Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1017/19 (A. B.)

Odluka donesena 28. 01. 2020.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1017/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

28. 01. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 28. januara 2020. godine, u predmetu broj AP-1017/19, rješavajući apelaciju Abdullaha Bleibela, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Abdullaha Bleibela podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 026774 17 U od 15. februara 2019. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Abdullah Bleibel (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Advokatska kancelarija Taiba Purišević iz Sarajeva, podnio je 8. marta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 026774 17 U od 15. februara 2019. godine.

2. Rješenjem Suda BiH od 15. februara 2019. godine odbačena je apelantova tužba protiv rješenja tuženog (Vijeće ministara BiH, Državna komisija za reviziju odluka o naturalizaciji stranih državljana u BiH) od 8. februara 2007. godine kojim je apelantu oduzeto državljanstvo koje je stekao rješenjem Ministarstva unutrašnjih poslova RBiH od 17. juna 1994. godine. U obrazloženju rješenja Suda BiH je naveo da je apelantovom punomoćniku, advokatu T.Č. 30. septembra 2011.godine uručena fotokopija predmetnog rješenja tuženog. Suda BiH je naveo da je apelant u skladu s odredbom člana 19. stav 2. Zakona o upravnim sporovima BiH imao pravo da tužbu podnese u roku od 60 dana od dana prijema rješenja tuženog. S obzirom da je apelant tužbu protiv konačnog upravnog akta tuženog podnio 16. novembra 2017. godine, odnosno nakon preteka zakonom propisanog roka, Suda BiH je primjenom člana 25. stav 1. tačka 1. Zakona o upravnim sporovima BiH apelantovu tužbu odbacio kao neblagovremenu.

Apelacioni navodi

3. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, člana 7. Evropske konvencije, člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, člana 9. Evropske konvencije, te čl. I/7.b) i II/1. i 2. Ustava Bosne i Hercegovine.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

6. U vezi s navedenim, Ustavni sud ukazuje da je u konkretnom slučaju apelant propustio da u propisanom roku Sudu BiH podnese tužbu protiv rješenja tuženog od 8. februara 2007. godine, a u skladu sa odredbom člana 19. stav 2. Zakona o upravnim sporovima BiH („Službeni glasnik BiH“, br. 19/02, 88/07, 83/08 i 74/10) kojom je propisano da se tužba za pokretanje upravnog spora može podnijeti u roku od 60 dana kada je podnosilac tužbe primio konačni upravni akt ili rješenje. Ustavni sud zapaža, dakle, da je apelantova tužba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da apelant nije u zakonom propisanom roku podnio tužbu nadležnom sudu, čime je propustio da iscrpi djelotvorne pravne lijekove. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

7. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1017/19 (A. B.) | Sudska praksa | Aktio