Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-451/19 (MAKRO-DRVO d.o.o. Žepče, MARIĆ-ŽEPČE d.o.o. Žepče, PROGRAD d.o.o. Žepče i FEDIS d.o.o. Zavidovići)

Odluka donesena 19. 02. 2020.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-451/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 02. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. februara 2020. godine, u predmetu broj AP-451/19, rješavajući apelaciju MAKRO-DRVO d.o.o. Žepče i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija MAKRO-DRVO d.o.o. Žepče, MARIĆ-ŽEPČE d.o.o. Žepče, PROGRAD d.o.o.

Žepče i FEDIS d.o.o. Zavidovići podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 Ps 151835 18 Pž od 4. aprila 2018. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. MAKRO-DRVO d.o.o. Žepče, MARIĆ-ŽEPČE d.o.o. Žepče, PROGRAD d.o.o. Žepče i FEDIS d.o.o. Zavidovići (u daljnjem tekstu: apelanti), kojeg zastupa Edina Jahić advokat iz Sarajeva, podnijeli su 31. januara 2019. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 Ps 151835 18 Pž od 4. aprila 2018. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda u Zenici broj 43 0 Ps 151835 17 Ps od 24. januara 2018. godine, koje je potvrđeno osporenim rješenjem Kantonalnog suda od 4. aprila 2018. godine, odbijen je kao neosnovan prijedlog apelanata kao predlagatelja kojim su tražili da se u postupku osiguranja dokaza provede uviđaj na licu mjesta, uz sudjelovanje vještaka građevinske struke, kao i vještačenje putem vještaka mašinske struke.

3. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da je pravilan zaključak prvostepenog suda da apelanti traže vještačenje radi popisa i tačnog označavanja nekretnina i pokretnina, te da apelanti nisu dokazali da postoji opravdana bojazan da se, ukoliko se ne usvoji predloženo osiguranje, predloženi dokazi neće moći izvesti ili da će njihovo kasnije izvođenje biti otežano (član 169. stav 1. Zakona o parničnom postupku). Kantonalni sud je naveo da se pravilno prvostepeni sud pozvao i na član 171. istog zakona kojim je propisano da je predlagač u podnesku kojim se traži osiguranje dokaza dužan navesti činjenice koje se imaju dokazati, dokaze koje treba izvesti i razloge iz kojih smatra da se kasnije dokaz neće moći izvesti ili da će njegovo izvođenje biti otežano. Također, Kantonalni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud naveo da će se u toku parničnog postupka bez smetnji vještačenjem moći utvrditi eventualno oštećenje, odnosno umanjene vrijednosti navedene opreme i mašina, da li su otuđene, kao i eventualno oštećenje nekretnina, a koja imovina čini jedinstvenu ekonomsko-tehnološku cjelinu, te da stanje nekretnina i pokretnina i njihove tačne oznake proizlaze iz oglasa o prodaji nekretnina i pokretnina od 19. avgusta 2014. godine i nalaza vještaka, kao i da nekretnine po svojoj prirodi nisu podobne da budu otuđene.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelanti su se pozivali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Naime, apelanti navode da su pred Općinskim sudom pokrenuli parnični postupak protiv Krivaja-mobel doo Zavidovići radi utvrđivanja osnovanim njihovog izlučnog potraživanja i drugog potraživanja u stečajnom postupku, te da su uz tužbu podnijeli i prijedlog za obezbjeđenje dokaza u smislu čl. 169. i 170. Zakona o parničnom postupku.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje da li je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv na konkretan slučaj. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav

1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

7. Ustavni sud smatra da se u postupku koji se odnosi na obezbjeđenje dokaza ne utvrđuju građanska prava i obaveze. Naime, obezbjeđenje dokaza, prema čl. 169. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), koji je primjenjivan u konkretnom slučaju, može se predložiti u toku a i prije pokretanja parnice ako postoji opravdana bojazan da se neki dokaz neće moći izvesti ili da će njegovo kasnije izvođenje biti otežano. U konkretnom slučaju apelanti nisu dokazali da postoji opravdana bojazan da se ukoliko se ne usvoji predloženo osiguranje predloženi dokazi neće moći izvesti ili da će njegovo kasnije izvođenje biti otežano. Dakle, ishod takve procedure nije odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanata, već apelanti svoja građanska prava i obaveze mogu ostvarivati u parnici zbog koje su i tražili konkretno obezbjeđenje dokaza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti broj AP-1029/04 od 15. juna 2005. godine i AP-3697/09 od 18. septembra 2012. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Stoga, Ustavni sud smatra da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv u konkretnom slučaju. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u ovom slučaju ne pruža širi obim zaštite, navodi apelanata u vezi sa povredom prava na pravično suđenje se moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Nadalje, Ustavni sud ponovo ukazuje da se osporenom odlukom, koja je donesena u postupku po prijedlogu za obezbjeđenje dokaza, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, slijedom čega su i ovi navodi ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-451/19 (MAKRO-DRVO d.o.o. Žepče… | Sudska praksa | Aktio