Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1011/18 (M. Đ. i drugi)
Odluka donesena 28. 01. 2020.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1011/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 01. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 28. januara 2020. godine, u predmetu broj AP-1011/18, rješavajući apelacije Mirsada Đerzića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Mirsad Đerzić, Muharem Talović, Mirsad Mulić, Nedžad Gavranović, Muradif Bećarević, Almir Berković, Hasan Malagić i Asmir Bečić zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom u Bijeljini u predmetu broj 80 0 I 039608 12 I i IGES DOO KROMBERK zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Bihaću u predmetu broj 17 0 Ip 060622 14 Ip, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-1011/18
1. Mirsad Đerzić, Muharem Talović, Mirsad Mulić, Nedžad Gavranović, Muradif Bećarević, Almir Berković, Hasan Malagić i Asmir Bečić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Advokatska kancelarija Enver A. Hogić iz Tuzle, podnijeli su 16. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 80 0 I 039608 12 I.
2. Apelanti su 1. juna 2012. godine Osnovnom sudu podnijeli prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (S.S.), na osnovu Presude Osnovnog suda broj 80 0 P 004384 05 P od 6. oktobra 2008. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda u Bijelini broj 80 0 P 004384 08 Gž od 7. juna 2010. godine. Osnovni sud je donio rješenje o izvršenju broj 80 0 I 039608 12 I od 12. juna 2012. godine kojim je odredio izvršenje zapljenom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika. Pokretne stvari izvršenika su zapljenjene 5. aprila 2013. godine koje su u nedostatku prijedloga apelanata ostavljene na čuvanje izvršeniku. Nakon pljenidbenog popisa Osnovni sud je zaprimio prigovor D.S, koja je, u svojstvu trećeg lica predložila da se popisane stvari izuzmu od izvršenja zbog postojanja njenih vlasničkih prava na istim. Osnovni sud je donio Zaključak od 8. oktobra 2013. godine kojim je treće lice sa njegovim zahtjevom uputio na parnični postupak. Osnovni sud je, radi unovčavanja zaplijenjenih stvari, zakazao i proveo dva ročišta za javnu prodaju istih, od kojih je prvo održano 5. februara 2014. godine, a drugo 7. aprila 2014. godine. Sve zaplijenjene stvari apelanti su kupili na drugom ročištu. Osnovni sud je donio zaključak o prodaji pokretnih stvari izvršenika, koji je uredno zaprimljen od strane advokata apelanata, u kojem zaključku je naloženo sudskom izvršiocu da prodate stvari preda u posjed kupcu s momentom isplate cijene, zajedno sa kopijom zapisnika sa ročišta za prodaju. Međutim prisutni advokat apelanata je odbio da preuzme kupljene stvari što je evidentirano u zapisniku o drugoj prodaji od 7. aprila 2014. godine koji je advokat apelanata bez primjedbi potpisao. Osnovni sud je donio rješenje o namirenju 5. septembra 2014. godine, koje je uslijedilo odmah po donošenju rješenja o dosudi tih stvari apelantima. Osnovni sud je putem zaključka od 5. septembra 2014. godine (imajući u vidu da namirenje apelanata nije ostvareno u cijelosti na pokretnim stvarima) pozvao apelante da u zakonskom roku postave prijedlog u skladu sa odredbom člana 8. Zakona o izvršnom postupku. Navedeni zaključak je advokat apelanata uredno primio 12. septembra 2014. godine po kojem nije postupio te je Osnovni sud donio rješenje od 18. novembra 2014. godine kojim je obustavio konkretni izvršni postupak, shodno odrebama članu 63. st. 3. i 4. Zakona o izvršnom postupku. Rješenje o obustavi izvršenja je advokat apelanata primio 24. novembra 2014. godine. Na to rješenje stranke nisu izjavile pravni lijek, te je isto steklo pravosnažnost 2. decembra 2014. godine. Osnovni sud je na ponovljeni zahtjev apelanata od 20. februara 2015. godine donio zaključak od 20. marta 2015. godine kojim je naložio sudskom izvršiocu da izađe na lice mjesta i uz prisustvo sudske policije preda apelantima dosuđene stvari izvršenika, međutim iste nisu pronađene u prostorijama izvršenika. Iz zapisnika izvršioca od 14. aprila 2015. godine proizilazi da je sve dosuđene stvari majka izvršenika lično prodala drugom licu. Advokat apelanta je 5. maja 2015. godine dostavio Osnovnom sudu prijedlog za ponovno provođenje zapljene pokretnih stvari izvršenika.
2. AP-1145/18
3. IGES DOO KROMBERK (u daljnjem tekstu: apelant) Nova Gorica, Republika Slovenija, koju zastupa Advokatsko društvo "Eterović" d.o.o. iz Sarajeva, podnio je 23. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 17 0 Ip 060622 14 Ip.
4. Apelant je 17. januara 2014. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (VITALES d.o.o. Bihać-u stečaju). Općinski sud je 11. aprila 2017. godine donio je rješenje o izvršenju broj 17 0 lp 060622 14 lp. Rješenjem Općinskog suda broj 17 0 lp 060622 14 lp od 21. juna 2017. godine, u skladu sa članom 58. stav 1. Zakona o stečajnom postupku F BiH, prekinut je predmetni postupak zbog otvaranja stečajnog postupka nad imovinom izvršenika. Apelant je 30. juna 2017. godine Općinskom sudu dostavio prijedlog za nastavak postupka u kojem prijedlogu je naveo da se u konkretnom slučaju radi o razlučnom povjeriocu, kojem je rješenjem Općinskog suda broj 17 0 St 037873 12 St od 2. jula 2014. godine dozvoljeno da pokrene postupak izvršenja protiv stečajnog dužnika radi naplate svojih potraživanja. Općinski sud je izvršio uvid u rješenje od 2. jula 2014. godine te je, u skladu sa odredbom člana 381. stav 3. Zakona o parničnom postupku FBiH, u vezi sa članom 21. Zakona o izvršnom postupku FBiH, 26. marta 2018. godine donio rješenje o nastavku postupka. Općinski sud je donio rješenje od 4. decembra 2019. godine kojim je dosudio apelantu nekretnine koje su bile predmet izvršenja.
