Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3627/19 (I.B. i M.P.)

Odluka donesena 15. 01. 2020.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3627/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 01. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. januara 2020. godine, u predmetu broj AP-3627/19, rješavajući apelaciju I. B. i M. P., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija I. B. i M. P. podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 St 345056 19 Pž od 8. avgusta 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. I. B. i M. P. (u daljnjem tekstu: apelanti), podnijeli su 16. septembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 St 345056 19 Pž od 8. avgusta 2019. godine.

2. U stečajnom postupku nad imovinom dužnika „Koksno Hemijski Kombinat“ d.d. Lukavac u stečaju, Općinski sud u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je rješenjem od 7. juna 2019. godine odredio stečajnog upravnika H. K. i advokata E. A. kao predstavnika povjerilaca za članove Nadzornog odbora ispred osnivača društva „Koksno Hemijski Kombinat“ d.d. Lukavac u stečaju u društvu „Global Ispat Koksna Industrija“ d.o.o. Lukavac. Također, naloženo je stečajnom upravniku H. K. da poduzme radnje u cilju imenovanja određenih članova Nadzornog odbora i razrješavanja trenutno imenovanih članova društva dužnika kao osnivača u društvu „Global Ispat Koksna Industrija“ d.o.o. Lukavac.

3. Odlučujući o žalbi apelanata izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda od 7. juna 2019. godine, Kantonalni sud je donio osporeno rješenje od 8. avgusta 2019. godine kojim je predmetnu žalbu odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da iz razloga pobijanog rješenja proizlazi da je na izvještajnom ročištu održanom 20. maja 2019. godine od strane Skupštine povjerilaca stečajnom upravniku naloženo da preuzme radnje u cilju imenovanja određenih članova Nadzornog odbora i razrješavanja trenutno imenovanih članova društva dužnika „Koksno Hemijski Kombinat“ d.d. Lukavac u stečaju, kao osnivača u društvu „Global Ispat Koksna Industrija“ d.o.o. Lukavac, pa da je prvostepeni sud u skladu sa odlukom Skupštine povjerilaca, a pozivom na odredbu člana 22. Zakona o stečajnom postupku (u daljnjem tekstu: ZSP) odlučio kao u izreci pobijanog rješenja. Nadalje, Kantonalni sud je istakao da je odredbom člana 11. ZSP propisano da je protiv odluka stečajnog suda dopuštena žalba u slučajevima predviđenim tim zakonom, dok iz odredbe člana 28. ZSP ne proizlazi da se protiv odluka Skupštine povjerilaca može uložiti žalba, te da ni odredbom člana 22. ZSP, na koju se poziva stečajni sudija, nije propisano pravo žalbe. S tim u vezi, Kantonalni sud je zaključio da je žalba uložena protiv pobijanog rješenja nedopuštena, jer iz relevantnih odredaba ZSP ne proizlazi da je propisano pravo žalbe. Osim toga, Kantonalni sud je istakao da apelanti nisu povjerioci stečajne mase, već fizička lica koja su članovi Nadzornog odbora „Global Ispat Koksna Industrija“ d.o.o. Lukavac, te da, s tim u vezi, s obzirom da apelanti nisu organi stečajnog postupka, niti su povjerioci stečajne mase, žalba apelanata i iz tih razloga nije dopuštena.

Apelacioni navodi

4. Apelanti smatraju da im je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje da li je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv na konkretan slučaj. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav

1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud primjećuje da apelanti osporavaju rješenje kojim je njihova žalba odbačena kao nedopuštena, iz čega slijedi da se u konkretnom slučaju odlučivalo samo o procesnoj dopustivosti korištenog pravnog lijeka tj. žalbe. Ustavni sud ukazuje da se, dakle, osporenom odlukom odlučivalo samo o procesnim pitanjima tj. o procesnoj dopustivosti „pravnog lijeka“ kojeg su apelanti koristili u predmetnom postupku. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o „građanskim pravima i obavezama“ apelanata u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom (kojom se, dakle, odlučivalo samo o procesnim pitanjima) nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, slijedom čega su i navodi apelanata o kršenju tog prava ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3627/19 (I.B. i M.P.) | Sudska praksa | Aktio