Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-120/20 ("Signal" d.o.o. Srbac)

Odluka donesena 26. 03. 2020.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-120/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 03. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 26. marta 2020. godine, u predmetu broj AP-120/20, rješavajući apelaciju "Signal" d.o.o. Srbac, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija "Signal" d.o.o. Srbac podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 57 0 Ps 010113 19 Rev od 2. oktobra 2019. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. "Signal" d.o.o. Srbac iz Srpca (u daljnjem tekstu: apelant) , kojeg zastupa Ilija Đakić advokat iz Banja Luke, podnio je 10. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 57 0 Ps 010113 19 Rev od 2. oktobra 2019. godine.

2. Presudom Okružnog privrednog suda u Banja Luci broj 57 0 Ps 010113 07 Ps od 11. aprila 2013. godine, odbijen je zahtjev apelanta da se obaveže tužena Opština Srbac da mu isplati, na ime izgubljene zarade, iznos od 13.000,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu parničnih troškova, te je obavezan apelant da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.700,00 KM. Presudom Višeg privrednog suda u Banja Luci broj 57 0 Ps 010113 13 Pž od 27. januara 2014. godine, žalba apelanta je odbijena i prvostepena presuda potvrđena.

3. Rješenjem Vrhovnog suda revizija je odbačena kao nedozvoljena, jer nije ispunjen imovinski cenzus koji se odnosi na novčanu vrijednost spora koja po zakonu mora biti ispunjena da bi revizija bila dozvoljena. U privrednom sporu, kakav je i ovaj, revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 20.000,00 KM, kako je propisivala odredba člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik republike Srpske“ broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13- u daljnjem tekstu: ZPP), prije zadnjih izmjena tog zakona, a koja se u konkretnom slučaju ima primijeniti saglasno odredbi 456 a ZPP-a. U ovom postupku apelant je, konačno uređenim zahtjevom, zatražio isplatu ukupnog iznosa od 13.000,00 KM, na ime naknade štete koja se ogleda u izgubljenoj zaradi. Taj iznos od 13.000,00 KM, predstavlja vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude i on ne prelazi 20.000,00 KM, što reviziju apelanta čini nedozvoljenom.

4. Apelant u apelaciji ukazuje da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, kao i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Višeg privrednog suda u Banja Luci broj 57 0 Ps 010113 13 Pž od 27. januara 2014. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 57 0 Ps 010113 19 Rev od 2. oktobra 2019. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Višeg privrednog suda u Banja Luci broj 57 0 Ps 010113 13 Pž od 27. januara 2014. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.

7. S obzirom na to da je o zahtjevu apelanta za reviziju rješavano rješenjem Vrhovnog suda broj 57 0 Ps 010113 19 Rev od 2. oktobra 2019. godine, kojim je odbačen kao nedozvoljen zahtjev za reviziju protiv presude Višeg privrednog suda u Banja Luci broj 57 0 Ps 010113 13 Pž od 27. januara 2014. godine, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, jer se podrazumijeva da je apelant drugostepenu presudu primio prije datuma kad je donesena odluka o njegovom zahtjevu za reviziju. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 10. januara 2020. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Višeg privrednog suda u Banja Luci broj 57 0 Ps 010113 13 Pž od 27. januara 2014. godine.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c). Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-120/20 ("Signal" d.o.o. Srbac) | Sudska praksa | Aktio