Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4985/19 („FTA“ d.o.o. Gračanica)

Odluka donesena 28. 01. 2020.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Član 14. EK – zabrana diskriminacije
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Izvršenje
  • Izvršni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4985/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

28. 01. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 28. januara 2020. godine, u predmetu broj AP-4985/19, rješavajući apelaciju „FTA“ d.o.o. Gračanica, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je:

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija “FTA” d.o.o. Gračanica podnesena protiv odluka Općinskog suda u Gračanici br. 27 0 Ip 043447 19 Ip od 6. decembra 2019. godine i 27 0 Ip 043447 19 Ip od 1. novembra 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. „FTA“ d.o.o. Gračanica (u daljnjem tekstu: apelant) sa sjedištem u Gračanici, kojeg zastupa, Sejad Mujačić, advokat iz Gračanice, podnio je 26. decembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv odluka Općinskog suda u Gračanici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i to zaključka broj 27 0 Ip 043447 19 Ip od 6. decembra 2019. godine i rješenja o izvršenju broj 27 0 Ip 043447 19 Ip od 1. novembra 2019. godine.

2. Apelant je istovremeno zatražio donošenje privremene mjere kojom bi se zabranila prinudna blokada bankovnih računa apelanta, kao izvršenika u izvršnom postupku, temeljem rješenja o izvršenju, te naložila deblokada novčanih sredstava na bankovnim računima.

3. Tražilac izvršenja „PERPER PLUS“ d.o.o. Slatina-Laktaši (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) je u oktobru 2019. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje radi naplate novčanog potraživanja iz vjerodostojne isprave – mjenice izdate u Gračanici dana 27. decembra 2018. godine i dospjele dana 19. avgusta 2019. godine. Tražilac izvršenja je predložio sudu da u slučaju da apelanta u roku od tri dana od dana dostave rješenja o izvršenju ne izmiri dug u iznosu od 7.299,28 KM sa kamatama, odredi izvršenje i to zabranom raspolaganja novčanih sredstava i to zapljenom i prenosom novčanih sredstava na račun tražitelja izvršenja odnosno popisom, zapljenom i prodajom putničkog motornog vozila (sve preciznije navedeno u prijedlogu za izvršenje).

4. Općinski sud je postupajući po prijedlogu tražitelja izvršenja donio osporeno rješenje o izvršenju broj 27 0 Ip 043447 19 Ip od 1 novembra 2019. godine kojim je predloženo izvršenje usvojeno.

5. Rješavajući o prigovoru apelanta protiv rješenja o izvršenju, Općinski sud je donio Zaključak broj 27 0 Ip 043447 19 Ip od 6. decembra 2019. godine kojim je u odnosu na apelanta odgođeno izvršenje koje je određeno rješenjem tog suda od 1. novembra 2019. godine. Općinski sud je u zaključku konstatovao da će se izvršni postupak nastaviti na prijedlog tražitelja izvršenja nakon pravosnažnosti odluke parničnog suda ukoliko tražitelj izvršenja uspije sa tužbom, a da će se predmet u odnosu na apelanta zavesti u Ps. upisnik i nastaviti kao parnični postupak pred nadležnim sudom.

Apelacioni navodi

6. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Prema tvrdnjama apelanta Općinski sud je usvojio prijedlog tražitelja izvršenja te je rješenje o izvršenju odmah dostavio na izvršenje banci i to prije odluke o podnesenom prigovoru. Apelant također opširno problematizira izvršnu ispravu – mjenicu navodeći, između ostalog, da mjenica nije popunjena u skladu sa mjeničnoj izjavom, odnosno da nije popunjena u skladu sa sporazumom stranaka, te da tražitelj izvršenja uz prijedlog nije priložio dokaze kojim bi potvrdio da je mjenica popunjena u skladu sa sporazumom. Imajući u vidu da je Općinski sud zaključkom tražitelja izvršenja uputio na parnicu, da protiv zaključka nije bilo moguće koristiti pravni lijek, te da sud u zaključku nije donio nikakvu odluku o deblokadi računa apelant smatra da je na taj način lišen ustavnog i zakonskog prava na zaštitu svoje imovine, zbog čega podnosi apelaciju. Kako Općinski sud apelantu nije omogućio pravo na pravni lijek protiv zaključka tog suda kako bi mu se omogućilo da u dvostepenom odlučivanju zaštiti svoja prava, apelant smatra da je apelacija jedini pravni lijek kojim može ostvariti zaštitu svoje imovine.

7. „Cijeneći da sud u Gračanici neosnovano i nezakonito zadržava sredstva apelanta i da o tome ne donosi nikakvu odluku“ apelant predlaže Ustavnom sudu da donese privremenu mjeru kojom bi se naložila deblokada novčanih sredstava na bankovnom računu apelanta.

8. Pri ispitivanju dopustivost apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

9. Zakon o izvršnom postupku F BiH („Službene novine F BiH“ br. 32/03, 52/03-ispravka, 33/06,39/06-ispravka, 39/08, 74/11 –O.U.S., 35/12 i 46/16) u relevantnom dijelu glasi: Član 12. stav (6) Pravni lijekovi (6) Protiv zaključka nije dozvoljen pravni lijek.

Član 40. stav (6) Dostavljanje rješenja o izvršenju (6) Rješenje o izvršenju doneseno na osnovu mjenice i čeka dostavlja se odmah po donošenju radi pljenidbe sredstava na računu izvršenika.

10. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje, koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

11. Ustavni sud zapaža da apelant osporava odluke Općinskog suda koje su donesene u izvršnom postupka i to rješenje o izvršenju i zaključak koji je donesen po prigovoru apelanta. Ustavni sud zapaža da je zaključkom odgođeno izvršenje koje je određeno osporenim rješenjem o izvršenju, te je tražitelj izvršenja upućen na parnicu. Ustavni sud također zapaža da je Općinski sud u zaključku konstatovao da će se izvršni postupak nastaviti po prijedlogu tražitelja izvršenja ukoliko uspije sa tužbom u parnici.

12. Imajući u vidu osporene odluke u kontekstu iznesenih prigovora Ustavni sud ne uočava ništa što bi opravdalo iznesene prigovore. Naime, Ustavni sud zapaža da je apelant u izvršnom postupku ostvario zaštitu svog prava jer je zaključkom sporno izvršenje odgođeno. Potom prigovori kojim apelant osporava izvršnu ispravu (mjenicu) su pitanja o kojima ne odlučuje izvršni sud, već sud u parničnom postupku. Upravo iz tog razloga je Općinski sud tražitelja izvršenja uputio na parnicu kako bi se u tom postupku ispitalo pitanje valjanosti mjenice. U vezi sa prigovorima kojim apelant prigovora da mu Općinski sud nije omogućio pravni lijek protiv zaključka, odnosno da je Općinski sud rješenje o izvršenju odmah dostavio banci Ustavni sud se poziva na odredbe Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) koje su citirane u ovoj odluci (član 12. stav (6) i član 40. stav (6)) iz kojih proizlazi da je Općinski sud u izvršnom postupku postupao u skladu sa ZIP-om.

13. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, u odnosu na osporene odluke Općinskog suda očigledno (prima facie) neosnovani.

14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov prijedlog za donošenje privremene mjere.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4985/19 („FTA“ d.o.o. Gračanica) | Sudska praksa | Aktio