Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1507/19 (M. Č.)
Odluka donesena 11. 03. 2020.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Ukaz o proglašenju Zakona o radu · čl. 114
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-1507/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 03. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. ožujka 2020. godine, u predmetu broj AP-1507/19, rješavajući apelaciju Mirsade Ćehić, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka m), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirsade Ćehić protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 23 0 Rs 029456 19 Rev od 19. studenog 2019. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 23 0 Rs 029456 18 Rsž 2 od 26. veljače 2019.
godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Mirsada Ćehić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Velike Kladuše, koju zastupa Amir Kajtezović odvjetnik iz Velike Kladuše, podnijela je 3. travnja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 23 0 Rs 029456 18 Rsž 2 od 26. veljače 2019. godine. Apelantica je 31. siječnja 2020. godine podnijela dopunu apelacije protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 23 0 Rs 029456 19 Rev od 19. studenog 2019. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 23 0 Rs 029456 18 Rs 2 od 26. listopada 2018. godine, usvojen je tužbeni zahtjev apelantice kojim je traženo da se poništi kao nezakonita odluka o ponudi izmijenjenog ugovora o radu i obveže tuženi („Sinateks“ d.d. Velika Kladuša) da apelanticu vrati na posao i rasporedi na radno mjesto koje je obavljala prije prestanka radnog odnosa ili na druge poslove prema njenoj stručnoj spremi, te je obvezan tuženi da apelantici isplati na ime plaća za određeni novčani iznos, da uplati poreze i doprinose, kao i da apelantici nadoknadi troškove postupka.
3. Rješenjem Kantonalnog suda od 26. veljače 2019. godine uvažena je žalba tuženog, te je ukinuta presuda Općinskog suda od 26. listopada 2018. godine i tužba odbačena, a apelantica je obvezana da tuženom nadoknadi troškove parničnog postupka. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da je čl. 114. Zakona o radu propisano da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 30 dana od dana dostavljanja odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu zahtijevati od poslodavca ostvarivanje tog prava, ako poslodavac u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva za zaštitu prava ili postizanje dogovora o mirnom rješavanju spora iz čl. 116. st.1. Zakona o radu ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 90 dana podnijeti tužbu pred nadležnim sudom. S tim u vezi, naveo je da je apelantica na odluku o ponudi izmijenjenog ugovora o radu (koju pobija tužbenim zahtjevom) uložila prigovor 26. listopada 2015. godine, po kom prigovoru tuženi nije donio odluku. Kako je tužba podnesena 24. veljače 2016. godine, Kantonalni sud je naveo da je tužba podnesena po proteku zakonskog roka u smislu čl. 114. Zakona o radu (rok za podnošenje tužbe istekao 23. veljače 2016. godine).
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 23 0 Rs 029456 19 Rev od 19. studenog 2019. godine, odbijena je apelantičina revizija protiv rješenja Kantonalnog suda.
Apelacioni navodi
5. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i prava na život iz članka II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka m) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (1) i stavak (3) točka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelantica mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je učinkovit i adekvatan da ispita nižestupanjsku odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelantica odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelantica nije ispoštovala formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. listoapda 2004. godine i AP-106/04 od 18. siječnja 2005. godine).
8. U vezi s navedenim, Ustavni sud ukazuje da je u konkretnom slučaju apelantica propustila podnijeti tužbu nadležnom sudu u propisanom roku u skladu sa odredbama članka 114. Zakona o radu („Službene novine FBiH“ br. 62/15). Ustavni sud zapaža, dakle, da je apelantičina tužba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da apelantica nije u zakonom propisanom roku podnijela tužbu nadležnom sudu, čime je propustila iscrpiti učinkovite pravne lijekove. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević