Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3376/19 (E. K. i H. K.)

Odluka donesena 22. 04. 2020.

  • Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3376/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 04. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. aprila 2020. godine, u predmetu broj AP-3376/19, rješavajući apelaciju Edina Krivdića i Hirke Krivdić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. h) i m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Edin Krivdić i Hirka Krivdić protiv Presude Okružnog suda u Prijedoru broj 77 0 P 009667 19 Gž 3 od 27. juna 2019. godine (u dijelu kojim je potvrđeno Rješenje Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 0 P 009667 17 P 2 od 28. decembra 2018. godine), zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Edin Krivdić i Hirka Krivdić protiv Presude Okružnog suda u Prijedoru broj 77 0 P 009667 19 Gž 3 od 27. juna 2019. godine (u dijelu kojim je potvrđeno Rješenje Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 0 P 009667 17 P 2 od 8. oktobra 2018. godine), zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Edin Krivdić i Hirka Krivdić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Kozarska Dubice, koje zastupa Adil Draganović advokat iz Sanskog Mosta, podnijeli su 22. avgusta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 77 0 P 009667 19 Gž 3 od 27. juna 2019. godine, Rješenja Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 77 0 P 009667 17 P 2 od 28. decembra 2018. godine i Rješenja Osnovnog suda broj 77 0 P 009667 17 P 2 od 8. oktobra 2018. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda od 8. oktobra 2018. godine određeno je da se tužba u predmetnoj pravnoj stvari smatra povučenom, te su apelanti obavezani da tuženima (J.P., Ž.P i M.P) naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 14.030,19 KM.

3. Rješenjem Osnovnog suda od 28. decembra 2018. godine odbijen kao neosnovan prijedlog apelanata za povraćaj u pređašnje stanje, te su apelanti obavezani da tuženima naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 2.532,16 KM.

4. Okružni sud je 27. juna 2019. godine donio presudu kojom je odbio žalbe apelanata i potvrdio rješenja Osnovnog suda od 8. oktobra 2018. godine i od 28. decembra 2018. godine. U obrazloženju presude, u odnosu na rješenje kojim se tužba smatra povučenom, Okružni sud je ukazao da je članom 84. Zakona o parničnom postupku propisano da ako na pripremno ročište ne dođe tužilac, a bio je uredno obaviješten, smatrat će se da je tužba povučena, osim ako tuženi ne zahtijeva da se ročište održi. Okružni sud je naveo da su bili ispunjeni uslovi za donošenje rješenja kojim se tužba smatra povučenom, zato što apelanti, iako su bili uredno obaviješteni, nisu pristupili na pripremno ročište zakazano za 8. oktobar 2018. godine, a koje ročište je prvostepeni sud, imajući u vidu obavještenje punomoćnika apelanata da će kasniti i njegov zahtjev da se u tom smislu ovo ročište pomjeri za 15 minuta, umjesto u 11.00 sati, kada je bilo zakazano, otvorio u 11,37 sati. Nadalje, u odnosu na rješenje kojim je odbijen prijedlog apelanata za povraćaj u pređašnje stanje, Okružni sud je ukazao da je članom 328. stav 1. Zakona o parničnom postupku propisano da ako stranka propusti ročište ili rok za preduzimanje neke radnje u postupku i usljed toga izgubi pravo na preduzimanje te radnje, sud će toj stranci na njen prijedlog dozvoliti da naknadno izvrši tu radnju (povraćaj u pređašnje stanje) ako ocijeni da je do propuštanja došlo usljed opravdanih razloga koji se nisu mogli predvidjeti niti izbjeći. Budući da je punomoćnik apelanata za isti dan imao zakazana četiri ročišta u četiri različita grada, te da je poziv za navedeno pripremno ročište primio 17. septembra 2018. godine, dok je pozive za ročišta u drugim predmetima primio ranije, Okružni sud je naveo da je punomoćnik apelanata imao mogućnost da traži odgodu navedenog pripremnog ročišta u smislu člana 111. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Okružni sud je naveo da prvostepeni sud nije bio u obavezi da i dalje odgađa početak ročišta, zbog čega se kašnjenje punomoćnika apelanata od 40 minuta na navedeno pripremno ročište jer se ročište u drugom gradu „odužilo“ ne može smatrati kao opravdan razlog koje se nije mogao predvidjeti ili izbjeći.

