Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4877/19 (S. S.)
Odluka donesena 15. 01. 2020.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4877/19
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
15. 01. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević i potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. januara 2020. godine, u predmetu broj AP-4877/19, rješavajući zahtjev Suada Smajlovića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Suada Smajlovića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Suad Smajlović (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupaju Vasvija Vidović i Mirna Delalić, advokatice iz Sarajeva odnosno Tuzle, podnio je, 19. decembra 2019. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presudā Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. S1 1 K020519 19 Krž od 10. septembra 2019. godine i S1 1 K 020519 16 Kri od 14. septembra 2018. godine.
2. Apelant je zatražio donošenje privremene mjere kojom se nalaže „Sudu BiH i Kazneno-popravnom zavodu u koji apelant treba da bude upućen na izdržavanje kazne zatvora, da apelanta neće uputiti na izdržavanje izrečene kazne do donošenja konačne odluke Ustavnog suda po apelaciji“.
3. Sud BiH je presudom broj S1 1 K 020519 16 Kri od 14. septembra 2018. godine apelanta oglasio krivim da je radnjama bliže opisanim u izreci presude počinio krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. Krivičnog zakona SFRJ (u daljnjem tekstu: KZ SFRJ) i osudio ga na kaznu zatvora od jedne godine i dva mjeseca.
4. Sud BiH je presudom broj S1 1 K020519 19 Krž od 10. septembra 2019. godine odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu izjavljenu protiv prvostepene presude. Žalba Tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo BiH) je djelimično uvažena i prvostepena presuda je preinačena u odluci o kazni, tako da je apelant osuđen na kaznu zatvora od tri godine.
5. Apelant, u opširnim apelacionim navodima, tvrdi da su mu osporenim presudama prekršena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, te iz člana 6. st. 1. 2. i 3 i člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovanih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Suština apelantovih navoda svodi se na tvrdnje da je Sud BiH proizvoljno primijenio odredbe materijalnog i procesnog prava te povredu prava na odbranu. Iz istih razloga apelant je zatražio i da o njegovoj apelaciji bude hitno odlučeno, ukazujući i da mu je već duži vremenski period narušeno zdravstveno stanje a o čemu je predočio i medicinsku dokumentaciju, kao dokaz da se radi, kako navodi, o brojnim teškim bolestima.
6. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelant je istakao da se radi o specifičnom predmetu koji zahtjeva hitnost obzirom da je oglašen krivim i izrečena mu je kazna zatvora u krivičnom postupku u kom je, kako navodi, evidentno došlo do grubog kršenja njegovih prava, a naročito imajući u vidu njegovo zdravstveno stanje.
7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
8. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
9. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
10. U konkretnom slučaju, apelant u suštini smatra da njeni navodi o povredi ustavnih prava na koje ukazuje u apelaciji i njegovo zdravstveno stanje predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere.
11. Ustavni sud najprije podsjeća da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji. Stoga bi prihvaćanjem apelantove argumentacije koja se odnosi na kršenje njegovih prava garantovih Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom pri odlučivanju o privremenoj mjeri Ustavni sud prejudicirao odlučenje o meritumu apelacije.
12. Nadalje, u vezi sa apelantovim navodima o pogoršanom zdravstvenom stanju u prilog donošenja privremene mjere kojom bi bilo naloženo da ne bude upućen na izdržavanje izrečene kazne zatvora, Ustavni sud podsjeća na Zakon Bosne i Hercegovine o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera – Službeni prečišćeni tekst („Službeni glasnik BiH“, broj 22/16). Navedenim Zakonom, u članu 145. (Okolnosti pod kojim je odgađanje moguće), pored ostalog je propisano da se izvršenje kazne zatvora može odložiti i zbog teže akutne bolesti. Ustavni sud zapaža da iz dokumenta priloženih uz apelaciju proizlazi da apelant nije iscrpio ovu mogućnost.
13. Stoga proizlazi da apelant prethodno, u skladu sa mogućnošću propisanom zakonom nije tražio odlaganje izvršenja odluka redovnih sudova, a navedeno se u smislu člana 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda u okolnostima apelantovog slučaja, s obzirom da traži donošenje privremene mjere kojom se u suštini radi o odlaganju izvršenja izrečene kazne zatvora, pojavljuje kao preduslov za odlučivanje Ustavnog suda o zahtjevu za donošenje privremene mjere
14. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
15. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević