Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-949/18 (FB „MODRATRANS" d.o.o. Sanski Most)

Odluka donesena 28. 01. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-949/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

28. 01. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 28. januara 2020. godine, u predmetu broj AP-949/18, rješavajući apelaciju FB „MODRATRANS" d.o.o. Sanski Most, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio FB „MODRATRANS" d.o.o. Sanski Most zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Sanskom Mostu u predmetu broj 22 0 I 019122 19 I 2 (stari br. 22 0 I 018234 11 I i 22 0 Ip 029876 14 IP), zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. FB „MODRATRANS" d.o.o. Sanski Most (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Feho Botonjić advokat iz Ključa, podnio je 16. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Sanskom Mostu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 22 0 I 019122 19 I 2 (stari br. 22 0 I 018234 11 I i 22 0 Ip 029876 14 IP). Advokat apelanta je 5. novembra 2018. godine dostavio urgenciju Ustavnom sudu.

2. Apelant je 7. oktobra 2014. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika ( „10 Oktobar“ d.d. Sanski Most), na osnovu Presude Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 Ps 014875 10 Ps od 15. februara 2011. godine, radi isplate duga u iznosu od 14.875,84 KM. Općinski sud je Zaključkom od 3. februara 2015. godine pozvao apelanta da dostavi tom sudu uređen prijedlog za izvršenje na način bliže označen u navedenom zaključku. Apelant je 9. februara 2015. godine uredio prijedlog. Općinski sud je donio rješenje o izvršenju broj 22 0 Ip 029876 14 Ip od 4. marta 2015. godine kojim je dozvolio predloženo izvršenje na nekretninama izvršenika i odredio da apelant stupa u već započeti izvršni postupak koji se vodi kod Općinskog suda pod brojem 22 0 I 018234 11 I. Zemljišnoknjižni ured Sanski Most donio je rješenje od 9. aprila 2015. godine kojim je na osnovu navedenog rješenja o izvršenju odredio zabilježbu izvršenja u zemljišnoj knjizi na predmetnim nekretninama u korist apelanta. Apelant je 14. decembra 2017. godine u izvršni predmet broj 22 0 lp 029876 14 IP dostavio pismenu urgenciju. Općinski sud je 19. decembra 2017. godine dostavio obavijest apelantu da je u ovom izvršnom predmetu donio odluku o pristupanju predmetnog izvršenja već započetom izvršnom postupku, te da zahtjeve dalje upućuje na izvršni predmet broj 22 I 018234 11 I. Općinski sud je 24. oktobra 2019. godine donio Zaključak broj 22 0 Ip 029874 14 Ip kojim je odredio da apelant stupa u već započeti izvršni postupak koji se vodi kod Općinskog suda pod brojem 22 0 I 019122 19 I 2. Općinski sud je donio rješenje od 8. januara 2020. godine kojim je odredio vještačenje u cilju utvrđivanja vrijednosti nekretnina na kojima je u ovom izvršnom postupku određeno izvršenje.

3. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupaka povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Osim toga, apelant je naveo da je u toku postupka poslao tri urgencije Općinskom sudu u predmetima br. 22 0 Ip 029876 14 Ip i 22 0 I 018234 11 I. Apelant traži naknadu nematerijalne štete.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta(vidi Evopski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). Takođe, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51.).

7. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu (imajući u vidu da se protiv istog izvršenika vodi veći broj izvršnih postupaka zbog čega je apelant po podnesenom prijedlogu za izvršenje dva puta stupio u već započete izvršne postupke pred Općinskim sudom), Ustavni sud zaključuje da se radi o složenom postupku.

8. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995.). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražilaca izvršenja već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka.

9. Ocjenjujući ponašanje apelanta, Ustavni sud zapaža da je apelant u određenoj mjeri doprinio dužini trajanja postupka na način da je podnio neuredan prijedlog za izvršenje (nije dostavio izvršnu ispravu u originalu ili ovjerenu kopiju na koju je stavljena potvrda izvršnosti, nije u potpunosti naveo sredstvo izvršenja na kojem se treba spovesti izvršenje, te nije pravilno označio nekretninu na kojoj traži izvršenje), a apelant je u toku postupka imao punomoćnika da ga kao stručno lice zastupa i savjetuje.

10. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da predmetni postupak pred tim sudom traje oko pet godina (od 7. oktobra 2014. godine), da je Općinski sud prvu procesnu radnju preduzeo u periodu kraćem od četiri mjeseca nakon prijema predmeta na postupanje (zaključkom od 3. februara 2015. godine sud je naložio apelantu da uredi prijedlog za izvršenje), kao i da je Općinski sud, nakon što je apelant uredio prijedlog bez odlaganja donio rješenje o izvršenju i odlučio da apelant stupi u već započeti izvršni postupak. Nakon izvršene zabilježbe izvršenja u zemljišnoj knjizi na predmetnim nekretninama Općinski sud nastoji voditi postupak u cilju izvršenja obaveza na koje je izvršenik obavezan izvršnom ispravom u korist apelanata, provodeći istovremeno i rješenja o izvršenju drugih povjerilaca protiv istog izvršenika (sud je odredio stupanje apelanta u izvršni postupak koji se već vodi pred istim sudom te je odredio vještačenje predmetnih nekretnina po vještaku građevinske struke u cilju utvrđivanja njihove tržišne vrijednosti). Dakle, imajući u vidu složenost predmetnog izvršnog postupka, Ustavni sud smatra da je Općinski sud procesne radnje preduzimao u relativno razumnim rokovima, te da nije imao periode veće pasivnosti. Imajući u vidu sve navedeno, kao i cjelokupnu dužinu trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud nalazi da nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje apelanta s obzirom da su trajanju predmetnog izvršnog postupaka doprinijele objektivne okolnosti, kao i složenost samog postupka. Ovo posebno imajući u vidu da u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja, već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su oni očigledno (prima facie) neosnovani.

11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-949/18 (FB „MODRATRANS" d.o.o. Sanski Most) | Sudska praksa | Aktio