Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1011/19 (J. Z.)
Odluka donesena 19. 02. 2020.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1011/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 02. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. veljače 2020. godine, u predmetu broj AP-1011/19, rješavajući apelaciju Jasminka Zametice, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka m), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jasminka Zametice podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 190615 18 Rev od 24. prosinca 2018.
godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Jasminko Zametica (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Goran Gerin odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 8. ožujka 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Rs 190615 18 Rev od 24. prosinca 2018. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Rs 190615 11 Rs od 18. listopada 2013. godine, odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da su tuženi („BHRT Radio-televizija BiH, N.D. E.G., E.J. i Dž.D.) izvršili mobing nad apelantom, jer su poduzimanjem radnji nefizičkog uznemiravanja na njegovom radnom mjestu, ponavljanim u duljem vremenskom razdoblju i s izrazito ponižavajućim efektima, direktno ugrozili njegovo fizičko stanje i doveli do degradacije radnih uvjeta i njegovog radno/profesionalnog statusa, te da im se naloži da prestanu s mobingom i omoguće apelantu da se koristi pravom na jednako postupanje u tijeku rada i u vezi s radom tako što će poduzeti radnje na uspostavljenje radnog statusa u skladu s pravilnikom prvotuženog, kao i da mu solidarno nadoknade nematerijalnu štetu prouzročenu diskriminacijskim ponašanjem/mobingom u određenom novčanom iznosu sa zakonskim zateznim kamatama. Također, obvezan je apelant da nadoknadi troškove postupka tuženom.
3. Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 190615 13 Rsž od 21. lipnja 2018. godine odbačena je kao neblagovremena apelantova žalba protiv presude Općinskog suda od 18. listopada 2013. godine.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 190615 18 Rev od 24. prosinca 2018. godine odbijena je apelantova revizija protiv rješenja Kantonalnog suda 21. lipnja 2018. godine. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud je naveo da spor između zaposlenika i poslodavca u pogledu ostvarivanja sudske zaštite zbog mobinga, u procesnom smislu, predstavlja parnicu iz radnih odnosa, u kojoj rok za podnošenje žalbe na presudu odnosno rješenje je 15 dana. Imajući u vidu da je apelant prvostupanjsku presudu primio 25. listopada 2013. godine, a žalbu izjavio 23. studenog 2013. godine, Vrhovni sud je istakao da je Kantonalni sud pravilno odlučio kad je žalbu odbacio kao neblagovremenu suglasno odredbama čl. 422. u vezi s člankom 225. stavak 1. Zakona o parničnom postupku.
Apelacioni navodi
5. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka m) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (1) i stavak (3) točka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je učinkovit i adekvatan da ispita nižestupanjsku odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome hoće li koristiti pravni lijek bez obzira na to je li riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. listopada 2004. godine i AP-106/04 od 18. siječnja 2005. godine).
8. U vezi s navedenim, Ustavni sud ukazuje da je u konkretnom slučaju apelant propustio da u propisanom roku nadležnom sudu podnese žalbu na prvostupanjsku presudu, a u skladu sa odredbama članka čl. 422. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06), kojima je propisano da: „Rok za podnošenje žalbe na presudu odnosno rješenje iz radnih odnosa je 15 dana“. Ustavni sud zapaža, dakle, da redovni sudovi nisu odlučivali o osnovanosti apelantove žalbe, već je njegova žalba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da apelant nije u zakonom propisanom roku podnio žalbu nadležnom sudu, čime je propustio da iscrpi djelotvorne pravne lijekove. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević