Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-810/18 (R.C.)

Odluka donesena 28. 01. 2020.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-810/18

Apelacija

Odluka o meritumu

28. 01. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 28. januara 2020. godine, u predmetu broj AP 810/18, rješavajući apelaciju R. C., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7), člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio R. C.

Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Mrkonjić Gradu kao predmet broj 75 0 I 013322 03 I (stari broj 75 0 I 003034 08 I).

Na osnovu člana 74 stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantu R.

C. isplati iznos od 3.300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu da u skladu s ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 75 0 I 013322 03 I (stari broj 75 0 I 003034 08 I) u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske i predsjedniku Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. R. C. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Šipova podnio je 8. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Mrkonjić Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) kao predmet broj 75 0 I 013322 03 I (stari broj 75 0 I 003034 08 I).

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 7. marta 2018. i 13. maja 2019. godine da dostavi odgovore na apelaciju.

3. Osnovni sud je dostavio odgovore na apelaciju.

4. Ustavni sud je 19. decembra 2019. godine od Osnovnog suda pribavio dodatne informacije o predmetnom izvršnom postupku.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

1. Apelant je 21. jula 2008. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika („Janj“ a.d. Šipovo) na osnovu Presude Osnovnog suda broj 075-0-P-06- 000011 od 18. oktobra 2006. godina, koja je preinačena Presudom Okružnog suda u Banjaluci broj 011-0-Gž-07-000 120 od 25. oktobra 2007. godine, radi isplate novčanog potraživanja. Apelant je predložio sprovođenje izvršenja zapljenom i prenosom novčanih sredstava sa računa izvršenika na njegov račun. Osnovni sud je 22. avgusta 2008. godine dozvolio predloženo izvršenje Rješenjem o izvršenju broj 75 0 I 003034 08 I. Imajući u vidu da izvršenje na novčanim sredstvima izvršenika nije bilo moguće, apelant je u nekoliko navrata Osnovnom sudu predlagao promjenu predmeta i sredstva izvršenja (označavajući sprovođenje izvršenja na nepokretnostima izvršenika), po kojim prijedlozima je Osnovni sud postupao i donio rješenja 21. januara 2009. i 2. juna 2011. godine, dok je zadnje takvo Rješenje broj 75 0 I 003034 14 I 2 Osnovni sud donio 1. oktobra 2014. godine i odredio izvršenje na novom predmetu, i to nepokretnostima izvršenika upisanim u p.l. broj 612 KO Lubovo. Imajući u vidu da su već ranije pokrenuti izvršni postupci na istim nepokretnostima, Osnovni sud je donio rješenje od 13. novembra 2014. godine kojim je odlučio da apelant stupi u izvršni postupak koji se vodi pred istim sudom pod brojem 75 0 I 013322 03 I. Navedeno rješenje je postalo pravosnažno.

6. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni izvršni postupak u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

7. Apelant ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je detaljno naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da je više puta urgirao s ciljem rješavanja predmetnog postupka. Naglašava da predmetni izvršni postupak traje nerazumno dugo, te predlaže da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovori na apelaciju

8. Osnovni sud je kratko opisao procesne radnje koje je preduzimao u predmetnom izvršnom postupku, navedene u činjeničnom dijelu odluke, ukazujući da u ovom postupku (75 0 I 003034 14 I 2) nije preduzimao izvršne radnje zato što se one preduzimaju u drugom postupku.

9. Ustavni sud je 19. decembra 2019. godine od Osnovnog suda pribavio dodatne informacije o predmetnom izvršnom postupku iz kojih proizlazi da u predmetu broj 003034 nije bilo postupanja Osnovnog suda od posljednjeg dopisa Ustavnog suda, dok je u predmetu broj 013322 evidencija suda za 14. maj 2020. godine, odnosno da je postupak u toku. V.Relevantni propisi

2. U Zakonu o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17 – odluka USRS, 60/17 – odluka USBiH, 115/17 – odluka USBiH, 58/18 – rješenje USBiH i 66/18) relevantne odredbe glase: Hitnost i redoslijed postupanja Član 5.

(1)U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2)Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije.

Rokovi za postupanje Član 15.

Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

Dovršenje izvršenja Član 64.

Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

10. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

11. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

12. U konkretnom slučaju, apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je takođe u kontinuitetu ukazivao i da u Republici Srpskoj ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12 i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23–24 s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.

13. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

14. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

VII.Meritum

15. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede njegovog prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje

3. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

4. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi

16. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

17. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i obezbijedi njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995) Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje nijedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantuje izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84–86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja već za djelotvorno i ekonomično sprovođenje sudskog postupka.

Period koji se uzima u obzir

18. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 21. jula 2008. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period od oko 11 godina i šest mjeseci.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

19. Rukovodeći se navedenim kriterijumima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud najprije zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se radi o relativno složenom predmetu.

20. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da se apelant obraćao Osnovnom sudu da se preduzmu radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka. Međutim, pored navedenog, Ustavni sud zapaža da je apelant u toku postupka više puta mijenjao predmet i sredstvo izvršenja, što je bez sumnje njegovo procesno pravo usmjereno na ostvarenje njegovog potraživanja, ali je, s druge strane, na određeni način uticalo na dužinu trajanja postupka jer je Osnovni sud postupao po navedenim apelantovim prijedlozima.

21. Ocjenjujući ponašanje redovnog suda, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud na početku postupka postupao u relativno razumnim rokovima i odlučivao o apelantovim prijedlozima o promjeni predmeta i sredstva izvršenja. Međutim, isto tako Ustavni sud primjećuje da se Osnovni sud u svom odgovoru na apelaciju nije posebno osvrtao na apelantove navode iznijete u apelaciji, a koji se odnose na dužinu trajanja postupka u predmetu broj 75 0 I 013322 03 I (od 13. novembra 2014. godine, kada je apelant stupio u predmetni izvršni postupak, pa do dostavljanja odgovora Ustavnom sudu), niti je naveo radnje koje je preduzimao pod tim brojem predmeta. Stoga, budući da u odgovoru na apelaciju nije ponudio bilo kakve razloge i opravdanje za dužinu trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud smatra da u ovoj fazi postupka Osnovni sud nije postupao u skladu sa standardima prava na pravično suđenje, odnosno nije preduzimao procesne radnje efikasno i bez nepotrebnog odlaganja.

22. Imajući u vidu sve činjenice predmeta, kao i cjelokupnu dužinu trajanja predmetnog izvršnog postupka, Ustavni sud smatra da je u okolnostima konkretnog slučaja u predmetnom postupku došlo do kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

23. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74 Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete, te, ako odluči da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odrediće je na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

24. S obzirom na odluku u ovom predmetu, vodeći se principima pravičnosti, uzimajući u obzir ekonomske prilike u Bosni i Hercegovini, prosječna primanja i parametre životnog standarda građana, ali i stavove Evropskog suda o visini naknade na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantu treba isplatiti iznos od 3.300,00 KM.

25. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Republike Srpske, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

26. Apelant, takođe, navodi da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno i pravo na imovinu. Imajući u vidu utvrđenje u vezi sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nema potrebe ispitivati da li je u ovom predmetu došlo i do povrede prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. VIII.Zaključak

27. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije jer postupak koji je hitne prirode traje duže od 11 godina i još uvijek nije okončan, a pri tome ne postoje bilo kakve izuzetne okolnosti kojima bi se moglo opravdati tako dugo trajanje postupka.

28. Na osnovu člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7), člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

29. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-810/18 (R.C.) | Sudska praksa | Aktio