Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4887/19 (M. S., H. Z. i S. O.)

Odluka donesena 08. 04. 2020.

Nema povrede
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Invalidnina
  • Izvršni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4887/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 04. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. travnja 2020. godine, u predmetu broj AP-4887/19, rješavajući apelacije Mladena Stanišića i drugih, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Mladen Stanišić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 731706 19 Gži od 2. listopada 2019. godine;

Hasan Zimić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 731726 19 Gži od 7. listopada 2019. godine;

Samra Omerović protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 731493 19 Gži od 24. listopada 2019. godine;

zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-4887/19

1. Mladen Stanišić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 20. prosinca 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 731706 19 Gži od 2. listopada 2019. godine.

2. Osporenom odlukom Kantonalnog suda, djelimično je uvažena žalba izvršenika (FBiH, Vlada FBiH, Federalno ministarstvo rada i socijalne politike), preinačeno je prvostupanjsko rješenje tako što je djelimično usvojen prigovor izvršenika, a rješenje o izvršenju stavljeno van snage, te su ukinute sve provedene radnje i obustavljen izvršni postupak.

3. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je izvršenje dozvoljeno na osnovu izvršne isprave kojom je apelantu utvrđeno pravo na osobnu invalidninu i dodatak za njegu i pomoć od strane druge osobe, u ukupnom mjesečnom iznosu. Dalje je naveo da je prijedlog za izvršenje podnesen radi duga koji je nastao u periodu od 1. prosinca 2009. godine do 10. kolovoza 2012. godine, u kojem je izvršenik isplaćivao potraživanja utvrđena izvršnom ispravom u umanjenom novčanom iznosu. Naime, Kantonalni sud je naveo da osobna invalidnina i dodatak za njegu i pomoć od strane druge osobe, predstavljaju novčana primanja koja se utvrđuju u skladu sa Zakonom o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom, koji u čl. 71. propisuje da se novčana primanja utvrđena na osnovu tog Zakona isplaćuju u mjesečnim iznosima, i to unazad (proizilazi da se radi o povremenim potraživanjima). Pri tome, je naveo da je čl. 379. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) propisano da sva potraživanja koja su utvrđena pravomoćnom sudskom ili odlukom drugog nadležnog organa, zastarijevaju za deset godina, dok je stavom 2. navedenog članka propisano da sva povremena potraživanja koja proističu iz takvih odluka i dospijevaju ubuduće, zastarijevaju u roku predviđenom za zastarjelost povremenih potraživanja, koja u skladu sa odredbom čl. 372. st. 1. ZOO, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Kako je prijedlog za izvršenje podnesen 31. listopada 2018. godine, Kantonalni sud je istakao da je osnovan žalbeni prigovor da je došlo do zastare predmetnog potraživanja.

2. AP-4888/19

4. Hasan Zimić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 20. prosinca 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 731726 19 Gži od 7. listopada 2019. godine.

5. Osporenom odlukom Kantonalnog suda, uvažena je žalba izvršenika (FBiH, Vlada FBiH, Federalno ministarstvo rada i socijalne politike) preinačeno je prvostupanjsko rješenje tako što je prigovor izvršenika od usvojen, a rješenje o izvršenju u cijelosti stavljeno van snage, te su ukinute sve provedene radnje i obustavljen izvršni postupak.

6. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je tijekom apelantu utvrđeno pravo na osobnu invalidninu i dodatak za njegu i pomoć od strane druge osobe, u ukupnom mjesečnom iznosu, a prijedlog za izvršenje je podnesen radi duga koji je nastao u periodu od 1. studenog 2009. godine do 10. kolovoza 2012. godine, u kojem je izvršenik isplaćivao potraživanja u umanjenom novčanom iznosu. Naime, Kantonalni sud je naveo da osobna invalidnina i dodatak za njegu i pomoć od strane druge osobe, predstavljaju novčana primanja koja se utvrđuju u skladu sa Zakonom o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom, koji u čl. 71. propisuje da se novčana primanja utvrđena na osnovu tog Zakona isplaćuju u mjesečnim iznosima, i to unazad (proizilazi da se radi o povremenim potraživanjima). S tim u vezi je naveo da je čl. 379. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima propisano je da sva potraživanja koja su utvrđena pravomoćnom sudskom ili odlukom drugog nadležnog organa, zastarijevaju za deset godina, dok je stavom 2. navedenog članka propisano da sva povremena potraživanja koja proističu iz takvih odluka i dospijevaju ubuduće, zastarijevaju u roku predviđenom za zastarjelost povremenih potraživanja, koja u skladu sa odredbom člana 372. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Kako je prijedlog za izvršenje podnesen 1. studenog 2018. godine, Kantonalni sud je istakao da je osnovan žalbeni prigovor da je došlo do zastare predmetnog potraživanja.

3. AP-4889/19

7. Samra Omerović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan odvjetnik iz Sarajeva, podnijela je 20. prosinca 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 731493 19 Gži od 24. listopada 2019. godine.

8. Osporenom odlukom Kantonalnog suda, djelimično je uvažena žalba izvršenika (FBiH, Vlada FBiH, Federalno ministarstvo rada i socijalne politike), preinačeno je prvostupanjsko rješenje tako što je djelimično usvojen prigovor izvršenika, a rješenje o izvršenju stavljeno van snage, te su ukinute sve provedene radnje i obustavljen izvršni postupak.

9. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je izvršenje dozvoljeno na osnovu izvršne isprave kojom je apelantici utvrđeno pravo na osobnu invalidninu i dodatak za njegu i pomoć od strane druge osobe, u ukupnom mjesečnom iznosu. Dalje je naveo da je prijedlog za izvršenje podnesen radi duga koji je nastao u periodu od 1. studenog 2009. godine do 14. kolovoza 2012. godine, u kojem je izvršenik isplaćivao potraživanja uvrđena izvršnom ispravom u umanjenom novčanom iznosu. Naime, Kantonalni sud je naveo da osobna invalidnina i dodatak za njegu i pomoć od strane druge osobe, predstavljaju novčana primanja koja se utvrđuju u skladu sa Zakonom o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom, koji u čl. 71. propisuje da se novčana primanja utvrđena na osnovu tog Zakona isplaćuju u mjesečnim iznosima, i to unazad (proizilazi da se radi o povremenim potraživanjima). Pri tome, je naveo da je čl. 379. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) propisano da sva potraživanja koja su utvrđena pravomoćnom sudskom ili odlukom drugog nadležnog organa, zastarijevaju za deset godina, dok je stavom 2. navedenog članka propisano da sva povremena potraživanja koja proističu iz takvih odluka i dospijevaju ubuduće, zastarijevaju u roku predviđenom za zastarjelost povremenih potraživanja, koja u skladu sa odredbom čl. 372. st. 1. ZOO, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Kako je prijedlog za izvršenje podnesen 30. listopada 2018. godine, Kantonalni sud je istakao da je osnovan žalbeni prigovor da je došlo do zastare predmetnog potraživanja.

Spajanje predmeta

10. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-4887/19.

11. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

Apelacioni navodi

12. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i povredu zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine. Apelanti u suštini smatraju da su sudovi pogrešno primjenili materijalno, jer su njihova potraživanja istovrsna pravu na izdržavanje, zbog čega trebalo primijeniti čl. 373. st. 3. Zakona o obligacionim odnosima koji propisuje da pravo na izdržavanje određeno zakonom ne može zastarjeti.

13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

14. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

15. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u predmetnim apelacijama, odnose na način na koji su sudovi primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu primjene materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita je li eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

16. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao isto činjenično i pravno pitanje, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovnog suda (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4214/15 od 6. prosinca 2017. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

17. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

18. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4887/19 (M. S., H. Z. i S. O.) | Sudska praksa | Aktio