Spajanje predmeta
5. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1011/18. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
Apelacioni navodi
6. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja predmetnih izvršnih postupaka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga u predmetu broj AP-1011/18 apelanti se žale i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, kao i na povredu prava na pristup sudu, kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije. Apelanti traže naknadu nematerijalne štete.
7. Osnovni sud je naveo hronologiju predmetnog izvršnog postupka ističući da je apelante zastupao pravni zastupnik koji je trebao koristiti sva prava koja tražioci izvršenja imaju prema Zakonu o izvršnom postupku i drugim propisima radi njihovog namirenja. Nadalje je navedeno da je u toku postupka advokat apelanata mogao naplatu potraživanja svojih stranaka obezbijediti prijedlogom da im se zaplijenjene stvari izvršenika povjere na čuvanje u vrijeme provođenja radnje pljenidbenog popisa ili do okončanja prodaje, ali da to nikada nije traženo pred sudom. Takođe je navedeno da su apelanti bili krajnje indolentni u konkretnom izvršenju, te da su sami uzrokovali neuspjeh konkretne naplate sopstvenom pasivnošću.
8. Općinski sud je naveo hronologiju predmetnog postupka, te je dostavio rješenje od 4. decembra 2019. godine.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta(vidi Evopski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). Takođe, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51.).
12. Ustavni sud zapaža da se u konkretnim slučajevima radi o izvršnim postupcima koji su po zakonu hitne prirode, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje (imajući u vidu da je u predmetu broj AP-1011/18 učestvovalo i treće lice, kao i nemogućnosti pronalaska pokretnih stvari izvršenika, te ponašanje advokata apelanata, dok je u predmetu broj AP-1145/18 u toku postupka otvoren stečajni postupak nad izvršenikom) da se radi o složenijim postupcima.
13. U vezi s predmetnim postupcima, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995.). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražilaca izvršenja već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka.
14. Ocjenjujući ponašanje apelanata u predmetu broj AP-1011/18, Ustavni sud zapaža da je advokat apelanata u određenoj mjeri svojim postupcima uticao na dužinu i tok predmetnog postupka, jer u toku postupka nije tražio da mu se zaplijenjene i kasnije kupljene stvari izvršenika povjere na čuvanje, kao i da u nastavku postupka nije postupio po zaključku Osnovnog suda od 5. septembra 2014. godine što je u konačnici imalo za posljedicu da je Osnovni sud donio rješenje o obustavi postupka. Ocjenjujući ponašanje apelanta u predmetu AP-1145/18 Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ukazivali na to da je svojim ponašanjem doprinio dužini trajanja predmetnog postupka.
15. Ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda u predmetu broj AP-1011/18, Ustavni sud zapaža da su apelanti prijedlog za izvršenje podnijeli 1. juna 2012. godine, a koje je Osnovni sud dozvolio rješenjem o izvršenju od 12. juna 2012. godine, dakle, o prijedlogu je odlučeno bez odlaganja. Nakon toga, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud nastavio preduzimati procesne radnje radi vođenja i okončanja predmetnog postupka (zapljenio je pokretne stvari izvršenika, uputio na parnicu treće lice, održao dvije javne prodaje pokretnih stvari izvršenika, donio zaključak o prodaji tih stvari, zatim rješenje o dosudi kao i pozvao apelante da promijene predmet i sredstvo izvršenja, obustavio postupak, nakon čega je naložio sudskom izvršiocu da izađe na lice mjesta radi predaje dosuđenih stvari), te da u njegovom radu nije bilo veće pasivnosti. U odnosu na predmet broj AP- 1145/18 Ustavni sud zapaža pasivnost Općinskog suda na samom početku izvršnog postupka kojem je trebalo više od tri godine da donese rješenje o izvršenju, nakon čega je otvoren stečajni postupak nad izvršenikom (21. jun 2017. godine) i u kojem periodu Općinski sud nije mogao preduzimati radnje sve do 26. marta 2018. godine kada je donio rješenje o nastavku postupka i donio rješenje od 4. decembra 2019. godine o dosudi nekretnina apelantu. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da je u radu Općinskog suda evidentna početna pasivnost, međutim imajući u vidu ukupnu dužinu trajanja tog postupka, kao i njegovu složenost, te okolnost da je apelant u cilju namirenja svog potraživanja izdejstvovao rješenje o dosudi nekretnina, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo pravo na pravično suđenje. Imajući u vidu sve navedeno, kao i cjelokupnu dužinu trajanja predmetnih postupaka, Ustavni sud nalazi da nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje apelanata s obzirom da su trajanju predmetnih izvršnih postupaka doprinijele objektivne okolnosti, odnosno ponašanje apelanta u predmetu broj AP-1011/18. Ovo posebno imajući u vidu da u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja, već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim predmetnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi očigledno (prima facie) neosnovani.
16. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke
17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević