Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2297/19 (J. K.)
Odluka donesena 19. 02. 2020.
- Izvršni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2297/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 02. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. februara 2020. godine, u predmetu broj AP-2297/19, rješavajući apelaciju Jasmine Kuduzović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jasmine Kuduzović podnesena protiv Rješenja Općinskog suda u Lukavcu broj 126 0 P 035886 19 IZ od 20. maja 2019. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 126 0 I 035886 18 Gž 2 od 25. februara 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Jasmina Kuduzović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Lukavca, podnijela je 28. maja 2019. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Općinskog suda u Lukavcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 126 0 P 035886 19 IZ od 20. maja 2019. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 126 0 I 035886 18 Gž 2 od 25. februara 2019. godine.
2. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda od 12. septembra 2014. godine usvojen je prijedlog za izvršenje tražitelja izvršenja (JU Mješovita srednja ekonomsko-hemijska škola Lukavac) na osnovu izvršnih isprava – pravosnažnih i izvršnih rješenja Općinskog suda od 1. decembra 2009. godine i 19. marta 2010. godine (radi prinudne naplate troškova parničnog postupka), protiv apelantice (kao izvršenika), na način da se izvršenje provede obustavom do ½ plaće koju apelantica ostvaruje kod tražitelja izvršenja kao poslodavca, te određeni troškovi tražitelja izvršenja u iznosu od 280,80 KM.
3. Općinski sud je Rješenjem broj 126 0 P 035886 18 I 2 od 4. oktobra 2018. godine odbio apelantičin prigovor izjavljen protiv rješenja o izvršenju od 12. septembra 2014. godine.
4. Kantonalni sud je donio rješenje 25. februara 2019. godine kojim je odbio apelantičinu žalbu izjavljenju protiv rješenja od 4. oktobra 2018. godine i navedeno rješenje potvrdio.
5. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da apelantica u ovom postupku ne može osporavati osnovanost potraživanja koja se odnose na naplatu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.260,00 KM određenih pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama koje predstavljaju izvršne isprave u ovom postupku. Naime, Kantonalni sud je naveo da je apelantica žalbene navode da su dosuđeni troškovi nezakoniti mogla isticati samo u postupku donošenja tih odluka, te naglasio da nije dokazala da je u tim odlukama stavljena van snage klauzula pravosnažnosti i izvršnosti (član
35. Zakona o izvršnom postupku). Kantonalni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud zaključio da navedeno potraživanje nije zastarilo u smislu člana 379. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima.
6. Postupajući po prijedlogu tražitelja izvršenja, Općinski sud je 20. maja 2019. godine donio rješenje kojim je dozvolio promjenu predmeta i sredstva izvršenja, te odredio izvršenje zapljenom i prijenosom ½ apelantičine penzije koju ostvaruje kod Federalnog zavoda PIO/MIO u Mostaru, Kantonalna administrativna služba Tuzla u korist tražitelja izvršenja.
Apelacioni navodi
7. Apelantica se pozvala na povredu prava lica da ne bude podvrgnuto ponižavajućem tretmanu iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, te prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1), stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
9. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelantica ima svojstvo izvršenika, te da se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
10. U konkretnom slučaju, osporenim rješenjima redovnih sudova se odlučivalo o apelantičinoj žalbi protiv prvostepenog rješenja (kojim je odbijen njen prigovor protiv rješenja o izvršenju), odnosno o promjeni predmeta i sredstva izvršenja, u izvršnom postupku, koji je pokrenuo tražitelj izvršenja protiv apelantice na osnovu pravosnažnih i izvršnih rješenja Općinskog suda (radi naplate troškova parničnog postupka). U vezi s tim, Ustavni sud smatra da u predmetnom izvršnom postupku nisu utvrđivana «nova građanska prava i obaveze apelantice», već da su ona utvrđena navedenim izvršnim ispravama. Stoga, Ustavni sud zaključuje da postupak koji je rezultirao osporenim rješenjem ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
11. Nadalje, Ustavni sud ukazuje de se osporene odluke ne mogu dovesti u vezu sa apelantičinim pravom iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao ni s pravom iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, slijedom čega su i navodi apelantice o kršenju navedenih prava ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (1) i stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević