Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4550/19 (M. K.)
Odluka donesena 15. 01. 2020.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Nije krivična optužba
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4550/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 01. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. januara 2020. godine, u predmetu broj AP-4550/19, rješavajući apelaciju koju je podnio Mišo Kuprešak, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. h) i l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Mišo Kuprešak protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 87 0 K 024307 19 Kž 2 od 24. oktobra 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Mišo Kuprešak protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 87 0 K 024307 19 Kvlz od 10. septembra 2019. godine, zbog toga što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Mišo Kuprešak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Teslića, kojeg zastupa Rade Savić, advokat iz Doboja, podnio je 22. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 87 0 K 024307 19 Kvlz od 10. septembra 2019. godine i Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 87 0 K 024307 19 Kž 2 od 24. oktobra 2019. godine.
Krivični postupak
2. Presudom Osnovnog suda u Tesliću (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) od 19. aprila 2017. godine apelant je oglašen krivim što je, na način pobliže opisan u izreci presude, neovlašteno proizvodio supstance koje su proglašene za opojnu drogu, čime je počinio krivično djelo Neovlaštena proizvodnja i promet opojnih droga iz člana 224. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske. Apelantu je izrečena uslovna osuda kojom mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci i istovremeno je određeno da se utvrđena kazna neće izvršiti ukoliko apelant u roku od dvije godine od dana pravosnažnosti presude ne učini novo krivično djelo. Osim toga, apelantu je izrečena mjera bezbjednosti oduzimanje predmeta (pobliže opisanih u izreci presude) i određeno je da se navedeni predmeti imaju uništiti. Također, apelant je obavezan da na ime troškova krivičnog postupka plati paušal, kao i troškove vještačenja u određenim novčanim iznosima, u roku od 30 dana od dana pravosnažnosti presude.
3. Presudom Okružnog suda od 16. oktobra 2018. godine uvažena je žalba Okružnog javnog tužilaštva u Doboju, te je presuda Osnovnog suda od 19. aprila 2017. godine preinačena u pravnoj ocjeni djela i u odluci o krivičnoj sankciji, tako što se apelantove radnje opisane u izreci navedene presude pravno kvalifikuju kao krivično djelo Neovlaštena proizvodnja i promet opojnih droga iz člana 207. stav 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske, za koje djelo mu se izriče kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca. Također, određeno je da u preostalom dijelu prvostepena presuda ostaje neizmijenjena. Osim toga, žalba apelantovog branioca odbijena je kao neosnovana.
4. Odlučujući o zahtjevu apelantovog branioca za zaštitu zakonitosti, izjavljenom protiv pravosnažne presude Okružnog suda od 16. oktobra 2018. godine, Vrhovni sud je donio rješenje od 10. septembra 2019. godine kojim je predmetni zahtjev odbačen.
5. Apelant je naveo da je protiv osporenog rješenja Vrhovnog suda od 10. septembra 2019. godine izjavio žalbu, te je, prema stanju u spisu, predmetni postupak pred Vrhovnim sudom u toku. Postupak povodom zahtjeva za zamjenu izrečene kazne zatvora novčanom kaznom
6. Rješenjem Osnovnog suda od 3. jula 2019. godine odbačen je kao nedozvoljen apelantov zahtjev za zamjenu izrečene kazne zatvora novčanom kaznom.
7. Odlučujući o žalbi apelantovog branioca, izjavljenoj protiv rješenja Osnovnog suda od 3. jula 2019. godine, Okružni sud je donio rješenje kojim je predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu. U obrazloženju osporenog rješenja Okružni sud je naveo da je apelantu izrečena zatvorska kazna na osnovu Krivičnog zakonika Republike Srpske, koji je u vrijeme donošenja pravosnažne presude Okružnog suda od 16. oktobra 2018. godine bio najblaži, jer je za isto krivično djelo propisivao blažu kaznu od kazne propisane Krivičnim zakonom Republike Srpske i kroz primjenu odredaba o ublažavanju omogućavao izricanje blaže kazne u odnosu na taj zakon. Pri tome, Okružni sud je istakao da je upravo iz tih razloga apelantu navedenom presudom izrečena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca koja se prema Krivičnom zakonu Republike Srpske, koji je bio na snazi u vrijeme izvršenja krivičnog djela, ni uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne, nije mogla izreći. S tim u vezi, Okružni sud je naveo da je apelantu pravosnažnom presudom izrečena kazna zatvora zbog krivičnog djela propisanog Krivičnim zakonikom Republike Srpske koji ne predviđa mogućnost zamjene kazne zatvora novčanom kaznom, te da nije bilo osnova za primjenu Krivičnog zakona Republike Srpske, zbog čega je prvostepeni sud pravilno postupio kada je odbacio apelantov zahtjev za zamjenu izrečene zatvorske kazne novčanom kaznom.
