Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4883/19 (F.K. i M.J.)

Odluka donesena 23. 06. 2020.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4883/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 06. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 23. juna 2020. godine, u predmetu broj AP-4883/19, rješavajući apelaciju F. K. i M. J., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija F. K. i M. J. podnesena protiv rješenja Vrhovnog sud Federacije BiH broj 65 0 Rs 354554 19 Rev od 30. oktobra 2019. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. F. K. iz Sarajeva i M. J. iz Ilidže (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Nejla Ahmetspahić advokatica iz Sarajeva, podnijeli su 20. decembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Rs 354554 19 Rev od 30. oktobra 2019. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 354554 13 Rs od 23. maja 2014. godine odlučeno je da se obavezuje Vlada Kantona Sarajevo, Ministarstvo unutrašnjih poslova kantona Sarajevo da apelantima isplati iznose razlike manje isplaćene plaće zbog povećanja troškova života više od 5%, razliku manje isplaćene plaće zbog neusklađivanja osnovice, razliku naknade na ime toplog obroka, te razliku nakande na ime regresa za određene periode precizirane u izreci presude. Također tužena je obavezana da apelantima uplati razliku doprinosa kod nadležnog organa za PIO u određenim iznosima preciziranim u izreci presude. Tužena je obavezana da nadoknadi apelantima kao tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 2.717,32 KM, sve u roku od 15 dana, dok su u dijelu preko dosuđenog iznosa odbijeni zahtjevi apelanata za nadoknadu tih troškova. Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 354554 14 Rsž od 12. juna 2019. godine, žalba tužene je djelimično uvažena, prvostepena presuda preinačena na način da je odbijen tužbeni zahtjev apelanata da im tužena na ime razlike plaće nastale neusklađivanjem osnovice i razlike plaće nastale neusklađivanjem sa porastom troškova života većim od 5% isplati određene iznose. Žalba tuženog u dijelu koja se odnosi na dosuđene iznose naknade toplog obroka i regresa je odbijena i prvostepena presuda potvrđena. Preinačena je i odluka o troškovima postupka na način da je tužena obavezana da apelantima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.122,80 KM, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 354554 19 Rev od 30. oktobra 2019. godine revizija apelanata je odbačena kao nedopuštena. Prema odredbi člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ broj 53/03, 73/05 i 19/06- u daljnjem tekstu: ZPP), koji se u konkretnom postupku primjenjuje na osnovu odredbe člana 106. stav 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ broj 98/15), propisano je da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Apelanti kao tužitelji u ovom sporu su formalni suparničari (član 362. stav 1. točka 2. ZPP-a) pa se u materijalno-pravnom smislu radi o više tužbenih zahtjeva istaknutih u jednoj tužbi. Zato se za ocjenu dopuštenosti revizije uzima u obzir pojedinačna vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude svakog od pojedinih suparničara, a ne po njihovom zbiru. Kako u konkretnom predmetu vrijednost pobijanog dijela u pravomoćno odbijajućem dijelu drugostepene presude za svakog od pojedinih tužitelja ne prelazi limitirajući iznos preko 10.000,00 KM (za prvoapelanta vrijednost pobijanog dijela iznosi 4.879,46 KM, a za drugoapelanta iznos od 4.317,15 KM), to revizija sa stanovišta odredbe člana 237. stav 2. ZPP-a nije dopuštena.

4. Apelanti u apelaciji ukazuju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da su apelanti protiv osporene presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 354554 14 Rsž od 12. juna 2019. godine, izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 354554 19 Rev od 30. oktobra 2019. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 354554 14 Rsž od 12. juna 2019. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.

7. S obzirom na to da je iz dostavnice vidljivo da je apelantu 11. jula 2019. godine uručena presuda Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 354554 14 Rsž od 12. juna 2019. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 20.decembra 2019. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 354554 14 Rsž od 12. juna 2019. godine.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4883/19 (F.K. i M.J.) | Sudska praksa | Aktio