Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4542/19 (F.L. i M. K.)

Odluka donesena 15. 01. 2020.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4542/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 01. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Mato Tadić i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. januara 2020. godine, u predmetu broj AP-4542/19, rješavajući apelacije F. L. i Milene Kobas, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

F. L. protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 U 010722 19 U od 31. oktobra 2019. godine;

Milena Kobas protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 024383 19 U od 18. novembra 2019. godine, zbog toga što su preuranjene.

OBRAZLOŽENJE

AP-4542/19

1. F. L. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tešnja, kojeg zastupa Drinka Lekić, advokat iz Tešnja, podnio je 26. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 U 010722 19 U od 31. oktobra 2019. godine.

2. Rješenjem direktora Kantonalne administrativne službe u Zenici od 31. maja 2018. godine apelantu je priznato pravo na srazmjerni dio starosne penzije koji pada na teret bosanskohercegovačkog nosioca osiguranja u mjesečnom iznosu od 59,1424 KM počev od 8. maja 2016. godine. Nadalje, određeno je da se ovako utvrđen iznos penzije usklađuje sa mjesečnim isplatnim koeficijentom, te da visina penzije počev od 1. marta 2018. godine iznosi 111,1615 KM mjesečno, kao i da navedeni iznos usklađen na dan donošenja rješenja iznosi 111,1615 KM. Osim toga, određeno je da isplata po predmetnom rešenju apelantu pripada počev od 8. maja 2016. godine, te da žalba ne odlaže izvršenje rješenja.

3. Odlučujući o apelantovoj žabi izjavljenoj protiv rješenja direktora Kantonalne administrativne službe u Zenici od 31. maja 2018. godine, Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar (u daljnjem tekstu: tuženi organ) je donio rješenje od 29. januara 2019. godine kojim je predmetnu žalbu uvažio i predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje.

4. U upravnom sporu apelanta, kao tužitelja, protiv rješenja tuženog organa od 29. januara 2019. godine, Kantonalni sud je donio presudu od 31. oktobra 2019. godine kojom je predmetnu tužbu odbio kao neosnovanu.

5. Ustavni sud ukazuje da je, prema stanju spisa, predmetni postupak u toku pred prvostepenim organom (Kantonalna administrativna služba u Zenici).

AP-4768/19

6. Milena Kobas (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke, podnijela je 9. decembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 024383 19 U od 18. novembra 2019. godine.

7. Rješenjem Komunalnog policajca, Odjeljenja komunalne policije, Gradske uprave Grada Banjaluka od 26. oktobra 2018. godine naloženo je apelantici, kao vlasnici zabavne dječije radnje (električne dječije klackalice), da 26. aprila 2017. godine, a najkasnije 27. aprila 2017. godine izvrši uklanjanje istih sa dijela javne površine (pobliže označene u izreci rješenja), uz upozorenje, ukoliko se u ostavljenom roku ne izvrši uklanjanje navedenih stvari i predmeta sa navedene lokacije, da će se uklanjanje izvršiti putem trećeg lica o apelantičinom trošku, te da za eventualno nastalu štetu taj organ ne snosi nikakvu odgovornost. Osim toga, apelantici, kao subjektu nadzora, zabranjeno je korištenje dijela javne površine, odnosno postavljanje stvari i predmeta bez rješenja za zauzimanje javne površine nadležnog organa Gradske uprave Grada Banjaluka. Određeno je da žalba ne odlaže izvršenje rješenja.

8. Odlučujući o apelantičinoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja Komunalnog policajca, Odjeljenja komunalne policije, Gradske uprave Grada Banjaluka od 26. oktobra 2018. godine, gradonačelnik Grada Banjaluka donio je rješenje od 28. februara 2019. godine kojim je predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu.

9. U upravnom sporu apelantice, kao tužiteljice, protiv rješenja gradonačelnika Grada Banjaluka od 28. februara 2019. godine, Okružni sud je donio presudu od 18. novembra 2019. godine kojom je predmetnu tužbu uvažio i poništio osporeni akt. Iz obrazloženja osporene presude proizlazi da je gradonačelnik Grada Banjaluka, kao tuženi, u smislu člana 50. Zakona o upravnim sporovima, obavezan da odmah, a najkasnije u roku od 30 dana od prijema predmetne presude, donese novi upravni akt uvažavajući pravno shvatanje Okružnog suda i primjedbe tog suda u pogledu postupka.

10. Ustavni sud ukazuje da je, prema stanju spisa, predmetni postupak u toku pred drugostepenim organom (gradonačelnik Grada Banjaluka).

Spajanje predmeta

11. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-4542/19. Apelacioni navodi

12. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga, u apelaciji broj AP- 4542/19 apelant se pozvao na povredu prava na pristup sudu, kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, dok u apelaciji broj AP-4768/19 apelantica smatra da joj je osporenom odlukom povrijeđeno i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

14. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

15. U konkretnom slučaju postupci o predmetima apelacija su u toku pred nadležnim organima uprave, pa slijedi da su apelacije preuranjene.

16. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4542/19 (F.L. i M. K.) | Sudska praksa | Aktio