Apelacioni navodi
8. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, prava iz člana 7. Evropske konvencije (kažnjavanje samo na osnovu zakona), kao i pravo na žalbu u krivičnim stvarima iz člana 2. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tač. h) i l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tač. h) i l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
l) apelacija je preuranjena;
a)Dopustivost ratione materiae (u odnosu na Rješenje Okružnog suda broj 87 0 K 024307 19 Kž 2 od 24. oktobra 2019. godine)
10. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je osporenim rješenjem Okružnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
11. Za utvrđivanje primjenjivosti člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj potrebno je odgovoriti na pitanje da li je postupak povodom apelantovog zahtjeva za zamjenu kazne zatvora novčanom kaznom predstavljao postupak u kojem je «utvrđivana osnovanost krivične optužbe» protiv njega, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
12. Naime, u krivičnom postupku pravosnažnom presudom Okružnog suda od 16. oktobra 2018. godine utvrđena je osnovanost krivične optužbe protiv apelanta, utvrđena njegova krivično-pravna odgovornost za počinjeno djelo i izrečena mu je krivična sankcija. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da se postupak u kojem se odlučivalo o ispunjenosti zakonskih uslova za zamjenu izrečene kazne zatvora novčanom kaznom ne tiče odlučivanja o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, već se tiče isključivo načina izvršenja pravosnažno izrečene krivične sankcije. Institut zamjene izrečene kazne zatvora novčanom kaznom predstavlja modalitet izvršenja pravosnažno izrečene krivične sankcije.
13. Ustavni sud je u sličnim situacijama u svojoj novijoj praksi usvojio stav da se u izuzetnim slučajevima član 6. Evropske konvencije može primijeniti i u akcesornom postupku koji se tiče odlučivanja o zahtjevu za zamjenu izrečene kazne zatvora za novčanu kaznu, koji postupak bi se smatrao integralnim dijelom krivičnog postupka (vidi Ustavni sud, Odluke o dopustivosti i meritumu broj AP 4994/15 od 16. marta 2015. godine tačka 20. i broj AP 2809/12 od 24. maja 2013. godine, tač. od 23. do 25, dostupne na www.ustavnisud.ba). Također, Ustavni sud je u odluci broj AP 2855/16 od 15. septembra 2016. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zapazio „da se u predmetnom postupku u kojem se odlučivalo samo o ispunjenosti zakonskih uslova za zamjenu pravosnažno osuđenom apelantu izrečene novčane kazne kaznom zatvora kao jednim od modaliteta izvršenja krivične sankcije, nije utvrđivala osnovanost krivične optužbe protiv apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa taj član u konkretnom slučaju nije primjenjiv. U konkretnom slučaju, član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite“.
14. Imajući u vidu navedenu praksu, Ustavni sud, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku, u kojem se odlučivalo samo o ispunjenosti zakonskih uslova za podnošenje zahtjeva za zamjenu izrečene kazne zatvora novčanom kaznom, nije utvrđivala "osnovanost krivične optužbe" protiv apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa taj član u konkretnom slučaju nije primjenjiv. U konkretnom slučaju, član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da se apelantovi navodi o povredi prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u ovom dijelu, moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
15. U vezi sa apelantovim navodom o povredi člana 7. Evropske konvencije, Ustavni sud ukazuje da je smisao člana 7. Evropske konvencije da obezbijedi "neophodnu zaštitu protiv proizvoljnog procesuiranja, osuđivanja i kažnjavanja". Prema ustanovljenoj praksi Evropskog suda, pojam "krivičnog dijela" u članu 7. Evropske konvencije blisko je povezan sa značenjem pojma "krivična optužba" iz člana 6. Evropske konvencije (vidi Evropski sud, odluka u predmetu Dogan i drugi protiv Turske aplikacija broj 8803-8811/02 od 29. juna 2004 godine). Kako je Ustavni sud u ovom slučaju ocijenio da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, time su i navodi apelanta o povredi člana 7. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-5801/10 od 9. oktobra 2013. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). b)Preuranjenost (u odnosu na Rješenje Vrhovnog suda broj 87 0 K 024307 19 Kvlz od 10. septembra 2019. godine)
16. Prema citiranim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
17. Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti apelantovog branioca, donio rješenje od 10. septembra 2019. godine protiv kojeg je apelant izjavio žalbu Vrhovnom sudu. Budući da je u konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije u toku pred Vrhovnim sudom, slijedi da je apelacija preuranjena.
18. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. h) i l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević