Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-888/19 (B. T.)

Odluka donesena 28. 01. 2020.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Prava iz radnog odnosa
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-888/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

28. 01. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 28. siječnja 2020. godine, u predmetu broj AP-888/19, rješavajući apelaciju koju je podnio Boško Trnjaković, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Boško Trnjaković protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 Rs 086105 18 Rsž od 22. siječnja 2019. godine i Rješenja Osnovnog suda u Bijeljini broj 80 0 Rs 086105 17 Rs od 11. listopada 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. Boško Trnjaković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Dervente, podnio je 26. veljače 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 Rs 086105 18 Rsž od 22. siječnja 2019. godine i Rješenja Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 80 0 Rs 086105 17 Rs od 11. listopada 2018. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnog suda, odbačena je tužba apelanta podnesena protiv tužene (Javna ustanova Osnovna škola „Nikola Tesla“ Derventa) sa tužbenim zahtjevom kojim je tražio da se obaveže tužena da mu isplati određeni novčani iznos na ime naknade štete u visini naknade plaća iz radnog odnosa, te razlike isplaćenog i pripadajućeg iznosa otpremnine, kao i da tužena uplati doprinose nadležnom Fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, za određeni period i u određenim novčanim iznosima, te da mu tužena nadoknadi troškove parničnog postupka.

3. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da prihvaća činjenična utvrđenja i pravne razloge prvostupanjskog suda, koji je zauzeo stav da se predmetni spor tiče radnog odnosa, bez obzira na to što se apelant poziva na pravo na naknadu štete iz radnog odnosa, i to kao posljedice nezakonitosti odluka poslodavca. U tom pogledu, Okružni sud je naveo da se radi u osnovi o radnom sporu, te da su se na njega morale primijeniti odredbe Zakona o radu kao lex specialis, što podrazumijeva i poštivanje prekluzivnih rokova za traženje zaštite prava, te je potvrdio da je na to pravilno ukazao prvostupanjski sud, koji je zaključio da je tužba podnesena 10. svibnja 2017. godine, odnosno po proteku roka od šest mjeseci od saznanja za povredu prava ili dana učinjene povrede (apelant je u konkretnom slučaju za povredu prava i učinioca povrede saznao najkasnije sa danom 10. veljače 2014. godine) sukladno članku 201. stavak 4. Zakona o radu. Nadalje, Okružni sud je naveo da i kada bi se prihvatilo da je pravni osnov apelantovih zahtjeva naknada šteta u skladu člankom 154. Zakona o obligacionim odnosima, da bi i u tom slučaju zahtjev apelanta bio neosnovan. Naime, da bi tužena bila odgovorna za štetu kao posljedicu otkaza ili druge odluke poslodavca, bilo bi nužno da je takva odluka nezakonita, što je u predmetnom slučaju Odluka o otkazu ugovora o radu tužene. Okružni sud je naveo da Odluka o otkazu ugovora o radu nije nezakonita jer je o njoj raspravljeno u sudskom postupku koji je pravomoćno okončan odlukom Osnovnog suda u Derventi od 27. veljače 2015. godine, što je potvrđeno i presudom Okružnog suda u Doboju od 22. rujna 2015. godine, pri čemu je odbijen zahtjev apelanta da se poništi Rješenje o otkazu tužene. Okružni sud je naveo i da odlukom nije raspravljano o pravu tužitelja na otpremninu, odnosno razliku otpremnine koju apelant potražuje. Okružni sud je naveo da i kada bi se navedeni zahtjev smatrao zahtjevom za naknadu štete, da bi se morao primijeniti rok zastare od tri godine iz članka 376. stavak 1. Zakona o obligacionim odnosima, koji teče od dana saznanja za štetu i lice koje je štetu počinilo. Budući da je apelant takva saznanja imao najkasnije sa isplatom dijela otpremnine u veljači 2014. godine, te kako je tužba podnesena u svibnju 2017. godine, Okružni sud je naveo kako je očito protekao i trogodišnji zastarni rok da apelant ovu otpremninu potražuje kao oblik naknade štete.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), te prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno pravo. Osim toga, apelant se pozvao i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., zabrana mučenja), ali te navode nije posebno obrazlagao niti argumentirao, već ih zasnovao na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u postupanju tog suda. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-888/19 (B. T.) | Sudska praksa | Aktio