Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4831/19 (M. V. i drugi)
Odluka donesena 28. 01. 2020.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4831/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 01. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 28. januara 2020. godine, u predmetu broj AP-4831/19, rješavajući apelacije Milenka Vukmana i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Milenko Vukman protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 73 0 Rs 025623 19 Rsž od 24. septembra 2019. godine;
Milimir Mučibabić protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 1 P 042067 19 Gž od 10. oktobra 2019. godine i “SIM IMPEX” d.o.o. Banjaluka protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta BiH broj 96 0 Mals 124624 19 Pž od 5. novembra 2019. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-4831/19
1. Milenko Vukman (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kneževa, kojeg zastupa Radmila Plavšić advokat iz Banjaluke, podnio je 16. decembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 73 0 Rs 025623 19 Rsž od 24. septembra 2019. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda u Kotor Varošu broj 73 0 Rs 025623 16 Rs od 19. juna 2019. godine odbačena je kao neblagovremena tužba apelanta podnesena protiv tužene Opštine Kneževo radi zaštite prava iz radnog odnosa. Odlučujući o žalbi apelanta podnesenoj protiv prvostepenog rješenja, Okružni sud je Rješenjem broj 73 0 Rs 025623 19 Rsž od 24. septembra 2019. godine odbio žalbu apelanta kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju osporenog rješenja Okružni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud u konkretnom slučaju primijenio odredbe člana 152. Zakona o lokalnoj samoupravi kojim je propisano da je Odbor za žalbe (u daljnjem tekstu: Odbor) dužan odlučiti o žalbi službenika u roku od 30 dana od dana podnošenja žalbe, te da službenik u roku od 30 dana od dana dostavljanja odluke Odbora (ili proteka roka za donošenje odluke o žalbi) može podnijeti tužbu nadležnom sudu. Okružni sud je ukazao da je apelant izjavio žalbu Odboru 4. maja 2016. godine (o kojoj žalbi Odbor nije odlučio), a tužbu je podnio 7. jula 2016. godine, dakle, po proteku roka od 30 dana od dana kada je protekao rok za donošenje odluke Odbora o žalbi apelanta.
3. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 152. Zakona o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 101/04, 42/05, 118/05 i 98/13), u propisanom roku podnese tužbu sudu.
2. AP-4948/19
4. Milimir Mučibabić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Istočnog Sarajeva, kojeg zastupa Zoran Jovanović, advokat iz Pala, podnio je 24. decembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 89 1 P 042067 19 Gž od 10. oktobra 2019. godine.
5. Rješenjem Osnovnog suda u Sokocu broj 89 1 P 042067 18 P od 28. maja 2019. godine odbačena je kao neblagovremena tužba apelanta podnesena protiv tuženog Univerziteta u Istočnom Sarajevu radi naplate duga (isplata otpremnine). Okružni sud je Rješenjem broj 89 1 P 042067 19 Gž od 10. oktobra 2019. godine odbio žalbu apelanta kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju osporenog rješenja Okružni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud u konkretnom slučaju primjenom odredbi člana 201. Zakona o radu odbacio tužbu apelanta kao neblagovremenu. Okružni sud je ukazao da je pravo na otpremninu apelant ostvario rješenjem koje je postalo pravosnažno 13. aprila 2014. godine, a tužba sudu je podnesena 23. avgusta 2018. godine. Imajući u vidu da je članom 201. stav (4) Zakona o radu propisano da tužbu za zaštitu prava radnik može da podnese najkasnije u roku od šest mjeseci od dana saznanja za povredu prava ili dana učinjene povrede, proizlazi da apelantova tužba nije bila blagovremena.
6. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 201. stav (4) Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 1/16 i 66/18), u propisanom roku podnese tužbu sudu.
3. AP-4961/19
7. „SIM IMPEX“ d.o.o. Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Branislav Cvijanović, advokat iz Banjaluke, podnio je 25. decembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta BiH (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 Mals 124624 19 Pž od 5. novembra 2019. godine.
8. Rješenjem Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 Mals 124624 19 Mals od 14. avgusta 2019. godine odbačena je tužba apelanta podnesena protiv tuženog Auto servis „DCVW-AUDI“ radi isplate duga. Apelacioni sud je Rješenjem broj 96 0 Mals 124624 19 Pž od 5. novembra 2019. godine odbio žalbu apelanta kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju osporenog rješenja Apelacioni sud je naveo da je pravilan zaključak prvostepenog suda da apelant nije postupio po rješenju Osnovnog suda od 1. avgusta 2019. godine. Navedenim rješenjem je apelantu vraćena tužba radi ispravke i dopune i naloženo mu je da u roku od osam dana od dana prijema rješenja, u smislu odredbi člana 74. Zakona o parničnom postupku Brčko distrikta BiH, dostavi sudu dopunjenu i uređenu tužbu na način da navede tačnu adresu tuženog uz napomenu da je sud pokušao dostavu na adresi navedenoj u tužbi, ali da se tuženi na istoj ne nalazi. Budući da je apelant 8. avgusta 2019. godine Osnovnom sudu dostavio tužbu bez naložene ispravke, odnosno, ponovo označio istu adresu tuženog, pravilno je prvostepeni sud, prema mišljenju Apelacionog suda, odbacio tužbu apelanta.
9. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 74. stav (1) Zakona o parničnom postupku Brčko distrikta BiH ("Službeni glasnik Brčko distrikta Bosne i Hercegovine" br. 8/09, 52/10 i 27/14), postupi po nalogu suda i dostavi sudu uređenu tužbu.
Spajanje predmeta
10. S obzirom da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-4831/19.
Apelacioni navodi
11. Apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
13. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
14. U konkretnom slučaju apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacije se ne mogu razmatrati.
15. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević