Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2938/19 (D. P. i drugi)

Odluka donesena 19. 02. 2020.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Ništavost
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2938/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 02. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. veljače 2020. godine, u predmetu broj AP-2938/19, rješavajući apelaciju koju su podnijeli Dubravko Pervan i drugi, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Dubravko Pervan, Slavko Škarica, Vinko Bilopavlović, Jadranka Alilović, Damir Saltarić, Tamara Lasić, Dalibor Marić, Ivica Zovko, Bruno Lasić, Stanislav Planinić, Branislav Falak, Nikola Bracić, Ivan Smoljan, Marko Pranjić, Franjo Azinović, Željko Primorac, Mladen Vukoja, Elio Bošković, Bruno Šunjić, Ivica Dragičević, Filip Stipanović, Goran Zadro, Damir Lončar, Marinko Marić, Milivoj Kukić, Stipe Vukoja, Stjepan Paponja, Stipe Ćavar, Mirko Kovačević, Branka Antunović, Ivan Azinović, Berto Ferjančić, Ivica Primorac, Stipo Mijić, Mladen Jozipović, Dario Mandić, Slobodan Sušić, Mili Kožul, Marijo Rozić, Ozrenko Ćorak, Gordoslav Jurić, Franjo Antunović, Pero Baković, Blaženko Ćorić, Ivan Šimunović, Jozo Raič, Zoran Đrežnjak, Pero Tutiš, Miroslav Pavlović, Ivan Baketarić, Milenko Ripić, Jure Ivandić, Marko Ćališ, Zoran Uložnik, Ismet Zečić, Jurica Šimić, Stipo Džalto, Stipo Škarica, Mato Džalto, Janjko Antunović, Jozo Miličević, Ilija Bošnjak, Goran Topić, Jure Pušić, Antun Džalto, Pero Džalto, Anto Džidžić, Ivica Jozić, Slavko Uložnik, Marinko Meštrović, Milenko Vladić, Zvonimir Škarica, Slavko Kuraja, Slavko Marić, Mato Tučić, Ivan Brizar, Mato/Ivana/Džalto, Slavko Drinovac, Marin Zadro, Rihard Reher, Vinko Mišura, Ivan Stojanović, Jure Radić, Mladen Čuljak, Jozo Šimunović, Mato Čuljak, Branko Bošnjak, Ivo Beljo, Božo Beljo, Marko Ćurdo, Anto Čuljak, Vlado Matešić, Ivan Beljo, Jozo Tučić, Mladen Beljo, Mato Rotim, Ante Beljo, Luka Beljo, Anto Lončar, Ante Nikolić, Ivan Nikolić, Milorad Soldo, Anica Glibo, Zvonko Kaleb, Dragan Pušić, Frano Jozić, Ivan/Stipe/Nikolić, Ilija Topić, Milan Džalto, Ante Topić, Jozo Ripić, Ilija Beljo, Petar Matešić, Mijo Kuraja, Marko Zeljko, Anto Sičaja, Ivica Sičaja, Jure Beljo, Dragan Šimunović, Mirjana Boro, Marija/Ilija/ Petrović, Anto Bošnjak, Ivan Ivić, Marija Kordić, Ilija Miličević, Marko Bradić, Anica Bilić, Ružica Beljo, Zora Beljo, Ante Maruša, Ivo Kudić, Anto Matešić, Ivan Šutalo, Vidoslav Maslać, Mato Udženija, Milenka Tošić, Martin Pavlović, Tihomir Obradović, Stjepan Obradović, Đuro Maslać, Jozo Obad, Nikica Pavlović, Ivan Buljubašić, Janja Udženija, Stana Pavlović, Joško Barbir, Niko Bulum, Ivan Udženija, Frano Jerinić, Zdenko Ćurić, Ante Njavro, Katica Bulum, Srećko Raič, Dominik Bunoza, Milenko Šutalo, Pavo Menalo, Zdravko Ljuban, Ivan Raič, Nikica Curić, Martin Udženija, Dominik Dugandžić, Đure Kević, Đure Krešić, Vide Raič, Ivica Butigan, Nikola Rebac, Ivica Azinović, Stjepan Šutalo, Berislav Jović, Vido Maslać, Marko Obradović, Damir Bukmir, Rade Krešić, Anto Jozeljić, Dinko Pehar, Željka Šutalo, Svetko Ljuban, Vide Maslać, Vlaho Krešić, Ivan Jurković, Danica Bašić, Ivica Vego, Mirko Karačić, Ilija Hajvaz, Ivan Menalo, Boko Krešić, Milenko Pavlović, Mara Njavro, Denis Perić, Ćetko Šutalo, Gordan Naletilić, Rafo Jovanović, Baldo Krešić, Željko Vego, Miroslav Filipović, Ante Udženija, Nikica Šutalo, Jozo Pavlović, Jagoda Bukmir i Slavko Lovrić protiv Presude Kantonalnoga suda u Mostaru broj 58 0 P 080059 19 Gž od 21. svibnja 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. Dubravko Pervan, Slavko Škarica, Vinko Bilopavlović, Jadranka Alilović, Damir Saltarić, Tamara Lasić, Dalibor Marić, Ivica Zovko, Bruno Lasić, Stanislav Planinić, Branislav Falak, Nikola Bracić, Ivan Smoljan, Marko Pranjić, Franjo Azinović, Željko Primorac, Mladen Vukoja, Elio Bošković, Bruno Šunjić, Ivica Dragičević, Filip Stipanović, Goran Zadro, Damir Lončar, Marinko Marić, Milivoj Kukić, Stipe Vukoja, Stjepan Paponja, Stipe Ćavar, Mirko Kovačević, Branka Antunović, Ivan Azinović, Berto Ferjančić, Ivica Primorac, Stipo Mijić, Mladen Jozipović, Dario Mandić, Slobodan Sušić, Mili Kožul, Marijo Rozić, Ozrenko Ćorak, Gordoslav Jurić, Franjo Antunović, Pero Baković, Blaženko Ćorić, Ivan Šimunović, Jozo Raič, Zoran Đrežnjak, Pero Tutiš, Miroslav Pavlović, Ivan Baketarić, Milenko Ripić, Jure Ivandić, Marko Ćališ, Zoran Uložnik, Ismet Zečić, Jurica Šimić, Stipo Džalto, Stipo Škarica, Mato Džalto, Janjko Antunović, Jozo Miličević, Ilija Bošnjak, Goran Topić, Jure Pušić, Antun Džalto, Pero Džalto, Anto Džidžić, Ivica Jozić, Slavko Uložnik, Marinko Meštrović, Milenko Vladić, Zvonimir Škarica, Slavko Kuraja, Slavko Marić, Mato Tučić, Ivan Brizar, Mato/Ivana/Džalto, Slavko Drinovac, Marin Zadro, Rihard Reher, Vinko Mišura, Ivan Stojanović, Jure Radić, Mladen Čuljak, Jozo Šimunović, Mato Čuljak, Branko Bošnjak, Ivo Beljo, Božo Beljo, Marko Ćurdo, Anto Čuljak, Vlado Matešić, Ivan Beljo, Jozo Tučić, Mladen Beljo, Mato Rotim, Ante Beljo, Luka Beljo, Anto Lončar, Ante Nikolić, Ivan Nikolić, Milorad Soldo, Anica Glibo, Zvonko Kaleb, Dragan Pušić, Frano Jozić, Ivan/Stipe/Nikolić, Ilija Topić, Milan Džalto, Ante Topić, Jozo Ripić, Ilija Beljo, Petar Matešić, Mijo Kuraja, Marko Zeljko, Anto Sičaja, Ivica Sičaja, Jure Beljo, Dragan Šimunović, Mirjana Boro, Marija/Ilija/ Petrović, Anto Bošnjak, Ivan Ivić, Marija Kordić, Ilija Miličević, Marko Bradić, Anica Bilić, Ružica Beljo, Zora Beljo, Ante Maruša, Ivo Kudić, Anto Matešić, Ivan Šutalo, Vidoslav Maslać, Mato Udženija, Milenka Tošić, Martin Pavlović, Tihomir Obradović, Stjepan Obradović, Đuro Maslać, Jozo Obad, Nikica Pavlović, Ivan Buljubašić, Janja Udženija, Stana Pavlović, Joško Barbir, Niko Bulum, Ivan Udženija, Frano Jerinić, Zdenko Ćurić, Ante Njavro, Katica Bulum, Srećko Raič, Dominik Bunoza, Milenko Šutalo, Pavo Menalo, Zdravko Ljuban, Ivan Raič, Nikica Curić, Martin Udženija, Dominik Dugandžić, Đure Kević, Đure Krešić, Vide Raič, Ivica Butigan, Nikola Rebac, Ivica Azinović, Stjepan Šutalo, Berislav Jović, Vido Maslać, Marko Obradović, Damir Bukmir, Rade Krešić, Anto Jozeljić, Dinko Pehar, Željka Šutalo, Svetko Ljuban, Vide Maslać, Vlaho Krešić, Ivan Jurković, Danica Bašić, Ivica Vego, Mirko Karačić, Ilija Hajvaz, Ivan Menalo, Boko Krešić, Milenko Pavlović, Mara Njavro, Denis Perić, Ćetko Šutalo, Gordan Naletilić, Rafo Jovanović, Baldo Krešić, Željko Vego, Miroslav Filipović, Ante Udženija, Nikica Šutalo, Jozo Pavlović, Jagoda Bukmir i Slavko Lovrić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Zajednički odvjetnički ured Sesar-Ćurić-Miletić iz Mostara, podnijeli su 15. srpnja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnoga suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 P 080059 19 Gž od 21. svibnja 2019. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda, odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da se utvrdi apsolutno ništavnim Sporazum o ispunjenju obveza od 28. siječnja 2008. godine, zaključen između prvotuženika (JP Elektroprivreda HZ HB d.d. Mostar) i drugotuženika (Croatia osiguranje d.d. Ljubuški), kojim je ugovoreno da će drugotuženik obvezu isplate osigurane svote i dobiti iz Ugovora o kolektivnom osiguranja života (u daljnjem tekstu: Ugovor o osiguranju) zaključenog 24. prosinca 1997. godine izvršiti prvotuženiku. Nadalje da se utvrdi ništavnost Odluke prvotuženika od 12. studenog 2007. godine, kojom je odredio prvotuženik da je društvo prvotuženika korisnik osiguranja po navedenom Ugovoru o osiguranju u slučaju doživljena ili kod otkupa osiguranja, te da se tuženici obavežu solidarno isplatiti svakom od apelanata određene iznose, sa zakonskom zateznom kamatom.

3. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da je odredbom članka 946. stavak

1. Zakona o obligacionim odnosima propisano da se osiguranje života može odnositi na život ugovarača osiguranja, a može se odnositi i na život nekog trećeg, a ako se osiguranje odnosi na slučaj smrti nekog trećeg za pravovaljanost ugovora potrebna je njegova pismena suglasnost data u polici ili u odvojenom pismenu prilikom potpisivanja police, sa naznakom osigurane svote sukladno stavku 3. istoga članka. Kantonalni sud je naveo da je pravilno utvrđeno da apelanti nisu potpisali predmetne police osiguranja, odnosno da nisu istovremeno sa potpisivanjem police dali pismenu suglasnost u odvojenom pismenu uz naznaku osigurane svote, te da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da predmetni Ugovor o osiguranju nije pravovaljan pravni posao i da kasnije zaključivanje Sporazuma od 28. siječnja 2008. godine i Odluke od 12. studenog 2007. godine nisu mogli proizvesti posljedice koje bi utjecale na prava apelanata. U konkretnom slučaju, Kantonalni sud je naveo da apelanti nikada nisu stekli status korisnika osiguranja, da nisu niti potpisali ponudu za zaključenje Ugovora o osiguranju, da nisu niti dali pisanu suglasnost na Ugovor o osiguranju, da polica ne glasi na imena apelanata, da apelanti nisu u posjedu police osiguranja na koju se pozivaju, da iz njihovih sredstava nikada nije plaćana premija osiguranja, što znači da se apelanti nikada nisu prihvatili koristi iz osiguranja. Kantonalni sud je naveo da je premiju po predmetnom Ugovoru o osiguranju plaćao prvotuženik kao ugovaratelj osiguranja i iznos iste nije osiguran niti refundiran kroz plaće apelanata ili od njih na bilo koji način. Kantonalni sud je naveo da je pravilan zaključak prvostupanjskoga suda kojim je utvrdio da Sporazum od 28. siječnja 2008. godine i Odluka prvotuženika od 12. studenog 2007. godine nisu ništavi, jer ne postoji niti jedan razlog za njihovu ništavnost propisan odredbama članka 103. Zakona o obligacionim odnosima. Kantonalni sud je naveo da je nepotrebno cijeniti nalaz i mišljenje vještaka financijske struke kojem su tužitelji prigovarali paušalno i neodređeno, kao i davati ocjenu dokaza, koji nisu od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari, jer po ocjeni suda na utvrđene činjenice je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelanti, u suštini, smatraju da su redoviti sudovi, pri donošenju osporene odluke, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno i procesno pravo.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelanti pozivaju u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, , Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao isto činjenično i pravno pitanje, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovnih sudova (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-6872/18 od 8. svibnja 2019. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozivaju, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2938/19 (D. P. i drugi) | Sudska praksa | Aktio