Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1898/19 (M. R.)

Odluka donesena 28. 01. 2020.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1898/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

28. 01. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 28. januara 2020. godine, u predmetu broj AP-1898/19, rješavajući apelaciju koju je podnio Marko Rašević, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka m), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Marko Rašević zbog dužine trajanja postupka pred organima uprave u predmetu priznavanja prava vlasništva na uzurpiranome zemljištu, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Marko Rašević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Galiba Hrvačić - Karačić odvjetnica iz Sarajeva, podnio je 30. travnja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred organima uprave u predmetu priznavanja prava vlasništva na uzurpiranome zemljištu.

2. Rješenjem Federalne uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove (u daljnjem tekstu: Federalna uprava) od 26. rujna 2014. godine poništeno je rješenje načelnika Općine Stari Grad Sarajevo (u daljnjem tekstu: Općina) od 27. ožujka 2014. godine u predmetu raspravljanja uzurpacije po zahtjevu apelanta.

3. Rješenjem načelnika Općine od 7. srpnja 2015. godine apelantu nije priznato pravo svojine na uzurpiranom zemljištu, te nalaženo apelantu da napusti uzurpirano zemljište.

4. Rješenjem Federalne uprave od 17. studenog 2015. godine poništeno je Rješenje načelnika Općine od 7. srpnja 2015. godine i predmet vraćen na ponovni postupak i odlučivanje.

5. Rješenjem načelnika Općine od 8. studenog 2016. godine apelantu nije priznato pravo svojine na uzurpiranom zemljištu i naloženo mu je da napusti uzurpirano zemljište.

6. Rješenjem Federalne uprave od 23. veljače 2017. godine poništeno je Rješenje načelnika Općine od 8. studenog 2016. godine i predmet vraćen na ponovni postupak i odlučivanje.

7. Rješenjem načelnika Općine od 3. siječnja 2018. godine apelantu nije priznato pravo svojine na uzurpiranom zemljištu.

8. Rješenjem Federalne uprave od 11. travnja 2018. godine poništeno je Rješenje načelnika Općine od 3. siječnja 2018. godine i predmet vraćen na ponovni postupak i odlučivanje.

9. Rješenjem načelnika Općine od 7. studenog 2018. godine odbijen je zahtjev apelanta u predmetu priznavanja prava svojine na uzurpiranom zemljištu. Također, naloženo je Odsjeku za geodetske poslove i katastar Općine Stari Grad Sarajevo da nakon pravomoćnosti Rješenja briše apelanta kao dosadašnjeg posjednika, te da na istom zemljištu upiše kao posjednika „Sarajevo-šume“ d.o.o. Sarajevo.

10. Apelant je 29. studenog 2018. godine izjavio žalbu protiv navedenog rješenja, te je, prema stanju spisa, postupak u toku pred Federalnom upravom.

Apelacioni navodi

11. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka pred upravnim organima povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju .

12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

13. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestupanjsku odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. listopada 2004. godine i AP-106/04 od 18. siječnja 2005. godine).

14. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da apelant osporava dužinu trajanja postupka pred organima uprave u predmetu priznavanja prava vlasništva na uzurpiranome zemljištu. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da je odredbama članka 20. stavak (1) Zakona o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 9/05) propisano da "ako u upravnome postupku drugostupanjsko tijelo nije u roku od 30 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donijelo rješenje po žalbi stranke protiv prvostupanjskoga rješenja, a ne donese ga ni po zahtjevu upravne inspekcije kojoj se stranka obratila sukladno članku 10. ovoga Zakona, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena.". Također, Ustavni sud ukazuje da je odredbama članka 20. stavak (3) navedenog Zakona propisano da " Ako u upravnome postupku prvostupanjsko tijelo protiv čijeg je akta žalba dopuštena nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo obratiti se svojim zahtjevom drugostupanjskome tijelu. Protiv rješenja drugostupanjskoga tijela stranka može pokrenuti upravni spor, a može ga, pod uvjetima iz stavka 1. ovoga članka, pokrenuti i ako drugostupanjsko tijelo ne donese rješenje u propisanome roku". Međutim, apelant, kako to proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta, nije pokrenuo upravni spor pred nadležnim sudom u smislu citiranih zakonskih odredaba. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da se navodi o kršenju prava na suđenje u razumnom roku ne mogu razmatrati ukoliko bar neka faza postupka nije uključivala sudski postupak koji stranka treba da pokrene (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1856/12 od 17. ožujka 2015. godine, stavak 38.). Budući da je apelant propustio da, koristeći raspoložive pravne lijekove, ubrza postupak, te da na taj način stvori uslove da predmetni postupak bar u jednoj fazi bude razmatran pred nadležnim sudom, Ustavni sud smatra da apelant, u okolnostima konkretnog slučaja, nije iscrpio pravne lijekove koji su mu bili na raspolaganju. Stoga, kako apelant nije iscrpio pravne lijekove koji su mu bili na raspolaganju, apelacija se ne može razmatrati.

15. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1898/19 (M. R.) | Sudska praksa | Aktio