Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-196/20 (E.O.)

Odluka donesena 19. 02. 2020.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Postupak upisa u sudski registar
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-196/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 02. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. februara 2020. godine, u predmetu broj AP-196/20, rješavajući apelaciju E. O., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija E. O. podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 Reg 013271 18 Pž 2 od 1. novembra 2019. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 Reg 013271 18 Pž 2 od 17. jula 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. E. O. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, kojeg zastupa Amir Omanović advokat iz Sarajeva, podnio je 13. januara 2020. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 Reg 013271 18 Pž 2 od 1. novembra 2019. godine i Rješenja Kantonalnog suda broj 01 0 Reg 013271 18 Pž 2 od 17. jula 2019. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud privremeno zabranio primjenu osporenih rješenja, te naložio Općinskom sudu u Bihaću da se ovu privremenu mjeru po službenoj dužnosti upiše u sudski registar po članu 7. stav 2. Zakona o registraciji poslovnih subjekata FBiH.

2. Rješenjem Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) od 26. februara 2018. godine u sudski registar kod subjekta upisa AL-DIHANI d.o.o. upisani su podaci o isključenju člana iz društva, jer je odlukom osnivača društva (A.M., kao većinskog člana društva) od 11. decembra 2017. godine apelant kao (manjinski) član društva isključen iz društva.

3. Rješenjem Općinskog suda od 8. marta 2018. godine odbijeni su prijedlozi apelanta kao protivnika predlagača da se odbije prijava za registraciju, da se donese rješenje o prekidu postupka, da se zakaže ročište kao i zahtjev za izjašnjenje po prijavi.

4. Rješenjem Kantonalnog suda od 17. jula 2019. godine odbijene su kao neosnovane apelantove žalbe i potvrđena rješenja od 26. februara 2018. godine i od 8. marta 2018. godine, dok je odbacio kao neblagovremenu dopunu apelantove žalbe.

5. Rješenjem Kantonalnog suda od 1. novembra 2019. godine odbijen je kao neosnovan apelantov prijedlog (zaprimljen kod Općinskog suda 26. avgusta 2019. godine) za donošenje dopunske drugostepene odluke u predmetu ovoga suda broj 01 0 Reg 013271 18 Pž 2 od 17. jula 2019. godine.

6. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da je rješenjem od 17. jula 2019. godine donio sve odluke koje je trebao donijeti, s obzirom da je odlučio o svim dijelovima prvostepenih rješenja koja su pobijana apelantovim žalbama, te da nije propustio odlučiti u pogledu jedne ili više žalbi da bi svoju odluku sada dopunjavao (član 232a. stav 1. Zakona o parničnom postupku). Kantonalni sud je naveo da je neosnovan i apelantov prijedlog za dopunu drugostepene odluke jer nije zadovoljan njenim obrazloženjem, s obzirom da je ovaj sud cijenio sve relevantne žalbene navode, a one koje nije posebno obrazlagao nisu bili od odlučnog značaja (član 232a. stav

2. Zakona o parničnom postupku). Također, Kantonalni sud je naveo da ne može biti razlog za donošenje dopunske odluke ni činjenica da prvostepeno rješenje u uvodu sadrži dva različita datuma donošenja odluke i to „8. mart 2017. godine" odnosno „8. mart 2018. godine'', jer je jasno da se radi o očitoj pogrešci u pisanju „kod datuma donošenja rješenja od 8. marta 2017. godine" u smislu člana 195. istog zakona, s obzirom da se ovim rješenjem odbijaju apelantovi prijedlozi od 18. januara 2018. godine, a koju pogrešku treba ispraviti prvostepeni sud. Osnovom navedenog, Kantonalni sud je odbio apelantov prijedlog za donošenje dopunske odluke u smislu člana 232a. stav 4. u vezi člana 192. do člana 194. Zakona o parničnom postupku.

Apelacioni navodi

7. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te člana II/2. Ustava Bosne i Hercegovine (ali te navode nije posebno obrazlagao).

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

9. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je osporenim rješenjima, u postupku upisa u sudski registar podataka o isključenju člana iz društva, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj.

10. U vezi s tim, Ustavni sud konstatuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantuje svakome pravo na pravičan postupak kod određivanja građanskih prava i obaveza. Ovo pravo se ne odnosi na sve postupke u kojima je neka osoba strana, nego se ograničava samo na one koji se odnose na građanska prava i obaveze. Pojam građanskih prava i obaveza je autonoman i određuje se na temelju posebnih činjenica u svakom predmetu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 16. jula 1971. godine, st. 71. i 94. i Kőnig protiv savezne Republike Njemačke, presuda od 28. juna 1978. godine, stav 88). Ključna stvar kod određivanja da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne je da li je ishod postupka odlučujući za privatna prava i obaveze (vidi Evropski sud za ljudska prava, H. protiv Francuske, presuda od 24. oktobra 1989. godine, stav 47).

11. Ustavni sud dalje podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi u više predmeta (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 146/05 od 20. decembra 2005. godine, Odluka o dopustivosti broj AP-65/06 od 9. maja 2007. godine i Odluka o dopustivosti broj AP 1455/12 od 17. juna 2015. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba) zaključio da se ne može smatrati da se postupak upisa u sudski registar tiče određivanja građanskih prava, te je zaključio da je sudski registar-registar podataka i da se u takvom postupku ne odlučuje o sticanju ili gubitku prava učesnika zbog čega član

6. Evropske konvencije nije primjenjiv na taj postupak.

12. Ustavni sud smatra da je njegova dosadašnja praksa u vezi sa upisom u sudski registar primjenjiva i na konkretni predmet. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku, u kojem je u sudski registar upisan podatak o isključenju člana iz društva, nije odlučivano o građanskim pravima i obavezama apelanta, odnosno da taj postupak nije bio odlučujući za njegova privatna prava i obaveze. Budući da garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije nisu primjenjive na predmetni postupak, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. Nadalje, u odnosu na navode apelanta o povredi prava na imovinu, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. Imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelanta o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

15. Konačno, Ustavni sud ukazuje da se u osporenom postupku u kojem je, dakle, u sudski registar upisan podatak o isključenju člana iz društva, nije odlučivalo ni o ostalim pravima apelanta, slijedom čega su i navodi apelanta o kršenju ostalih prava ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

16. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-196/20 (E.O.) | Sudska praksa | Aktio