Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4329/19 (ZU „Gradska apoteka“ Bihać)
Odluka donesena 15. 01. 2020.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4329/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 01. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. januara 2020. godine, u predmetu broj AP-4329/19, rješavajući apelaciju ZU „Gradska apoteka“ Bihać, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija ZU „Gradska apoteka“ Bihać podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 St 059286 19 Pž 5 od 30. avgusta 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. ZU „Gradska apoteka“ Bihać (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Emira Imširević, advokat iz Bihaća, podnijela je 8. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 17 0 St 059286 19 Pž 5 od 30. avgusta 2019. godine.
2. U stečajnom postupku nad apelanticom, kao stečajnim dužnikom, Općinski sud u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je rješenjem od 20. maja 2019. godine ukinuo nadzor nad ispunjenjem stečajnog plana, određen rješenjem Općinskog suda od 15. jula 2015. godine. Osim toga, naloženo je Odjeljenju za registar Općinskog suda da izvrši brisanje nadzora kod subjekta upisa pod brojem MBS 2-64.
3. Odlučujući o žalbama apelantice, „Farmis“ d.o.o. Vogošća, „Verdi“ d.o.o. Bihać i „Unifarm“ d.o.o. Lukavac izjavljenim protiv rješenja Općinskog suda od 20. maja 2019. godine, Kantonalni sud je donio osporeno rješenje od 30. avgusta 2019. godine kojim je predmetne žalbe odbacio kao nedopuštene. Osim toga, odbijeni su zahtjevi „Unifarm“ d.o.o. Lukavac i apelantice za naknadu troškova za sastav žalbe po punomoćniku u određenim novčanim iznosima (pobliže navedenim u izreci rješenja). U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pobijeno rješenje donio na osnovu odredbe člana 193. st. 3. i 4. Zakona o stečajnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, a protiv koje odluke stečajnog sudije nije predviđeno pravo na izjavljivanje žalbe. Kantonalni sud je istakao da je uz primjenu odredbe člana 224. stav 1. tačka 1. i člana 225. stav 1. Zakona o parničnom postupku, u vezi sa odredbom člana 8. Zakona o stečajnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, odlučio kao u izreci, a imajući u vidu ranije navedeno, kao i činjenicu da je prvostepeni sud propustio odbaciti izjavljene žalbe. Apelacioni navodi
4. Apelantica smatra da joj je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje, te pravo na pristup sudu, kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje da li je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv na konkretan slučaj. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav
1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud primjećuje da apelantica osporava rješenje kojim su žalbe apelantice i drugih odbačene kao nedopuštene, iz čega slijedi da se u konkretnom slučaju odlučivalo samo o procesnoj dopustivosti korištenog pravnog lijeka tj. žalbe. Ustavni sud ukazuje da je, dakle, osporena odluka donesena u postupku u kojem se odlučivalo samo o procesnim pitanjima tj. o procesnoj dopustivosti „pravnog lijeka“ kojeg je apelantica koristila u predmetnom postupku. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o „građanskim pravima i obavezama“ apelantice u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom (kojom se, dakle, odlučivalo samo o procesnim pitanjima) nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelantice iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, slijedom čega su i apelantičini navodi o kršenju tog prava ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Imajući u vidu da su navodi apelantice o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornih prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević