Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4517/19 („SUŠA COMMERCE“ d.o.o. Visoko)
Odluka donesena 15. 01. 2020.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4517/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 01. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. januara 2020. godine, u predmetu broj AP-4517/19, rješavajući apelaciju „SUŠA COMMERCE“ d.o.o. Visoko, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „SUŠA COMMERCE“ d.o.o. Visoko podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 U 011096 19 U od 23. septembra 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 U 011219 19 U od 14. oktobra 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 U 011220 19 U od 9. oktobra 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 U 011094 19 U od 24. septembra 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 U 011093 19 U od 24. septembra 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 U 011097 19 U od 24. septembra 2019. godine i Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 U 011091 19 U od 23.
septembra 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. „SUŠA COMMERCE“ d.o.o. Visoko (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Zahid Hadžić, advokat iz Visokog, podnio je 22. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 U 011096 19 U od 23. septembra 2019. godine, Presude Kantonalnog suda broj 04 0 U 011219 19 U od 14. oktobra 2019. godine, Presude Kantonalnog suda broj 04 0 U 011220 19 U od 9. oktobra 2019. godine, Presude Kantonalnog suda broj 04 0 U 011094 19 U od 24. septembra 2019. godine, Presude Kantonalnog suda broj 04 0 U 011093 19 U od 24. septembra 2019. godine, Presude Kantonalnog suda broj 04 0 U 011097 19 U od 24. septembra 2019. godine i Presude Kantonalnog suda broj 04 0 U 011091 19 U od 23. septembra 2019. godine.
Postupak u predmetu broj 04 0 U 011096 19 U
2. Rješenjem Službe za urbanizam, geodetske poslove i katastar nekretnina Općine Visoko (u daljnjem tekstu: Služba Općine Visoko) od 13. marta 2019. godine odbijen je apelantov prijedlog za obnovu postupka okončanog rješenjem Službe Općine Visoko od 8. novembra 2016. godine.
3. Rješenjem Grada Visoko, Gradsko vijeće Visoko, Komisija za statut i propise (u daljnjem tekstu: tuženi organ) od 13. juna 2019. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Službe Općine Visoko od 13. marta 2019. godine.
4. U upravnom sporu apelanta, kao tužitelja, protiv rješenja tuženog organa od 13. juna 2019. godine, Kantonalni sud je donio presudu od 23. septembra 2019. godine kojom je predmetnu tužbu odbio kao neosnovanu.
Postupak u predmetu broj 04 0 U 011219 19 U
5. Rješenjem Službe Općine Visoko od 13. marta 2019. godine odbijen je prijedlog O. S. (direktor apelanta) za obnovu postupka okončanog rješenjem Službe Općine Visoko od 10. decembra 2015. godine.
6. Rješenjem tuženog organa od 8. jula 2019. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Službe Općine Visoko od 13. marta 2019. godine.
7. U upravnom sporu apelanta, kao tužitelja, protiv rješenja tuženog organa od 8. jula 2019. godine, Kantonalni sud je donio presudu od 14. oktobra 2019. godine kojom je predmetnu tužbu odbio kao neosnovanu.
Postupak u predmetu broj 04 0 U 011220 19 U
8. Rješenjem Službe Općine Visoko od 19. marta 2019. godine odbijen je apelantov prijedlog za obnovu postupka okončanog rješenjem Službe Općine Visoko od 27. septembra 2018. godine.
9. Rješenjem tuženog organa od 8. jula 2019. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Službe Općine Visoko od 19. marta 2019. godine.
10. U upravnom sporu apelanta, kao tužitelja, protiv rješenja tuženog organa od 8. jula 2019. godine, Kantonalni sud je donio presudu od 9. oktobra 2019. godine kojom je predmetnu tužbu odbio kao neosnovanu.
Postupak u predmetu broj 04 0 U 011094 19 U
11. Rješenjem Službe Općine Visoko od 15. marta 2019. godine odbijen je apelantov prijedlog za obnovu postupka okončanog rješenjem Službe Općine Visoko od 26. aprila 2017. godine.
12. Rješenjem tuženog organa od 13. juna 2019. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Službe Općine Visoko od 15. marta 2019. godine.
13. U upravnom sporu apelanta, kao tužitelja, protiv rješenja tuženog organa od 13. juna 2019. godine, Kantonalni sud je donio presudu od 24. septembra 2019. godine kojom je predmetnu tužbu odbio kao neosnovanu.
Postupak u predmetu broj 04 0 U 011093 19 U
14. Rješenjem Službe Općine Visoko od 15. marta 2019. godine odbijen je apelantov prijedlog za obnovu postupka okončanog rješenjem Službe Općine Visoko od 2. jula 2016. godine.
15. Rješenjem tuženog organa od 13. juna 2019. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Službe Općine Visoko od 15. marta 2019. godine.
16. U upravnom sporu apelanta, kao tužitelja, protiv rješenja tuženog organa od 13. juna 2019. godine, Kantonalni sud je donio presudu od 24. septembra 2019. godine kojom je predmetnu tužbu odbio kao neosnovanu.
Postupak u predmetu broj 04 0 U 011097 19 U
17. Rješenjem Službe Općine Visoko od 14. marta 2019. godine odbijen je apelantov prijedlog za obnovu postupka okončanog rješenjem Službe Općine Visoko od 7. novembra 2016. godine.
18. Rješenjem tuženog organa od 13. juna 2019. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Službe Općine Visoko od 14. marta 2019. godine.
19. U upravnom sporu apelanta, kao tužitelja, protiv rješenja tuženog organa od 13. juna 2019. godine, Kantonalni sud je donio presudu od 24. septembra 2019. godine kojom je predmetnu tužbu odbio kao neosnovanu.
Postupak u predmetu broj 04 0 U 011091 19 U
20. Rješenjem Službe Općine Visoko od 13. marta 2019. godine odbijen je apelantov prijedlog za obnovu postupka okončanog rješenjem Službe Općine Visoko od 13. novembra 2015. godine.
21. Rješenjem tuženog organa od 13. juna 2019. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Službe Općine Visoko od 13. marta 2019. godine.
22. U upravnom sporu apelanta, kao tužitelja, protiv rješenja tuženog organa od 13. juna 2019. godine, Kantonalni sud je donio presudu od 23. septembra 2019. godine kojom je predmetnu tužbu odbio kao neosnovanu.
23. U obrazloženjima osporenih presuda (u predmetima br. 04 0 U 011096 19 U, 04 0 U 011219 19 U, 04 0 U 011220 19 U, 04 0 U 011094 19 U, 04 0 U 011093 19 U, 04 0 U 011097 19 U i 04 0 U 011091 19 U) Kantonalni sud je naveo da apelant, odnosno direktor apelanta (u predmetu broj 04 0 U 011219 19 U) nisu pobijali zakonitost i pravilnost rješenja prvostepenog organa redovnim i vanrednim pravnim lijekovima, te da je nakon njihove pravosnažnosti Presudom Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 64/17 od 23. oktobra 2018. godine (objavljena 23. novembra 2018. godine u „Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 94/18) utvrđeno da odredbe člana 63. st. 1., 2. i 3., te čl. 73., 74. i 75. Zakona o građevinskom zemljištu Federacije Bosne i Hercegovine, koje se odnose na „naknadu za korištenje gradskog građevinskog zemljišta”, nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Kantonalni sud je istakao da su neosnovana pozivanja apelanta na odredbu člana 60. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, jer navedenom presudom nije određen datum od kada će se ista primjenjivati, odnosno stupiti na snagu, zbog čega je, shodno odredbama člana 40. stav 1. i člana 41. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, navedena presuda obavezujuća za upravne organe počev od 23. novembra 2018. godine, kao dana njenog objavljivanja u „Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 94/18. Osim toga, Kantonalni sud je naveo da navedeno proizlazi i iz obavezujućeg pravnog shvatanja Upravnog odjeljenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine od 5. jula 2017. godine, prema kojem se Odluka Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine primjenjuje od dana kada se odluka objavi u „Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", ukoliko samom odlukom nije određen datum od kada će se primjenjivati, odnosno stupiti na snagu. U konačnici, Kantonalni sud je zaključio da su zbog navedenih razloga apelantove tužbe neosnovane.
Apelacioni navodi
24. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
25. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
26. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelant poziva u apelaciji odnose na odluke donesene u postupcima u kojima se odlučivalo o njegovim prijedlozima za obnovu pravosnažno okončanih postupaka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnim postupcima odlučivalo o „građanskim pravima i obavezama“ apelanta. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za obnovu pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1. Evropske konvencije.
27. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnih slučajeva, u predmetnim postupcima nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli obnova postupaka. Stoga, predmetni postupci ne ulaze u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
28. Nadalje, u odnosu na navode apelanta o povredi prava na imovinu, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnim postupcima nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
29. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević