Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4822/19 (JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo ZD Rudnici "Kreka" d.o.o. Tuzla)

Odluka donesena 19. 02. 2020.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4822/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 02. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. februara 2020. godine, u predmetu broj AP-4822/19, rješavajući apelaciju JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo ZD Rudnici "Kreka" d.o.o. Tuzla, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo ZD Rudnici "Kreka" d.o.o. Tuzla podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 32 0 Rs 247457 17 Rev od 3. oktobra 2019. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 247457 16 Rsž od 13. aprila 2017. godine i presude Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 247457 15 Rs od 18. maja 2016.

godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo ZD Rudnici "Kreka" d.o.o. Tuzla (u daljnjem tekstu: apelantica), podnio je 13. decembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 32 0 Rs 247457 17 Rev od 3. oktobra 2019. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 247457 16 Rsž od 13. aprila 2017. godine i presude Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 247457 15 Rs od 18. maja 2016. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 247457 15 Rs od 18. maja 2016. godine, obavezana je apelantica da nadležnom Zavodu za PIO/MIO Mostar pojedinačno za svakog tužitelja izvrši uplatu taksativno navedenih iznosa novca na ime doprinosa za penzijsko invalidsko osiguranje za staž sa uvećanim trajanjem. Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 247457 16 Rsž od 13. aprila 2017. godine, žalba apelantice je odbijena i prvostepena presuda potvrđena u relevantnom dijelu.

3. Rješenjem Vrhovnog suda revizija apelantice je odbačena kao nedopuštena. Prema izmijenjenoj odredbi člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, broj 53/03, 73/05, 19/06, 98/15- u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 30.000,00 KM. Tužitelji su ovom sporu formalni suparničari (član 362. stav 1. točka 2 ZPP-a), procesni položaj svakog od njih je samostalan, pa se pravo na izjavljivanje revizije cijeni u odnosu na svakog tužitelja odvojeno. Pobijani dio drugostepene presude, dakle, ni za jednog od njih ne prelazi vrijednosni cenzus od 30.000,00 KM, propisan odredbom člana 237. stav 2. ZPP-a. pa revizija apelantice, prema odredbi člana 237. stav 2. ZPP-a, nije dopuštena.

4. Apelantica u apelaciji ukazuje da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelantica protiv osporene presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 247457 16 Rsž od 13. aprila 2017. godine, izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 32 0 Rs 247457 17 Rev od 3. oktobra 2019. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelantica je propustila podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 247457 16 Rsž od 13. aprila 2017. godine, donesena povodom žalbe apelantice protiv prvostepene presude.

7. S obzirom na to da je iz obrasca apelacije vidljivo da je apelantici 9. maja 2017. godine uručena presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 247457 16 Rsž od 13. aprila 2017. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 13. decembra 2019. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 247457 16 Rsž od 13. aprila 2017. godine.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4822/19 (JP Elektroprivreda BiH d.d… | Sudska praksa | Aktio