Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2482/19 (D. D.)

Odluka donesena 19. 02. 2020.

  • Ponavljanje postupka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2482/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 02. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. februara 2020. godine, u predmetu broj AP-2482/19, rješavajući apelaciju Darka Dujmovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Darka Dujmovića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 09 0 U 025194 17 Uvp od 7. marta 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Darko Dujmović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Gordan Stojić advokat iz Mostara, podnio je 10. juna 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 09 0 U 025194 17 Uvp od 7. marta 2019. godine.

2. Rješenjem Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida domovinskog rata (u daljnjem tekstu: tuženi organ) broj UP-II-03-41-329/15 od 23. septembra 2015. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i poništeno prvostepeno rješenje Odjela za društvene djelatnosti, Službe za zaštitu prava branilaca i njihovih porodica grada Mostara od 24. jula 2015. godine i odbačen apelantov prijedlog za obnovu postupka.

3. U upravnom sporu apelanta, kao tužitelja, protiv rješenja tuženog organa od 23. septembra 2015. godine, Kantonalni sud u Sarajevu je donio Presudu broj 09 0 U 025194 15 U od 11. avgusta 2017. godine kojom je odbio predmetnu tužbu.

4. Odlučujući o apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke - presude Kantonalnog suda od 11. avgusta 2017. godine, Vrhovni sud je donio presudu od 7. marta 2019. godine kojom je odbio predmetni zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke. U obrazloženju osporene presude Vrhovni sud je naveo da je postupak okončan rješenjem tuženog organa broj UP- II- 03-41-1603/09 od 10. novembra 2009. godine na način da je odbijena kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Službe za zaštitu prava branilaca i njihovih porodica grada Mostara broj UP-I-06/4-43-6373/09 od 8. jula 2009. godine kojim je poništeno rješenje ove službe od 3. aprila 2007. godine i odbijen apelantov zahtjev za priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida. Vrhovni sud je naveo da je pravilno tuženi organ odbacio apelantov prijedlog za obnovu postupka kao neblagovremen, zato što je apelant konačno rješenje tuženog organa od 10. novembra 2009. godine primio 10. decembra 2009. godine, dok je prijedlog za obnovu postupka podnio 11. decembra 2014. godine, dakle po proteku roka od pet godina koji je propisan članom 249. stav 3. Zakona o upravnom postupku. Također, Vrhovni sud je naveo da apelant kao razlog za obnovu postupka ističe lažni iskaz svjedoka ili vještaka u smislu člana 246. tačka 2. Zakona o upravnom postupku, što se, po pravilu, utvrđuje u krivičnom postupku, zbog čega je neosnovan apelantov navod da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbu člana 249. stav 4. Zakona o upravom postupku, odnosno da se i poslije roka od pet godina obnova može u konkretnom slučaju zahtijevati.

Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelant poziva u apelaciji odnose na odluke donesene u postupku u kojem se odlučivalo o njegovom prijedlogu za obnovu pravosnažno okončanog postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o „građanskim pravima i obavezama“ apelanta. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za obnovu pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1. Evropske konvencije.

8. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnog slučaja, u predmetnom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli obnova postupaka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Nadalje, u odnosu na navode apelanta o povredi prava na imovinu, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2482/19 (D. D.) | Sudska praksa | Aktio