Apelacioni navodi

5. Apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, te pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h). apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

a)Dopustivost ratione materiae (u odnosu na Presudu Okružnog suda u dijelu kojim je potvrđeno rješenje Osnovnog suda od 28. decembra 2018. godine)

7. Apelanti smatraju da im je osporenom presudom kojom je odbijena žalba izjavljena protiv rješenja Osnovnog suda od 28. decembra 2018. godine (kojim je odbijen prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje), povrijeđeno pravo na pravično suđenje. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj.

8. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu u odluci broj AP-73/02 od 25. jula 2003. godine (objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 43/03) koja glasi: [...]U pogledu dijela apelacije kojim se tvrdi da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog činjenice da Općinski sud nije našao razloge za povrat u prijašnje stanje, Ustavni sud nalazi da se takav postupak ne tiče apelantovih građanskih prava i obaveza. Ovim postupkom se samo odlučuje da li postoji razlog za povrat u prijašnje stanje ili ne, bez odluke po pravnom pitanju dužnikovog duga, odnosno o meritumu predmeta. Stoga, čitav postupak povrata u prijašnje stanje ne potpada u okvir člana

6. Evropske konvencije niti u okvir člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iz svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan sa Evropskom konvencijom. (tačka 12. Odluke).

9. Iz navedenog proizlazi da se u predmetnom postupku pokrenutom po prijedlogu za povraćaj u pređašnje stanje, nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli povraćaj u pređašnje stanje. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Također, Ustavni sud ukazuje de se osporenim odlukama, u ovom dijelu, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Neiscrpljivanje pravnih lijekova (u odnosu na Presudu Okružnog suda u dijelu kojim je potvrđeno rješenje Osnovnog suda od 8. oktobra 2018. godine)

11. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovorna zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka(rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18.stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004.godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

12. Također, Ustavni sud podsjeća da pravo na donošenje odluke u razumnom roku predstavlja samo jedan od aspekata prava na pravično suđenje koji garantuje apelantima da, i bez ispunjavanja ostalih uslova neophodnih za dopustivost apelacije u smislu člana 18. Pravila Ustavnog suda (meritorna odluka, rok, iscrpljivanje pravnih lijekova i dr.), mogu podnijeti apelaciju u toku trajanja postupka pred redovnim sudovima. Smisao ove odredbe je omogućavanje Ustavnom sudu da razmatra apelaciju samo u pogledu dužine postupka kako bi svojom odlukom omogućio apelantima da u razumnim rokovima dođu do konačne odluke što je osnovni smisao i krajnji cilj svakog sudskog postupka. Stoga bi, u situaciji kad sami apelanti ne postupe po nalogu suda ili ne koriste pravni lijek u zakonskom roku i time izgube mogućnost da dođu do konačne odluke u predmetnom postupku bilo iluzorno očekivati da će Ustavni sud pružiti zaštitu samo u odnosu na ovaj aspekt prava na pravično suđenje i pored činjenice da apelanti zbog neiscrpljivanja pravnog lijeka neće ispuniti prvi i osnovni uslov dopustivosti, a to je konačna odluka. Takvim postupanjem Ustavni sud bi ovaj aspekt prava na pravično suđenje sveo na puki formalizam odnosno obezvrijedio značaj mehanizma koji omogućava Ustavnom sudu da u toku trajanja postupka reagira, odnosno naloži redovnim sudovima da donesu odluku. Suprotno tumačenje garancija koje pruža ovaj član dovelo bi do toga da bi redovni sudovi imali čitav niz sudskih postupaka u kojim apelanti uopšte ne žele ishoditi konačnu odluku ali će, zbog mogućnosti koje pruža pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije, pokretati i istrajavati na vođenju ovakvih postupaka s nadom da će zbog eventualnog kršenja ovog prava moći dobiti naknadu nematerijalne štete shodno članu 74. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-4265/14 od 19. aprila 2017. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).

13. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da apelanti nisu ispoštovali proceduru predviđenu Zakonom o parničnom postupku, odnosno nisu pristupili na zakazano pripremno ročište, iako su uredno pozvani, niti su blagovremeno opravdali svoj izostanak. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelanti su morali pristupiti zakazanom pripremnom ročištu, odnosno blagovremeno opravdati svoj izostanak. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3376/19 (E. K. i H. K.) | Sudska praksa | Aktio