Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2208/19 ("Hrast" d.o.o. Livno)
Odluka donesena 28. 01. 2020.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2208/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 01. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dotpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 28. siječnja 2020. godine, u predmetu broj AP-2208/19, rješavajući apelaciju koju je podnio "Hrast" d.o.o. Livno, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio "Hrast" d.o.o. Livno protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 10 0 U 002359 15 Uvp od 14. veljače 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. "Hrast" d.o.o. Livno (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Mladen Marinčić odvjetnik iz Livna, podnio je 21. svibnja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 10 0 U 002359 15 Uvp od 14. veljače 2019. godine.
2. Osporenom odlukom Vrhovnog suda od 14. veljače 2019. godine odbijen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 10 0 U 002359 13 U od 16. ožujka 2015. godine, kojim je odbijena tužba apelanta protiv rješenja tuženog (Federalno ministarstva financija Sarajevo) od 9. listopada 2013. godine. Tim rješenjem je odbijena žalba protiv prvostupanjskih rješenja Porezne uprave-Kantonalnog poreznog ureda Livno od 23. veljače 2011. godine kojim je riješeno da će se naplatiti porezne obaveze apelanta iz novčanih sredstava i iz imovine apelanta, kao poreskog obveznika.
3. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je naveo da je podnesenim zahtjevom za vanredno preispitivanje sudske odluke apelant pobijao navedenu presudu Kantonalnog suda, smatrajući kako mu nije omogućeno da učestvuje u svakoj fazi upravnog postupka na način da izloži i obrazloži bitne i odlučne činjenice, te da je postupak u ovom predmetu bio preuranjen. Vrhovni sud je istakao da je Kantonalni sud pravilno ocijenio kao neosnovane navode apelanta da je postupak u predmetu preuranjen, te da je pokrenut prije nego što je rješenje na osnovu kojeg je pokrenut postupak prinudne naplate postalo pravomoćno, a iz razloga što je u ponovnom postupku postupajući po presudi Vrhovnog suda, tužba apelanta odbijena presudom Kantonalnog suda od 26. siječnja 2014. godine, kao i zahtjev tužitelja za vanredno preispitivanje presudom Vrhovnog suda od 13. studenog 2014. godine. Vrhovni sud je istakao da je Kantonalni sud pravilno ocijenio i navode apelanta, u pogledu toga da u provedenom postupku nije pozvan da se očituje i izjasni u pogledu odlučnih činjenica značajnih za rješenje stvari, budući da je Zakonom o upravnom postupku predviđeno da tuženi rješava na osnovi činjenica i dokaza utvrđenih tijekom postupka, te da odlučuje o prigovorima iznesenim u žalbi stranke. Apelacioni navodi
4. Iz predmetne apelacije proizlazi da se apelant smatra da mu je povrijeđeno prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant u suštini smatra kako mu nije omogućeno da kao stranka u postupku učestvuje u svakoj fazi upravnog postupka, uslijed čega je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava na štetu apelanta.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Europske komisije za ljudska prava i Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obveze» iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije (vidi Ustavni sud, odluku broj AP-382/04 od 23. ožujka 2005. godine dostupna na www.ustavnisud.ba; Europska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. svibnja 1983. godine; i Europski sud, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. prosinca 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud zaključuje da u takve obveze, nesumnjivo, spadaju i obveze koje proizlaze iz poreskog, carinskog, odnosno javnog zakonodavstva. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, slijedi da su navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević