Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1033/19 (S. B.)
Odluka donesena 28. 01. 2020.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1033/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 01. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 28. januara 2020. godine, u predmetu broj AP-1033/19, rješavajući apelaciju Stanka Berića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Stanka Berića podnesena protiv Rješenja Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske, Odjeljenja za upravnonadzorne poslove broj 16-03/4-1-3-560-214/15 od 20. decembra 2018. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Stanko Berić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čelinca, podnio je 8. marta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske, Odjeljenja za upravnonadzorne poslove (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj: 16-03/4-1-3-560-214/15 od 20. decembra 2018. godine.
2. Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnje tekstu: Vrhovni sud) od 9. novembra 2018. godine odbijen je zahtjev tuženog (Ministarstva rada i boračko invalidske zaštite Republike Srpske) za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 016507 15 U od 28. aprila 2016. godine kojom je tužba apelanta uvažena, a Rješenje Ministarstva od 7. aprila 2015.godine poništeno.
3. U ponovnom postupku, Ministarstvo je donijelo Rješenje broj 16-03/4-1-3-560-214/15 od 20. decembra 2018. godine kojim je ukinuto Rješenje Odjeljenja za opštu upravu opštine Čelinac broj 02/1-560-187/2009 od 15. aprila 2009. godine i upravna stvar je riješena na način da je apelantu utvrđeno svojstvo ratnog vojnog invalida osme kategorije sa 40% vojnog invaliditeta po osnovu povređivanja i priznato mu je pravo na ličnu invalidninu u procentu 9% od osnovice. Isplata po ovom rješenju teče od 1. marta 2014. godine, pa nadalje dok za to postoje zakonski uslovi.
4. Iz navoda apelacije, te stanja u spisu, ne proizilazi da je apelant pokrenuo upravni spor protiv navedenog rješenja Ministarstva.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju Ustavni sud ukazuje da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 15. stav 2. Zakona o upravnim sporovima ("Službeni glasnik RS" broj 109/05 i 63/11), u propisanom roku pokrene upravni spor pred nadležnim sudom protiv osporene odluke Ministarstva od 20. decembra 2018. godine. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević