Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2049/19 (S. L. i J. L.)

Odluka donesena 11. 03. 2020.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2049/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 03. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. ožujka 2020. godine, u predmetu broj AP-2049/19, rješavajući apelaciju koju su podnijeli Senad Ljuca i Jelenka Ljuca, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka m), članka 57. stavak (2) točka a) i članka

58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Senad Ljuca i Jelenka Ljuca protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije BiH broj 04 0 U 006799 15 Uvp od 17. siječnja 2019. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Senad Ljuca i Jelenka Ljuca (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Maglaja, koje zastupa Enis Muhamedović odvjetnik iz Maglaja, podnijeli su 10. svibnja 2019. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 04 0 U 006799 15 Uvp od 17. siječnja 2019. godine.

2. Zaključkom Službe za urbanizam, geodetske i imovinsko-pravne poslove Općine Maglaj broj 03/I-372-235/99-2 od 27. svibnja 2011. godine odbačen je zahtjev od 5. travnja 1999. godine za povrat stana, kojeg je podnio E.LJ. za apelanta Senada Ljucu, kao da nije niti podnesen.

3. Rješenjem tuženika (Ministarstvo za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline Zeničko-dobojskog kantona) broj 12-23-21/05 od 11. kolovoza 2014. godine odbijena je kao neutemeljena žalba apelanata izjavljena protiv Zaključka prvostupanjskog organa.

4. Presudom Kantonalnoga suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 U 006799 14 U od 7. siječnja 2015. godine odbijena je tužba apelanata podnesena protiv Rješenja tuženika od 11. kolovoza 2014. godine kao neutemeljena.

5. Presudom Vrhovnoga suda od 17. siječnja 2019. godine odbijen je zahtjev apelanata za izvanrednim preispitivanjem Presude Kantonalnog suda od 7. siječnja 2015. godine. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni je sud naveo da se u konkretnom slučaju radilo o očiglednom propustu apelanata da svoje postupanje prilagode važećim propisima i da dostave pravno valjanu punomoć za zastupanje prilikom podnošenja zahtjeva za povrat stana, a što su propustili učiniti, temeljem čega je odbačen zahtjev za povrat u posjed stana. Vrhovni je sud naveo da navedena punomoć nije dostavljena po nalogu za dostavljanje prvostupanjskog organa, te da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da su i prvostupanjski organ i tuženik donijeli pravilne i na zakonu zasnovane odluke, koje se temelje na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnome stanju, na koje su pravilno primijenjene odredbe članka 58. stavak 3. Zakona o upravnom postupku (podnošenje odgovarajuće punomoći u određenome roku) i odredbe članka 67. stavak 2. Zakona o upravnom postupku (ukoliko podnosilac podneska ne otkloni nedostatke u određenom roku, pa se uslijed toga ne može u vezi sa tim podneskom postupati, smatrat će se da podnesak nije ni podnesen), zbog čega je tužbu odbio kao neutemeljenu.

Apelacioni navodi

6. Apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), te pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Osim toga, apelanti se pozivaju i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na dom), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka m) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (1) i stavak (3) točka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestupanjsku odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnome pogledu. Pri tomu, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovitom ili izvanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje pristojbi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnoga lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. listopada 2004. godine i AP-106/04 od 18. siječnja 2005. godine).

9. Također, Ustavni sud podsjeća da pravo na donošenje odluke u razumnome roku predstavlja samo jedan od aspekata prava na pravično suđenje koji garantira apelantima da, i bez ispunjavanja ostalih uvjeta neophodnih za dopustivost apelacije u smislu člana 18. Pravila Ustavnog suda (meritorna odluka, rok, iscrpljivanje pravnih lijekova i dr.), mogu podnijeti apelaciju u toku trajanja postupka pred nadležnim organima. Smisao ove odredbe jeste omogućavanje Ustavnome sudu da razmatra apelaciju samo u pogledu duljine postupka kako bi svojom odlukom omogućio apelantima da u razumnim rokovima dođu do konačne odluke, što je osnovni smisao i krajnji cilj svakog postupka. Stoga bi, u situaciji kada sami apelanti ne postupe po nalogu nadležnog organa ili ne koriste pravni lijek u zakonskome roku i time izgube mogućnost da dođu do konačne odluke u predmetnome postupku, bilo iluzorno očekivati da će Ustavni sud pružiti zaštitu samo u odnosu na ovaj aspekt prava na pravično suđenje, i pored činjenice da apelanti zbog neiscrpljivanja pravnog lijeka neće ispuniti prvi i osnovni uvjet dopustivosti, a to je konačna odluka. Takvim postupanjem Ustavni sud bi ovaj aspekt prava na pravično suđenje sveo na puki formalizam, odnosno obezvrijedio značaj mehanizma koji omogućava Ustavnome sudu da u toku trajanja postupka reagira, odnosno naloži nadležnim organima da donesu odluku. Suprotno tumačenje garancija koje pruža ovaj članak dovelo bi do toga da bi redoviti sudovi imali čitav niz sudskih postupaka u kojim apelanti uopće ne žele ishoditi konačnu odluku ali će, zbog mogućnosti koje pruža pravo na donošenje odluke u razumnome roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pokretati i ustrajavati na vođenju ovakvih postupaka s nadom da će zbog eventualnog kršenja ovog prava moći dobiti naknadu nematerijalne štete shodno članku 74. Pravila Ustavnoga suda (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-4265/14 od 19. travnja 2017. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).

10. U konkretnome slučaju, apelanti u postupku radi povrata u posjed stana nisu sukladno odredbama članka 67. stavak 1. Zakona o upravnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 2/98 i 48/99) u propisanome roku postupili po nalogu nadležnoga upravnog organa i dopunili podnesak, temeljem čega je nadležni organ primjenom odredbi članka 67. stavak 2. navedenog Zakona donio zaključak kojim je odbačen zahtjev za povrat stana, kao da nije ni podnesen. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

11. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević