Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4217/18 (M. J.)
Odluka donesena 28. 01. 2020.
- Povreda
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Dostava
- Izvršni postupak
- Miješanje u imovinu
- Propisano zakonom
- Izdržavanje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4217/18
Apelacija
Odluka o meritumu
28. 01. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4217/18, rješavajući apelaciju Mirsada Jašarevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 28. januara 2020. godine donio je •
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Mirsada Jašarevića.
Utvrđuje se povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nepreduzimanja zakonom propisanih radnji nakon donošenja odluka povodom apelantovih prigovora u izvršnom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Travniku u predmetu broj 51 0 P 042198 12 I.
Nalaže se Općinskom sudu u Travniku da, u skladu sa članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, preduzme zakonom propisane radnje s ciljem zaštite prava koja pripadaju apelantu kao izvršeniku u izvršnom postupku u predmetu broj 51 0 P 042198 12 I u skladu sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Travniku da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Mirsad Jašarević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Travnika podnio je 25. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nepreduzimanja zakonom propisanih radnji nakon donošenja Rješenja Općinskog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 51 0 P 042198 12 I od 24. maja 2018. godine.
2. Apelant je 29. novembra 2019. godine dopunio apelaciju ukazujući na nepreduzimanje zakonom propisanih radnji nakon donošenja Rješenja Općinskog suda broj 51 0 P 042198 12 I od 27. augusta 2019. godine. U tom podnesku apelant je tražio da Ustavni sud donese odluku o privremenoj mjeri kojom bi obustavio izvršni postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u predmetu broj 51 0 P 042198 12 I.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
3. Na osnovu člana 23. st. (2) i (3) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 14. septembra 2018. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
4. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 26. septembra 2018. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sažeti na sljedeći način:
6. Pravomoćnom Presudom Općinskog suda broj 51 0 P 042198 10 P od 17. januara 2011. godine apelant je obavezan da na ime izdržavanja maloljetnih I.J.1 i I.J.2. (u daljnjem tekstu: primateljice izdržavanja) plaća iznos od 150,00 KM, odnosno ukupno 300,00 KM.
7. Primateljice izdržavanja, koje zastupa majka kao zakonska zastupnica, a nju advokat B.F., 16. januara 2012. godine na osnovu pravomoćne presude Općinskog suda od 17. januara 2011. godine protiv apelanta podnijele su prijedlog za izvršenje.
8. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj 51 0 P 042198 12 I od 1. februara 2012. godine dozvolio predloženo izvršenje radi isplate. Rješenje o izvršenju je tokom postupka postalo pravomoćno.
9. Apelant je 8. decembra 2017. godine podnio prigovor protiv rješenja o izvršenju u kojem je osporavao način provođenja izvršenja pozivajući se na odredbu člana 138. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZOP), te navodeći da mu je plaća koju prima iz radnog odnosa opterećena kreditnim zaduženjima koja su prethodno evidentirana u visini većoj od ½.
10. Nakon održanog ročišta Općinski sud je donio Rješenje broj 51 0 P 042198 12 I od 24. maja 2018. godine kojim je usvojio apelantov prigovor u dijelu koji se odnosi na provođenje izvršenja, te, shodno tome, odredio „prekid provođenja predmetnog rješenja o izvršenju, obustavom na novčanim primanjima koje [apelant] ostvaruje kod poslodavca“. Također, navedenim rješenjem je određeno da se provođenje izvršenja ima nastaviti nakon što se steknu uvjeti za ponovnu obustavu prema redoslijedu prioriteta naplate. U obrazloženju rješenja Općinski sud je zaključio da bi nastavkom provođenja izvršenja na plaći bila ugrožena apelantova egzistencija imajući u vidu da je apelantova plaća „opterećena skoro ½ mjesečnih primanja“. S tim u vezi, Općinski sud je istakao da „poslodavac treba predmetnu zabilježbu izvršenja da zavede u redoslijed naplate, te nakon što se isplati jedna od prethodno evidentiranih zabilježbi opterećenja isplate na plaći [apelanta], aktivira i zabilježbu izvršenja na ime predmetne alimentacije“. Nadalje je obrazloženo da u takvoj situaciji, kad se plaća tereti i po administrativnim zabranama po osnovu kredita, treba se utvrditi prvenstveni red založenih prava „i poslodavcu izvršenika naložiti da obustavu do konačnog namirenja vrši samo do iznosa koji ne prelazi polovinu plaće“.
11. Navedeno rješenje je dopisom od 19. juna 2018. godine upućeno lično tražiteljici izvršenja diplomatskim putem. Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine je 3. septembra 2018. godine vratilo sudske akte uz obavijest da nije udovoljeno zamolnici, jer se zakonska zastupnica tražiteljica izvršenja ne nalazi na datoj adresi u SR Njemačkoj.
12. Dopisom od 11. jula 2018. godine Općinski sud je obavijestio apelanta da je donio rješenje od 24. maja 2018. godine, ali da to rješenje nije steklo pravomoćnost, jer nisu ispunjeni zakonski uvjeti.
13. Apelant je podneskom od 22. januara 2019. godine tražio obustavu izvršenja, jer je tražiteljica izvršenja I.J.2 postala punoljetna, zbog čega je tražio da sud ukine obavezu izdržavanja u iznosu od 150,00 KM.
14. Rješenjem Općinskog suda broj 51 0 P 042198 12 I od 27. augusta 2019. godine obustavljen je postupak u odnosu na tražiteljicu izvršenja I.J.2., te je određen prekid provođenja izvršnog postupka. Također, određeno je da se to rješenje nakon pravomoćnosti ima dostaviti apelantovom poslodavcu.
15. Rješenjem Općinskog suda broj 51 0 P 042198 12 I od 1. novembra 2019. godine odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev da se na rješenje od 27. augusta 2019. godine evidentira klauzula pravomoćnosti. Općinski sud je naveo da su rješenje kojim se obustavlja postupak i zaključak od 27. augusta 2019. godine kojim je naloženo advokatu B.F. da u roku od osam dana uredi podnesak od 10. jula 2019. godine kojim je predložio nastavak postupka na način da dostavi original punomoć za zastupanje I.J.2, dostavljeni lično na adresu tražiteljice izvršenja I.J.2. diplomatskim putem imajući u vidu odredbe člana 21. ZOP-a u vezi sa članom 338. ZPP. S obzirom na to da iz predmeta ne proizlazi da je dostavljena obavijest da je naveden pismeno uručeno I.J.2, nema zakonskih uvjeta za pravomoćnost rješenja od 27. augusta 2019. godine.
16. Apelant je 4. novembra 2019. godine podnio prigovor protiv rješenja Općinskog suda od 1. novembra 2019. godine.
17. Iz stanja u spisu proizlazi da je predmetni izvršni postupak u toku pred Općinskim sudom. IV.Apelacija aNavodi iz apelacije
18. Apelant smatra da mu je u izvršnom postupku povrijeđeno pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant u suštini tvrdi da su redovni sudovi donijeli rješenja u njegovu korist, ali da se postupak provođenja tih rješenja odugovlači, čime se otežava njegov položaj kao stranke u postupku. U vezi sa time, apelant je naveo da je postupajuća sutkinja rješenje od 24. maja 2018. godine dostavila opunomoćeniku suprotne strane, advokatu B.F. kao što je to činila u dotadašnjem toku postupka, a pošto protiv toga rješenja niko nije uložio prigovor, očekivao je da rješenje bude izvršno i da se poslodavac obavijesti o donesenom rješenju, ali to rješenje nije steklo klauzulu pravomoćnosti, jer navodno opunomoćenik suprotne strane nema punomoć. Također, ista sutkinja je donijela rješenje od 27. augusta 2019. godine ali ga nije proglasila pravomoćnim. Apelant tvrdi da mu se redovno odbija novac od njegovih primanja, ali da njegova djeca ništa ne dobivaju već tri godine, već da se na taj način vraćaju enormni dugovi njihove zakonske zastupnice u banci u Bosni i Hercegovini, koja je otišla izvan Bosne i Hercegovine. Uslijed navedenog, apelant tvrdi da, zbog nepostupanja Općinskog suda, nema nikakvih primanja čime mu se ugrožava pravo na imovinu i na život.
bOdgovori na apelaciju
19. Općinski sud je detaljno izložio tok postupka, te je istakao da u izvršnom postupku u cijelosti postupa u smislu ZOP-a na koji se supsidijarno primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku. Dalje, Općinski sud je naveo da je rješenjem od 14. maja 2018. godine odlučio o prigovoru apelanta kao izvršenika, ali je sud ocijenio da se rješenje dostavi i lično tražiteljici izvršenja, a i sam apelant je predložio da se fotokopija zapisnika od 7. maja 2018. godine dostavi lično tražiteljici izvršenja na adresu u Njemačkoj, zbog čega rješenje nije steklo klauzulu pravomoćnosti o kojoj činjenici je obaviješten izvršenik. S obzirom na to, Općinski sud smatra da je apelacija neosnovana, jer sud u izvršnom postupku u cijelosti postupa prema rješenju o izvršenju, te da se o zahtjevima i prijedlozima apelanta postupa blagovremeno. V.Relevantni propisi
20. Zakon o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 74/11 - OUS, 35/12, 35/12-rješenje USBiH, 46/16, 36/17 - odluka USBiH i 55/18-rješenje USBiH) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Član 10.
Dostava (1) Po pravilima o dostavi tužbe iz Zakona o parničnom postupku dostavlja se rješenje po prijedlogu za izvršenje, rješenje po prigovoru na rješenje o izvršenju, rješenje o izricanju novčane kazne i zaključak iz člana 37. ovog zakona.
(2) Kod izvršenja na osnovu izvršne isprave ukoliko se stranka kojoj pismeno treba dostaviti ne nalazi na adresi naznačenoj u prijedlogu, a niti na adresi, odnosno sjedištu prijavljenom nadležnom organu, dostava se obavlja putem oglasne ploče suda i za slučaj dostave odluka navedenih u stavu 1. ovoga člana. Član 47.
Razlozi za prigovor Prigovor protiv rješenja o izvršenju može se podnijeti iz razloga koji sprječavaju izvršenje, a naročito ako:
[…] 5) je izvršenje određeno na predmetu koji je izuzet od izvršenja, odnosno na kojem je mogućnost izvršenja ograničena;
7) nije ispunjen uvjet koji je određen izvršnom ispravom, osim ako zakonom nije drugačije propisano;
8) je tražbina prestala na osnovu činjenice nastale u vremenu kada je izvršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno ako je tražbina prestala na osnovu činjenice nastale nakon zaključenja sudskog ili upravnog poravnanja;
9) je na osnovu činjenice nastale u vremenu kada je dužnik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno ako je na osnovu činjenice nastale nakon zaključenja sudskog ili upravnog poravnanja, trajno ili za određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno ispunjenje tražbine;
[…] Član 138.
Ograničenje izvršenja (1) Izvršenje nad plaćom, naknadom umjesto plaće, naknadom za skraćeno radno vrijeme i naknadom uslijed umanjenja plaće i mirovine, primanjima na osnovu naknade zbog tjelesnog oštećenja prema propisima o invalidskom osiguranju, primanjima na osnovu socijalne pomoći, primanjima na osnovu privremene neuposlenosti, primanjima na osnovu dodatka na djecu, primanjima na osnovu stipendije i pomoći učenicima i studentima i naknadama za rad osuđenika može se provesti do iznosa od jedne polovice.
(2) Ograničenja izvršenja nad novčanim tražbinama izvršenika iz stava 1. ovoga člana primjenjuju se samo ako tražbine ne prijelaze 1.000,00 KM mjesečno. Na dijelu tražbine koja prijelazi 1.000,00 KM mjesečno, izvršenje se može provesti do iznosa od dvije trećine tražbine.
VI.Dopustivost
21. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
22. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
23. Međutim, Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju predmetna apelacija se odnosi na postupanje prema apelantu kao izršeniku u izvršnom postupku. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što Općinski sud nakon donošenja rješenja broj 51 0 P 042198 12 I od 24. maja 2018. godine i broj 51 0 P 042198 12 I od 27. augusta 2019. godine kojim je odlučeno o apelantovim prigovorima i koja su donesena u njegovu korist, nije preduzeo odgovarajuće zakonom propisane procesne radnje, Ustavni sud smatra da je apelacija dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očito (prima facie) neosnovana.
24. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
25. Apelant smatra da mu je u izvršnom postupku povrijeđeno pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
aPravo na imovinu
26. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
k) Pravo na imovinu.
27. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u relevantnom dijelu glasi: Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi regulirala korištenje imovine u skladu sa općim interesom, ili da bi osigurala plaćanje poreza ili drugih doprinosa ili kazni.
28. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog toga što Općinski sud, nakon donošenja rješenja broj 51 0 P 042198 12 I od 24. maja 2018. godine i broj 51 0 P 042198 12 I od 27. augusta 2019. godine kojim je odlučeno o apelantovim prigovorima i koja su donesena u njegovu korist, nije preduzeo odgovarajuće procesne radnje propisane zakonom s ciljem daljeg provođenja tih rješenja.
29. Ustavni sud ukazuje na to da je preduvjet za razmatranje apelantovih navoda u pogledu povrede prava na imovinu utvrđivanje ima li apelant imovinu u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud ističe da pojam imovina, u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, uključuje širok obujam imovinskih interesa koji predstavljaju određenu ekonomsku vrijednost (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 14/00 od 4. aprila 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 33/01, stav 30). U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da apelantova plaća koju prima iz radnog odnosa i na kojoj se provodi izvršenje nesumnjivo predstavlja njegovu imovinu koja uživa zaštitu u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
30. Budući da apelant posjeduje imovinu koja uživa zaštitu u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, sljedeće pitanje na koje se mora odgovoriti jeste da li je u postupku pred Općinskim sudom došlo do miješanja u apelantovu imovinu.
31. Evropski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) smatra da pravo na imovinu jamči pravo na imovinu i sadrži tri različita pravila. Prvo, koje je izraženo u prvoj rečenici prvog stava i koje je opće prirode, izražava načelo mirnog uživanja u imovini. Drugo pravilo, u drugoj rečenici istog stava, obuhvata lišavanje imovine i ograničava ga izvjesnim uvjetima. Treće, sadržano u drugom stavu, dopušta da države potpisnice imaju pravo da kontroliraju korištenje imovine u skladu sa općim interesom i to provođenjem onih zakona koje smatraju potrebnim za tu svrhu (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 3/99 od 17. marta 2000. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 21/00). S tog aspekta, Ustavni sud zapaža da je rješenjem o izvršenju određeno da će izvršenje provesti na plaći koju apelant ostvaruje kod poslodavca, zapljenom potraživanja i prijenosom na žiroračun zakonske zastupnice tražiteljica izvršenja. Uzimajući u obzir vlastitu i praksu Evropskog suda, te okolnost da se apelant provođenjem rješenja lišava imovine, te da, u skladu sa odredbama ZOP-a, radi zaštite svojih imovinskih prava i interesa ima pravo da prigovara načinu provođenja izvršenja i da traži obustavljanje provođenja izvršenja, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o miješanju u apelantovo pravo na imovinu u smislu drugog pravila sadržanog u drugoj rečenici stava 1. člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
32. S obzirom na to, Ustavnom sudu ostaje da odgovori na sljedeća pitanja: (a) da li je miješanje predviđeno zakonom, (b) da li miješanje služi zakonitom cilju u javnom interesu i (c) da li je miješanje proporcionalno cilju, tj. da li uspostavlja pravičnu ravnotežu između prava apelanata i općeg javnog interesa.
33. Kod ocjene zakonitosti miješanja u imovinu, Ustavni sud podsjeća na to da je, prema praksi Evropskog suda, prvi i najvažniji zahtjev iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju onaj koji traži da miješanje javnih vlasti u pravo na imovinu bude „zakonito“. Naime, druga rečenica prvog stava člana 1. Protokola broj 1 dopušta lišavanje prava na imovinu samo „pod uvjetima predviđenim zakonom“, a drugi stav člana 1. priznaje državama pravo da kontroliraju korištenje imovine „donošenjem zakona“. Načelo pravne sigurnosti je prisutno u cijeloj Evropskoj konvenciji i mora biti poštovano bez obzira na to koje se od tri pravila iz člana 1. Protokola broj 1 primjenjuje. Ovo načelo podrazumijeva postojanje i poštivanje adekvatno dostupnih i dovoljno preciznih domaćih zakona koji zadovoljavaju osnovne zahtjeve pojma „zakon“ (vidi, Evropski sud, Iatridis protiv Grčke, presuda od 25. marta 1999. godine, Izvještaji o presudama i odlukama 1999-II, tačka 58). Tek kada je ovaj zahtjev ispunjen, može se razmatrati da li postoji pravična ravnoteža između zahtjeva od općeg ili javnog interesa i zahtjeva za zaštitu pojedinačnog prava na imovinu.
34. U vezi s pitanjem da li je miješanje predviđeno zakonom, Ustavni sud najprije zapaža da iz činjeničnog stanja proizlazi da je apelant, nakon što je rješenje o izvršenju postalo pravomoćno, tokom provođenja izvršenja podnio prigovor kojim je, pozivajući se na odredbu člana 138. ZOP-a kojom su propisana ograničenja izvršenja, osporavao način provođenja izvršenja navodeći da mu je plaća koju prima iz radnog odnosa opterećena kreditnim zaduženjima koja su prethodno evidentirana, a zatim i prigovor kojim je ukazivao da su prestali postojati uvjeti za provođenje izvršenja jer je tražiteljica izvršenja I.J.2. postala punoljetna. Općinski sud je donio odluke o apelantovim prigovorima na način da je rješenjem od 24. maja 2018. godine prekinuo izvršenje, a rješenjem od 27. augusta 2019. godine obustavio provođenje rješenja o izvršenju od 1. februara 2012. godine u odnosu na tražiteljicu izvršenja I.J.2. i, također, odredio prekid provođenja izvršnog postupka. Međutim, u konkretnom slučaju navedena rješenja nisu postala pravomoćna jer punomoć za zastupanje opunomoćenika, advokata B.F. nije bila valjana, a zakonska zastupnica kojoj je pokušana dostava diplomatskim putem nije se nalazila na dostavljenoj adresi, te jer nije dostavljena obavijest da je pismeno uručeno tražiteljici izvršenja I.J.2.
35. U vezi sa navedenim, Ustavni sud podsjeća da je odredbom člana 10. ZOP-a propisan način na koji se vrši dostava odluka koje se donose u izvršnom postupku. Naime, odredbom člana 10. stav 1. ZOP-a propisano je, pored ostalog, da se dostava rješenja o prigovoru na rješenje o izvršenju vrši prema pravilima o dostavi tužbe iz Zakona o parničnom postupku. S druge strane, članom 10. stav 2. ZOP-a propisano je da, ukoliko se radi o izvršenju na osnovu izvršne isprave i ukoliko se stranka kojoj pismeno treba dostaviti ne nalazi na adresi naznačenoj u prijedlogu, a niti na adresi, odnosno sjedištu prijavljenom nadležnom organu, dostava se obavlja putem oglasne ploče suda i za slučaj dostave odluka navedenih u stavu 1. ovoga člana. Dakle, iz sadržaja navedene odredbe proizlazi jasna obaveza suda da, ukoliko se stranka ne nalazi na adresi iz prijedloga za izvršenje, odnosno adresi prijavljenoj nadležnom organu, dostavu odluke o prigovoru na rješenje o izvršenju izvrši putem oglasne ploče suda. Međutim, Ustavni sud konstatira da iz činjeničnog stanja predmeta ne proizlazi da je Općinski sud dostavu navedenih odluka pokušao izvršiti putem oglasne table suda u smislu člana 10. stav 2. ZOP-a, nakon što je utvrđeno da nije valjana punomoć koju je dostavio opunomoćenik B.F., te nakon što je utvrđeno da se zakonska zastupnica tražiteljica izvršenja ne nalazi na ostavljenoj adresi iz prijedloga za izvršenje, odnosno dostavljenoj adresi u SR Njemačkoj. Ovo naročito što iz stanja u spisu proizlazi da je Općinski sud na isti način vršio dostavu odluke tražiteljici izvršenja I.J.2. U vezi sa navedenim, Ustavni sud naglašava da je nužno da se u izvršnom postupku, tokom cijelog trajanja postupka, procesne radnje preduzimaju u skladu sa odredbama ZOP-a, kako bi se zaštitila prava ne samo tražitelja izvršenja već i sa ciljem zaštite imovinskih i drugih prava i interesa koji pripadaju izvršeniku u tom postupku kako bi se spriječilo bespotrebno umanjenje njihove imovine, a što je u konkretnom slučaju apelant kao izvršenik i tražio.
36. Prema tome, imajući u vidu specifične okolnosti konkretnog predmeta u kojem iz stanja u spisu proizlazi da je Općinski sud propustio primijeniti odredbe člana 10. ZOP-a kojima je propisano na koji način se vrši dostava odluka donesenih u izvršnom postupku, Ustavni sud smatra da miješanje u apelantovo pravo na mirno uživanje imovine nije bilo „predviđeno zakonom“ u smislu autonomnog značenja tog pojma iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. S obzirom na takav zaključak, Ustavni sud nije razmatrao ostale aspekte ovog člana.
37. Prema tome, Ustavni sud smatra da je došlo do povrede apelantovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U kontekstu navedenog Ustavni sud, ne ulazeći u sadržaj donesenih rješenja o apelantovim prigovorima, smatra da je neophodno naložiti Općinskom sudu da preduzme radnje propisane zakonom s ciljem zaštite prava koja pripadaju apelantu kao izvršeniku u konkretnom izvršnom postupku, u skladu sa garancijama iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
bPravo na život
38. S obzirom na to da je utvrđena povreda prava na imovinu, Ustavni sud smatra da nema potrebe da ispituje apelantove navode o kršenju prava na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
39. Ustavni sud zaključuje da je u izvršnom postupku povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada je Općinski sud u specifičnim okolnostima konkretnog slučaja prilikom odlučivanja o apelantovim prigovorima kojima je tražio zaštitu svoje imovine propustio primijeniti odredbe člana 10. ZOP-a kojima je propisano na koji način se vrši dostava odluka donesenih u izvršnom postupku, pa se takvo miješanje u apelantovo pravo na mirno uživanje imovine ne može smatrati „zakonitim“.
40. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
41. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
42. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević