Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1139/18 (Advokatska kancelarija „Muhić i dr.“ d.o.o. Tuzla)
Odluka donesena 15. 01. 2020.
- Nema povrede
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Stečaj
- Građanski postupak
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Isplata duga
- Član 13. EK – Pravo na djelotvorni pravni lijek
- Prekid postupka
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Troškovi postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1139/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 01. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. januara 2020. godine, u predmetu broj AP-1139/18 rješavajući apelaciju Advokatske kancelarije „Muhić i dr.“ d.o.o. Tuzla, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Advokatske kancelarije „Muhić i dr.“ d.o.o. Tuzla podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 067411 17 Pž 3 od 8. decembra 2017. godine i Rješenja Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 067411 11 Ps od 1. augusta 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Advokatska kancelarija „Muhić i dr.“ d.o.o. Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Lejla Brkić Husić, advokat iz Tuzle, podnio je 22. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 Ps 067411 17 Pž 3 od 8. decembra 2017. godine i Rješenja Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 Ps 067411 11 Ps od 1. augusta 2017. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj 32 0 Ps 067411 11 Ps od 4. septembra 2013. godine obavezan je tuženi („RAM Invest“ Podjetje za investicijski inžinjering d.o.o. Ljubljana – u stečaju, u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantu na ime duga isplati iznos od 109.068,97 KM sa zakonskom zateznom kamatom (stav I izreke presude), dok je apelant odbijen sa ostatkom tužbenog zahtjeva, kao i sa ostatkom zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata i zahtjevom za isplatu troškova postupka (stav II izreke presude). Istom presudom obavezan je apelant da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.456,18 KM (stav III izreke presude), dok je tuženi odbijen sa ostatkom zahtjeva za naknadu troškova postupka (stav IV izreke presude).
3. Protiv navedene presude (u odbijajućem dijelu iz stava II i III izreke presude) apelant je 8. oktobra 2013. godine podnio žalbu koju je prvostepeni sud, zajedno sa predmetnim spisom, dostavio Kantonalnom sudu na odlučivanje. Tokom žalbenog postupka apelant je obavijestio sud da je nad tuženim otvoren stečajni postupak, pa je Kantonalni sud cjelokupan spis vratio prvostepenom sudu „na izviđajne radnje […] i u cilju pravilnog označavanja stranaka u postupku, posljedica otvaranja stečajnog postupka i daljeg zastupanja tuženog“.
4. Rješenjem Općinskog suda broj 32 0 Ps 067411 11 Ps od 1. augusta 2017. godine utvrđen je prekid postupka u predmetnoj pravnoj stvari, zbog nastupanja pravnih posljedica otvaranja stečajnog postupka nad tuženim (stav I izreke rješenja). Istim rješenjem je konstatovano da za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za vršenje parničnih radnji, te da će se postupak nastaviti kada stečajni upravitelj preuzme postupak, ili kada ga sud na prijedlog suprotne strane pozove da to učini (st. II i III izreke rješenja). U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelant podneskom od 28. decembra 2016. godine obavijestio sud da je nad tuženim otvoren stečajni postupak rješenjem Okružnog privrednog suda u Ljubljani broj St.2058/2014 od 7. maja 2014. godine. Također, Općinski sud je uvidom u navedeno rješenje utvrdio da je nad tuženim otvoren stečajni postupak zbog čega je, shodno odredbi člana 378. stav 1. tačka 4. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), odlučio kao u prvom stavu izreke rješenja (prekinuo predmetni postupak po sili zakona), dok je u skladu sa odredbama čl. 380. stav 1. i 381. stav 1. ZPP odlučio kao u st. II i III izreke rješenja.
5. Rješenjem Kantonalnog suda broj 32 0 Ps 067411 17 Pž 3 od 8. decembra 2017. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelanta i potvrđeno je prvostepeno rješenje, a odbijen je i zahtjev apelanta kojim je tražio naknadu troškova žalbenog postupka. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je ponovio utvrđeno činjenično stanje i odlučenje prvostepenog suda, te je naveo da je prvostepeni sud, suprotno žalbenim navodima apelanta, pravilno postupio kada je donio pobijano rješenje. S tim u vezi Kantonalni sud je istakao da ni apelant ne spori da je nad tuženim otvoren stečajni postupak, tako da prekid postupka nastupa otvaranjem stečajnog postupka nad tuženim kao strankom u sporu, te da je rješenje o prekidu postupka deklaratornog značaja jer isti nastupa po zakonu. Dalje, u konkretnom slučaju do otvaranja stečajnog postupka nad tuženim je došlo u toku parničnog postupka tako da se od momenta otvaranja stečaja prema tuženom ne mogu poduzimati nikakve parnične radnje, nego samo prema stranci označenoj u rješenju o otvaranju stečaja i ovlaštenom licu za njeno zastupanje. Obzirom da je sud po službenoj dužnosti dužan da pazi na stranačku sposobnost i pravilnost zastupanja, Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeno rješenje u svemu pravilno i zakonito. Također, Kantonalni sud je zaključio da je bez uticaja žalbeno polemisanje apelanta koje se u suštini svodi na materijalno pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka tj. mogućnost primjene konkretnog rješenja o otvaranju stečajnog postupka na teritoriji BiH, te je odlučio kao u izreci rješenja. Na osnovu člana 397. stav 1. u vezi sa članom 386. stav 1. ZPP Kantonalni sud je odbio apelantov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, obzirom da apelant nije uspio u žalbenom postupku niti je dokazao da je platio taksu na žalbu.
6. Iz predmetnog spisa proizilazi da je Općinski sud po prijedlogu apelanta (od 23. februara 2018. godine) donio 18. aprila 2018. godine rješenje o nastavku predmetnog postupka. Nakon što je spis dostavljen drugostepenom sudu na odlučivanje po žalbi na prvostepenu presudu, Kantonalni sud je presudom broj 32 0 Ps 067411 18 Pž 4 od 13. decembra 2018. godine odbio kao neosnovanu žalbu apelanta i potvrdio prvostepenu presudu u stavu II i III izreke, te je odbio apelanta i tuženog sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.
Apelacioni navodi
7. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima prekršeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Povredu navedenih prava apelant je obrazložio navodima kojim ukazuje da su osporene presude utemeljene na pogrešnoj primjeni materijalnog prava i procesnog prava. Apelant je u apelaciji, između ostalog, detaljno prezentirao odlučenja redovnih sudova s kojima se ne slaže, iznoseći svoje viđenje predmetnog slučaja i navodeći da su redovni sudovi suprotno odredbama ZPP, Zakona o rješavanju sukoba Zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima i Zakona o stečaju donijeli rješenje o prekidu postupka. Osim toga, apelant je ukazao da su redovni sudovi u predmetu sa istim činjeničnim i pravnim stanjem (u drugom predmetu po prijedlogu apelanta za određivanje mjere osiguranja protiv protivnika osiguranja – tuženog) donijeli drugačiju odluku, te ukazuje na povredu prava na pravnu sigurnost i principa vladavine prava.
Relevantni propisi
8. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Član 378.
Postupak se prekida:
[…] 4)kad nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka;
[…] Član 380.
(1)Za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za vršenje parničnih radnji.
[…] Član 381.
(1)Postupak koji je prekinut iz razloga navedenih u članu 378. tač. 1. do 4.
ovog zakona nastaviće se kad nasljednik ili staralac zaostavštine, novi zakonski zastupnik, stečajni upravnik ili pravni sljedbenici pravnog lica preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine.
[…]
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
10. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozva u predmetnoj apelaciji, odnose isključivo na način na koji su redovni sudovi primijenili materijalno i procesno pravo. Ustavni sud je, rješavajući brojne ovakve apelacije, u kontinuitetu ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
12. Ustavni sud zapaža da je u predmetnom postupku, okončanom osporenom odlukom Kantonalnog suda, utvrđeno da je u konkretnom slučaju nad tuženim otvoren stečajni postupak te da je, suprotno apelacionim navodima, kao posljedica otvaranja stečajnog postupka došlo do prekida postupka po sili zakona. S tim u vezi, redovni sudovi su primjenom relevantnih odredbi ZPP (čl. 378. stav 1. točka 4., 380. stav 1. i 381. stav 1.) utvrdili prekid postupka u predmetnoj pravnoj stvari zbog otvaranja stečaja nad tuženim. Osim toga, Kantonalni sud je odbio zahtjev apelanta za naknadu troškova žalbenog postupka primjenom relevantnih odredbi ZPP-a. Imajući u vidu činjenično utvrđenje redovnih sudova do kojeg su došli ocjenom provedenih dokaza, te dovodeći ga u vezu sa relevantnim odredbama ZPP i obrazloženjem redovnih sudova, Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u postupanju redovnih sudova koji su zaključili da su se u datim okolnostima stekli uvjeti za prekid postupka.
13. U vezi s prednjim Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke, pri čemu su razmotrili i navode koje apelant ponavlja u apelaciji, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud također ukazuje da apelant u apelaciji ne nudi bilo kakve argumente koji bi opravdali njegovu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje ili prava na imovinu, osim što je nezadovoljan ishodom konkretnog postupka. Osim toga iz činjenica predmeta je evidentno da je apelant imao pravo žalbe koju je razmotrio Kantonalni sud i dao razloge zašto navodi apelanta ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja konkretne pravne stvari. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa navodima apelanta o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovini i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.
14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević