpskog naroda, nakon pravosnažnosti predmetne odluke.
6. Odlučujući o apelantovoj žalbi, izjavljenoj protiv odluke CIK-a od 24. septembra 2019. godine, Sud BiH je donio rješenje od 8. oktobra 2019. godine kojim je predmetnu žalbu odbio.
7. U obrazloženjima osporenih rješenja Sud BiH je naveo da je apelant pravosnažnom odlukom Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) od 5. jula 2019. godine osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, a koja kazna mu je, primjenom relevantnih odredbi Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, zamijenjena novčanom kaznom u visini od 24.000,00 KM. Sud BiH je istakao da je o navedenom CIK obaviještena dopisom od 2. avgusta 2019. godine, nakon čega je, u cilju provjere tačnosti navoda iz dopisa, uputila dopis Općinskom sudu, a čiji odgovor je, sa svim relevantnim podacima o osuđujućoj presudi, kao i izvršenoj zamjeni kazne zatvora sa novčanom kaznom, zaprimila 26. avgusta 2019. godine. Nadalje, Sud BiH je naveo da je odredbom člana 1.10 (1) tačka 4. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Izborni zakon) propisano da izabranom članu organa vlasti na svim nivoima prestaje mandat prije isteka vremena na koje je izabran danom pravosnažnosti sudske presude kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci ili duže. Nadalje, da je odredbom stava 2. istog člana propisano da je izabranom članu organa vlasti na bilo kom nivou prestaje mandat danom nastupanja nekog od razloga propisanih stavom 1., u kojem slučaju tužena (CIK) donosi odluku o prestanku mandata izabranom članu organa vlasti u roku koji ne može biti duži od 15 dana od dana kada su nastupili razlozi za prestanak mandata, odnosno od saznanja o razlogu za prestanak mandata i o tome obavještava organ vlasti u kojem je izabrani član imao mandat. Sud BiH je naveo da su odredbom člana 2.9 Izbornog zakona određene nadležnosti CIK-a, te da je, između ostaloga, tačkom 14. iste odredbe propisano da CIK donosi odluku o prestanku mandata izabranog zvaničnika na svim nivoima neposrednih i posrednih izbora u Bosni i Hercegovini obuhvaćenih istim zakonom, a da vodi i prethodni postupak, gdje je potrebno, o utvrđivanju činjeničnog stanja. Imajući u vidu navedeno, Sud BiH je istakao da je CIK postupala u okviru svojih nadležnosti, u zakonom propisanim rokovima. Pri tome, Sud BiH je naveo da je CIK prije nego je donijela odluke kojima je odlučeno o prestanku apelantovog mandata, kod jedinog ovlaštenog organa (Općinskog suda) izvršila provjeru svih pravno relevantnih činjenica. S tim u vezi, Sud BiH je istakao da su pobijane odluke pravilne i zakonite i da taj sud, kao pravno relevantan momenat za računanje roka za donošenje odluka o prestanku mandata, prihvata dan kada je cjelokupan postupak provjere završen. Osim toga, Sud BiH je naveo da na drugačiju odluku tog suda ne utiče ni izvršena uplata novčane kazne, koju je apelant izvršio 27. septembra 2019. godine, odnosno tri dana nakon donošenja pobijanih odluka CIK-a.
Apelacioni navodi
8. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i člana II/2 Ustava Bosne i Hercegovine (međunarodni standardi).
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
10. U vezi sa apelantovim navodima o tome da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje, Ustavni sud, prije svega, podsjeća na to da je, prema jurisprudenciji organa Evropske konvencije i Ustavnog suda, za primjenu garancija prava na pravično suđenje u nekom postupku, kao opće pravilo, neophodno da postoji spor oko prava i obaveza i da oni budu građanske prirode, odnosno da se radi o postupku u kojem se utvrđuje osnovanost krivične optužbe. U pogledu rješavanja izbornih sporova koji se odnose na izabrane dužnosnike, Evropski sud je izričito naglasio da ovi sporovi izlaze iz građanskih i krivičnih okvira člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u skladu sa njegovom dosadašnjom praksom izraženom u predmetu Pierre-Bloch protiv Francuske (presuda od 21. oktobra 1997. godine, Izvještaji 1997-VI). Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o sporu koji je van okvira člana 6. stav 1. Evropske konvencije, a član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u ovom slučaju ne pruža širi obim zaštite, te su apelantovi navodi u vezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-2946/15 od 16. septembra 2015. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
11. Apelant, također, smatra da mu je osporenim odlukama Suda BiH povrijeđeno pravo na imovinu. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na to da pojam «imovina», prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, podrazumijeva širok spektar vlasničkih interesa koji predstavljaju ekonomsku vrijednost. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju štiti samo postojeću imovinu ili imovinu za koju apelant ima «legitimno očekivanje» da će je dobiti (vidi Evropski sud, Pine Valley Developments Ltd i drugi, presuda od 29. novembra 1995. godine, serija A, broj 332, tačka 31). Međutim, ovaj pojam ne uključuje prava ili očekivanja na stjecanje imovine (vidi Ustavni sud, Odluka broj U-12/01 od 25. februara 2002. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/02). Dakle, navedeni član Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije može se primijeniti samo na postupke koji imaju za predmet spora «imovinu», u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, a ne na postupke u kojima apelant nastoji sebi osigurati pravo na stjecanje imovine. U konkretnom slučaju, očekivanje dobivanja novčanih sredstava u vidu naknade za budući učinjeni rad, odnosno buduće plaće ne može predstavljati apelantovu imovinu jer predstavlja očekivanje stjecanja neke imovine. Dakle, u pitanju je eventualna buduća, a ne njegova postojeća «imovina» (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-444/08 od 21. jula 2010. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević