Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2940/19 (S. K. i S. P.)
Odluka donesena 28. 01. 2020.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Vanparnični postupak
- Eksproprijacija
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2940/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 01. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 28. januara 2020. godine, u predmetu broj AP-2940/19, rješavajući apelacije Sajde Krajišnik i Semira Paloša, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Sajda Krajišnik protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 39 0 V 052087 19 Rev od 30. maja 2019. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 39 0 V 052087 18 Gž od 3. januara 2019. godine i Rješenja Općinskog suda u Tešnju broj 39 0 V 052087 18 V od 1. novembra 2018. godine i Semir Paloš protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 72 0 V 046010 19 Gž 2 od 3. juna 2019. godine i Rješenja Osnovnog suda u Gradišci broj 72 0 V 046010 18 V 2 od 12. novembra 2018.
godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-2940/19
1. Sajda Krajišnik (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tešnja, koju zastupa Jelena Stokić advokat iz Doboja, podnijela je 16. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 39 0 V 052087 19 Rev od 30. maja 2019. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 39 0 V 052087 18 Gž od 3. januara 2019. godine i Rješenja Općinskog suda u Tešnju broj 39 0 V 052087 18 V od 1. novembra 2018. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Vrhovnog suda, određena je vrijednost nekretnine (bliže označene u dispozitivu prvostepenog rješenja) eksproprisane rješenjem Općine Tešanj od 19. aprila 2018. godine, u vlasništvu apelantice kao protivnika predlagača, u određenom novčanom iznosu, a koji iznos je Općina Tešanj obavezna isplatiti apelantici u roku od 30 dana, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 1. novembra 2018. godine, pa do isplate.
3. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je, između ostalog, naveo da su nižestepeni sudovi nakon provedenog građevinskog vještačenja utvrdili da ukupna vrijednost izuzetih nekretnina u vlasništvu apelantice iznosi 29.039,40 KM te obavezali Općinu Tešanj da taj iznos isplati apelantici. S tim u vezi, Vrhovni sud je naveo da je drugostepeni sud cijenio prigovore koji se odnose na povrede postupka učinjene pred prvostepenim sudom, te naveo razloge zbog kojih je navedene prigovore odbio kao neosnovane, a koje razloge je prihvatio i Vrhovni sud. Nadalje, Vrhovni sud je naveo da nije osnovan ni prigovor apelantice koji se odnosi na pogrešnu primjenu materijalnog prava, jer je na činjenično utvrđenje nižestepenih sudova za koje je revizijski sud vezan pravilno drugostepeni sud primijenio relevantne odredbe Zakona o eksproprijaciji. Takođe, Vrhovni sud je naveo da je neosnovan revizijski prigovor da visina naknade nije pravilno utvrđena jer je pogrešan stav da je mjerodavna samo cijena iz priloženog kupoprodajnog ugovora, te je u konkretnom predmetu pravilno vještak cijenio i druge okolnosti i parametre koji su zakonski određeni kao obavezni prilikom utvrđivanja vrijednosti eksproprisanog zemljišta. Vrhovni sud je naveo da nije osnovan ni prigovor da je nepravilno dosuđena kamata na utvrđenu naknadu jer je ista dosuđena u skladu sa odredbama člana 70. stav (1) Zakona o eksproprijaciji kojim je propisano da zakonska zatezna kamata teče od dana donošenja odluke o određivanju naknade.
2. AP-3344/19
4. Semir Paloš (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške, kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija Mile Kovačević i Marica Đukanović iz Gradiške, podnio je 21. augusta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 72 0 V 046010 19 Gž 2 od 3. juna 2019. godine i Rješenja Osnovnog suda u Gradišci broj 72 0 V 046010 18 V 2 od 12. novembra 2018. godine.
5. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnog suda, utvrđena je naknada za eksproprisane nekretnine (pobliže označene u dispozitivu prvostepenog rješenja) u određenom novčanom iznosu, koji iznos je korisnik eksproprijacije i predlagač (Opština Gradiška) dužna da isplati apelantu kao bivšem vlasniku i posjedniku nekretnina sa zakonskom zateznom kamatom.
6. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da su rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove Banjaluka PJ Gradiška od 26. juna 2014. godine, u svrhu izgradnje vezne saobraćajnice magistralnog puta M-16 Banjaluka-Gradiška potpuno eksproprisane apelantove nekretnine bliže opisane u izreci prvostepenog rješenja. Okružni sud je dalje naveo da su po prijedlogu apelanta provedena vještačenja po vještaku građevinske struke i po vještaku poljoprivredne struke, te da iz nalaza vještaka poljoprivredne struke proizlazi da su predmetne nekretnine u vrijeme eksproprijacije imale karakter poljoprivrednog zemljišta. Okružni sud je dalje naveo da suprotno tvrdnjama apelanta poljoprivredno zemljište ne postaje građevinsko zemljište samim donošenjem planskog akta opštine koji je deklaratorne naravni, već kad se privede namjeni predviđenoj tim aktom, što podrazumijeva i plaćanje naknade koju u upravnom postupku određuje nadležni opštinski organ. Imajući navedeno u vidu, Okružni sud je naveo da u konkretnoj situaciji nema dokaza da je predmetno zemljište u vrijeme provođenja postupka eksproprijacije imalo karakter građevinskog zemljišta, niti da je u to vrijeme izvršena promjena namjene i pretvaranje poljoprivrednog zemljišta u građevinsko zemljište. Takođe, Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud naknadu za ove nekretnine odredio prema tržišnoj vrijednosti istih, na osnovu nalaza vještaka poljoprivredne i građevinske struke, a kojim nalazima je apelant paušalno prigovarao. S tim u vezi, Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno utvrdio naknadu za predmetne nekretnine (čl. 53. i 54. Zakona o eksproprijaciji).
Spajanje predmeta
7. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2940/19. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
Apelacioni navodi
8. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti, u suštini, smatraju da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno i procesno pravo.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
12. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženjima odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne i jasne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Ovo naročito imajući u vidu da apelanti u pojedinačnim apelacijama uglavnom ponavljaju navode koje su isticali u raviziji, odnosno žalbi protiv nižestepenih odluka, a koje navode su razmotrili redovni sudovi prilikom donošenja osporenih odluka, te jasno i detaljno objasnili zašto ne mogu uticati na drugačije odlučenje u predmetnim slučajevima. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević