Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-920/18 (R. H. i J. Š. i drugi)

Odluka donesena 19. 02. 2020.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršenje
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-920/18

Apelacija

Odluka o meritumu

19. 02. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 920/18, rješavajući apelacije Redžepa Hadžihalilovića i Jakuba Šabanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 19. februara 2020. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Redžepa Hadžihalilovića i Jakuba Šabanavića podnesena zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Visokom koji je djelimično okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 I 007891 18 Gž 3 od 11. decembra 2018. godine.

Odbija se kao neosnovana apelacija Redžepa Hadžihalilovića, Branka Obradovića, Jasmina Herce, Safeta Mlivića, Miloša Dimitrijevića, Mugdima Begića, Halime Botić, Šahe Šehić, Jakuba Šabanovića, Suade Agičić, Ismeta Hodžića i Mubere Bulbulušić podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 I 007891 18 Gž 3 od 11. decembra 2018. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Redžep Hadžihalilović i Jakub Šabanović (u daljnjem tekstu: apelant Hadžihalilović i apelant Šabanović), obojica iz Breze, koje zastupa Zahid Hadžić, advokat iz Visokog, podnijeli su 15. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 41 0 I 007891 16 I 4. Apelacija je registrovana pod brojem AP 920/18.

2. Apelant Hadžihalilović, Branko Obradović, Jasmin Herco, Safet Mlivić, Miloš Dimitrijević, Mugdim Begić, Halima Botić, Šaha Šehić, apelant Šabanović, Suada Agičić, Ismet Hodžić i Mubera Bulbulušić (u daljnjem tekstu: apelanti), svi iz Breze, koje zastupa Zahid Hadžić, advokat iz Visokog, podnijeli su 7. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 41 0 I 007891 18 Gž 3 od 11. decembra 2018. godine. Apelacija je registrovana pod brojem AP 570/19.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. Kako se apelacijama osporava isti izvršni postupak s aspekta njegove dužine trajanja i odluka koje su donesene u okviru tog postupka, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br. AP 920/18 i AP 570/19 u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 920/18.

4. Ustavni sud je, odlučujući o zahtjevu apelanata za donošenje privremene mjere, donio Odluku broj AP 570/19 kojom je zahtjev odbio (vidi Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP 570/19 od 27. februara 2019. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

5. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Općinskog suda u predmetu broj AP 920/18 zatraženo je 14. marta 2018. godine i 29. jula 2019. godine da dostave odgovor na apelaciju, a u apelaciji broj AP 570/19 isto je zatraženo 21. januara 2020. godine.

6. Općinski sud i Kantonalni sud su u apelaciji broj AP 920/18 odgovore na apelaciju dostavili u periodu od 20. marta 2018. godine do 18. avgusta 2019. godine, a u apelaciji broj AP 570/19 odgovori su dostavljeni 29. januara i 3. februara 2020. godine.

III.Činjenično stanje

7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

8. Prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave (Presude Općinskog suda broj P-761/2005 od 31. marta 2006. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-06-001 935 od 19. novembra 2007. godine) apelant Hadžihalilović je podnio Općinskom sudu 8. maja 2009. godine, a Rješenje o izvršenju broj 41 0 I 007891 09 I Općinski sud je donio 8. juna 2009. godine kojim je dozvolio izvršenje na nekretninama izvršenika TUD Breza (u daljnjem tekstu: izvršenik).

9. Nakon pravomoćnosti i izvršnosti rješenja o izvršenju (Općinski sud je odbio izvršenikov prigovor) Općinski sud je, u skladu sa Zakonom o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), 9. februara 2010. godine donio zaključak kojim je zakazao ročište radi određivanja načina utvrđivanja vrijednosti nekretnina za dan 2. april 2010. godine.

10. Kako komisija Općine nije dostavila sudu procjenu vrijednosti predmeta izvršenja, Općinski sud je na ročištu odredio provođenje vještačenja kako bi se procijenile nekretnine koje su predmet izvršenja.

11. Ostali apelanti, uključujući i apelanta Šabanovića, prijedlog za izvršenje na osnovu istih izvršnih isprava kao u tački 7. ove odluke na istim nekretninama podnijeli su sudu u aprilu 2012. godine, tako da je Općinski sud 22. juna 2012. godine donio Rješenje o izvršenju broj 41 0 I 032536 12 I kojim je odredio predloženo izvršenje.

12. Tokom 2013. godine spojeno je više izvršnih predmeta koji su se vodili pred istim sudom na istoj nekretnini.

13. Prvo ročište za prodaju nekretnina zakazano je za 3. juni 2013. godine, koje je odgođeno uz saglasnost punomoćnika apelanata, a na novom ročištu (8. juli 2013. godine) zatražena je dopuna vještačenja po novom vještaku jer se vještak izjasnio da ne može izvršiti procjenu jedne od nekretnina koja je predmet izvršenja, što je bio razlog da se i to ročište na prijedlog stranaka odgodi i zakaže novo za 7. oktobar 2013. godine.

14. Nakon što je sud održao više ročišta za prodaju, nekretnina koja je bila predmet izvršenja je prodata 19. novembra 2014. godine, nakon čega je sud donio rješenje o dosudi od 19. decembra 2014. godine, a Općinski sud je potom zakazao i proveo ročište za predaju u posjed nekretnine (24. decembar 2014. godine).

15. Potom je Općinski sud održao diobno ročište (22. decembar 2014. godine), a rješenje o namirenju doneseno je 24. decembra 2014. godine, a tim je rješenjem određeno namirenje prema redoslijedu namirenja potraživanja u iznosu od 243.846,63 KM. Navedeno rješenje o namirenju je po žalbi preinačeno i 4. juna 2015. godine predmet je vraćen Općinskom sudu, a protiv odluke Kantonalnog suda uložena je revizija koju je Vrhovni sud Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) odbacio tako da je predmet 31. marta 2016. godine vraćen Općinskom sudu.

16. Rješenjem o namirenju namireni su ostatak troškova postupka, zatezne kamate na glavnicu za 13 upisanih tražilaca izvršenja, tako da su apelanti namireni srazmjerno za iznos zateznih kamata na glavni dug od po 4.230,53 KM, a zbog nedostataka sredstava ostali su nenamireni za glavno potraživanje.

17. Zaključkom Općinskog suda broj 41 0 I 007891 16 I 4 od 28. septembra 2017. godine, između ostalog, proglašeno je da su predmetne nekretnine (pobliže označene u dispozitivu) u dotadašnjem vlasništvu izvršenika na trećem ročištu prodate tražiocu izvršenja Općini Breza kao najpovoljnijem ponuđaču. Rješenje o dosudi Općinski sud je donio 19. decembra 2017. godine, koje je po pravomoćnosti dostavljeno Zk. uredu radi uknjižbe.

18. Rješenjem o namirenju Općinskog suda broj 41 0 I 007891 16 I 4 od 25. maja 2018. godine taj sud je iz iznosa dobijenog prodajom predmetne nekretnine, a prema stanju zemljišne knjige, namirio apelante i ostale tražioce izvršenja kako slijedi detaljno u tačkama od 1. do 4. dispozitiva rješenja, uz nalog računovodstvu suda da s depozitnog računa izvrši prenos, između ostalog, preciziranih novčanih iznosa na ime troškova postupka i na ime dijela kamata na glavni dug na račun punomoćnika apelanata. Istim rješenjem je odlučeno da ostaje nenamiren preostali dio zateznih kamata i cjelokupno potraživanje svih tražilaca izvršenja u preciziranom predmetu zbog nedostatka sredstava (sve preciznije navedeno u dispozitivu rješenja).

19. Općinski sud je u obrazloženju, između ostalog, naveo da je postupak namirenja odredio prema stanju zemljišne knjige, uzimajući u obzir podatke iz spisa i stanje utvrđeno na ročištu održanom 4. maja 2018. godine, uz naglasak da su predmetnim namirenjem obuhvaćeni tražioci izvršenja iz dva predmeta (koji su u obrazloženju precizirani), a sve shodno odredbama člana 72. stav 2. i člana 98. stav 1. ZIP-a.

20. Odlučujući o žalbi apelanata, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 41 0 I 007891 18 Gž 3 od 11. decembra 2018. godine kojim je žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio. Kantonalni sud je naveo da iz stanja spisa proizlazi da je 25. septembra 2017. godine na trećem ročištu za prodaju nekretnine nekretnina prodata Općini Breza kao najpovoljnijem ponuđaču za iznos od 50.500,00 KM, da je prvostepeni sud, nakon donošenja rješenja o dosudi, pristupio namirenju lica kojima pripada pravo na namirenje shodno odredbi člana 97. ZIP-a. Drugostepeni sud je još naveo da je prvostepeni sud osporeno rješenje donio prema stanju zemljišne knjige, uzimajući u obzir podatke iz spisa i prema stanju utvrđenom na ročištu održanom 4. maja 2018. godine, te je pravilnom primjenom odredbi čl. 72. stav 2. i 98. stav 1. ZIP-a, kojima je propisan redoslijed namirenja tražilaca izvršenja, pristupio namirenju u predmetima br. 41 0 Ip 004071 05 Ip i 41 0 I 032536 12 I.

21. Kantonalni sud je, osvrćući se na prigovor apelanata kojim su tvrdili da je prvostepeni sud pogrešno utvrdio predmet izvršenja po prijedlogu za izvršenje, a time i namirenje tražilaca izvršenja Općine Breza, naveo da je on neosnovan. U vezi s tim, Kantonalni sud je istakao da zemljište pod zgradom i zemljište koje služi redovnoj upotrebi zgrade dijeli pravnu sudbinu zgrade, te da prvostepeni sud nije pogriješio kada je predmetnu nekretninu prodao kao cjelinu i kada je iz iznosa kupoprodajne cijene namirio povjerioce prema redoslijedu kao u dispozitivu prvostepenog rješenja, shodno odredbi člana 97. ZIP-a. Drugostepeni sud je još naveo da suprotno ne proizlazi ni iz zk. izvatka u kojem je navedeno da se na osnovu rješenja suda od 15. novembra 2011. godine vrši zabilježba izvršenja na izvršenikovim objektima (predmetne nekretnine precizirane u tački 3. ove odluke) u korist tražilaca izvršenja Općine Breza.

22. Apelanti su podneskom od 23. maja 2019. godine od Općinskog suda zatražili odlaganje izvršenja u predmetnoj izvršnoj stvari na period do 31. decembra 2019. godine kako bi prikupili podatke o pokretnoj i nepokretnoj imovini izvršenika i izjasnili se o daljnjem vođenju postupka, te predložili novi predmet i sredstvo izvršenja.

23. Rješenjem Općinskog suda broj 41 0 I 007891 16 I 4 od 24. maja 2019. godine izvršenje je odloženo do 31. decembra 2019. godine. Iz rješenja proizlazi da će se izvršni postupak nastaviti na zahtjev tražilaca izvršenja (apelanata) i prije isteka roka za koji je odložen, ali ako apelanti ne predlože nastavak izvršnog postupka ni nakon isteka 30 dana od isteka vremena za koje je izvršenje odloženo, sud će postupak obustaviti.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

24. Apelanti Hadžihalilović i Šabanović apelaciju broj AP 920/18 podnose zbog dužine trajanja postupka pozivajući se na kršenje prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U tom pravcu ističu da su parnični postupak pokrenuli 26. septembra 2005. godine i da je taj postupak pravomoćno okončan 19. novembra 2007. godine nakon čega su imenovani apelanti odvojeno pokrenuli izvršni postupak, i to apelant Hadžihalilović u maju 2009. godine, a apelant Šabanović u aprilu 2012. godine, nakon čega su izvršni postupci spojeni zaključkom Općinskog suda (avgust 2013. godine). Apelanti iz apelacije broj AP 920/18 tvrde da postupak potraživanja, uključujući i parnični postupak, ukupno traje 12 godina i da još uvijek nije okončan jer apelanti svoje potraživanje nisu izmirili. Apelanti ističu da su više puta urgirali u predmetu, da se radi o hitnom postupku jer je u pitanju radni spor, ali i pored toga, iako su parnični postupak pokrenuli 26. septembra 2005. godine, oni do danas nisu uspjeli namiriti svoja potraživanja iz radnog odnosa. Nepostupanjem i nedonošenjem odluke u razumnom roku Općinski sud je povrijedio član 10. stav 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Apelanti zbog svega potražuju i naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 2.500,00 KM.

25. Apelanti iz apelacije broj AP 570/19 smatraju da su redovni sudovi u osporenim odlukama proizvoljno primijenili materijalno pravo i proizvoljno cijenili provedene dokaze, te povrijedili princip pravne sigurnosti na štetu apelanata, čime je prekršeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav (1) Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Prema ocjeni apelanata, sporan je postupak namirenja nakon prodaje predmetnih nekretnina kao cjeline, tvrdeći da je sud neosnovano namirivao i tražioca izvršenja Općinu Breza iz cjelokupne kupoprodajne cijene predmetnih nekretnina. Navedeno stoga što je, prema tvrdnjama apelanata, zabilježba izvršenja tražioca izvršenja Općine Breza bila isključivo na objektima, a ne i na zemljištu na kojem je objekat izgrađen. Apelanti tvrde da su sudovi kod namirenja Općine Breza od ukupnog iznosa kupoprodajne cijene predmetnih nekretnina morali izdvojiti iznos koji se odnosio na zemljište (30.300,00 KM), tako da se iz tog iznosa Općina Breza nije mogla namirivati. Tvrde da se bez upisa zabilježbe izvršenja i na zemljištu Općina Breza nije mogla namiriti iz ukupne kupoprodajne cijene. Apelanti smatraju da je način na koji su redovni sudovi obrazložili razloge za donošenje spornih odluka proizvoljan, te tvrde da je Kantonalni sud proizvoljno postupio kada je utvrdio da je prvostepeni sud pravilno primijenio odredbe ZIP-a i to član 97, član 72. stav (2) i član 98. stav (1).

b) Odgovor na apelaciju

26. Kantonalni sud je naveo da u odnosu na dužinu trajanja postupka prigovori nisu konkretizovani i da su stoga neosnovani, te da su neosnovni i prigovori kojima se osporavaju odluke tog suda jer apelanti nisu konkretizovali kojim se to radnjama tog suda krše njihova prava, predloživši da se apelacije odbiju kao neosnovane.

27. Općinski sud je u kontekstu prigovora o dužini trajanja izvršnog postupka hronološki opisao tok postupka navodeći da je taj sud preduzeo 100 radnji u konkretnom predmetu (što je vidljivo iz popisa spisa koji je dostavljen uz odgovor na apelaciju), da je spis u više navrata prosljeđivan na odlučivanje povodom žalbe (pet puta) i povodom revizije (dva puta). Prvostepeni sud je posebno naglasio da je u predmetu postupao kontinuirano i ažurno u zakonskim rokovima, a na dužinu postupka uticale su i objektivne okolnosti kao što su složenost predmeta u smislu postojanja više tražilaca izvršenja, zbog čega su ročišta za određivanje vrijednosti i prodaju nekretnina odgađana na prijedlog tražilaca izvršenja i njihovog usaglašavanja oko visine potraživanja, zbog čega su sredstva dobijena prodajom bila nedostatna za namirenje glavnog potraživanja tražilaca izvršenja nakon što su isplaćeni založni povjerioci (s velikim iznosom potraživanja i prvenstvom naplate po ZIP-u). Općinski sud je također naveo da za obje nekretnine nije bilo ponuđača u isto vrijeme i da se one nisu mogle prodati, tako da je tek po namirenju jednog dijela potraživanja pređeno na sljedeću nekretninu, po zahtjevu tražilaca izvršenja, tako da je za nju iznova tekao postupak, što je također uticalo na dužinu trajanja postupka. U odnosu na osporena rješenja Općinski sud je istakao da su apelacioni prigovori neosnovani, neargumentovani i paušalni, predloživši da se apelacije odbiju kao neosnovane.

V.Relevantni propisi

28. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 74/11 – odluka US, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 72. st. (1), (2) i (3) Ubilježavanje izvršenja (1) Čim donese rješenje o izvršenju sud će po službenoj dužnosti odrediti da se u zemljišnoj knjizi upiše ubilježavanje izvršenja.

(2) Tim ubilježavanjem tražilac izvršenja stiče pravo da svoje potraživanje namiri iz nekretnine (pravo na namirenje), a lice koje nakon upisanog ubilježavanja izvršenja stekne određena prava nad tom nepokretnošću dužno je trpiti prvenstveno ostvarenje prava na namirenje tražioca izvršenja stečenog tim ubilježavanjem.

Član 97.

Lica koja se namiruju (1) Iz prodajne cijene namiruju se tražioci izvršenja na čiji je prijedlog određeno izvršenje, založni povjerioci i kad nisu prijavili svoja potraživanja i lica koja imaju pravo na nadoknadu za lične služnosti.

(2) Višak prodajne cijene koji preostane nakon namirenja lica iz stava 1. ovog člana predaće se izvršeniku ako za to nema smetnji.

Član 98.

Prvenstveno namirenje (1) Iz iznosa dobijenog prodajom namiruju se prvenstveno i to ovim redoslijedom: 1) troškovi izvršnog postupka;

2) potraživanja založnih povjerilaca koja se po redu prvenstva namiruju prije tražioca izvršenja;

3) potraživanja tražioca izvršenja po čijem je prijedlogu određeno izvršenje; 4) potraživanja založnih povjerilaca koja se po redu prvenstva namiruju poslije tražioca izvršenja;

5) nadoknada za lične služnosti koje se prodajom gase.

(2) Ako izvršenik pored glavnog potraživanja duguje i kamatu ona se namiruje prije iznosa glavnog potraživanja.

(3) Više lica unutar iste tačke iz stava 1. ovog člana namiruju se po redu sticanja založnog prava i prava na namirenje tražioca izvršenja koji su predložili izvršenje, odnosno po redu sticanja ličnih služnosti, a ako je bio ustupljen prvenstveni red, tada se lica iz stava 1. ovog člana namiruju po tom uspostavljenom prvenstvenom redu.

VI.Dopustivost

29. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

30. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

31. U odnosu na apelaciju broj AP 920/18, apelanti iz tog predmeta su apelaciju podnijeli zbog dužine trajanja postupka koji je u vrijeme podnošenja apelacije bio u toku, pa je apelacija svakako dopustiva u smislu stava (2) člana 18. Pravila Ustavnog suda.

32. Predmet osporavanja apelacijom broj AP 570/19 je Rješenje Kantonalnog suda broj 41 0 I 007891 18 Gž 3 od 11. decembra 2018. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelanti su primili 24. januara 2019. godine, a apelacija je podnesena 7. februara 2019. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

33. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetne apelacije ispunjavaju uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

34. Apelant Hadžihalilović i apelant Šabanović apelacijom broj AP 920/18 ukazuju na kršenje prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

35. Apelanti iz apelacije broj AP 570/19 u odnosu na osporeno rješenje pozivaju se na kršenje prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje

36. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

37. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

38. Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio suđenja, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa stoga Ustavni sud smatra da apelant u predmetnom izvršnom postupku kao tražilac izvršenja uživa sve garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

U odnosu na osporeno rješenje

39. U vezi s prigovorima kojim apelanti pokreću pitanje proizvoljne primjene prava, Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije preispitivanje zaključaka redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona.

40. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda, kako u postupku utvrđivanja činjenica tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje i, mutatis mutandis, Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24).

41. Ustavni sud zapaža da apelanti ukazuju na proizvoljnost redovnih sudova u segmentu primjene prava, i to odredaba ZIP-a (član 97, član 72. stav 2. i član 98. stav 1). Apelanti tvrde da se zabilježba izvršenja u zemljišnoj knjizi odnosila samo na objekat, a ne i na zemljište na kojem je objekat izgrađen. Usto, tvrde da se bez upisa zabilježbe izvršenja i na zemljištu Općina Breza nije mogla namiriti iz ukupne kupoprodajne cijene.

42. Imajući u vidu iznesene prigovore i osporeno rješenje, Ustavni sud ne može izvući zaključak da su izneseni prigovori osnovani. Naprotiv, Ustavni sud iz obrazloženja osporenog rješenja ne uočava proizvoljnost na koju apelanti ukazuju. U vezi s iznesenim prigovorima, Ustavni sud zapaža da apelanti osporavaju rješenje o namirenju kojim su tražioci izvršenja namireni za dio potraživanja (troškovi izvršenja i ostatak zateznih kamata na glavni dug), i to iz iznosa dobijenog prodajom nekretnine izvršenika shodno stanju upisa u zemljišnoj knjizi i prema redoslijedu namirenja u skladu s odredbama člana 72. stav 2. i člana 98. stav 1. ZIP-a. Imajući u vidu sadržaj citiranih odredaba koje su redovni sudovi imali u vidu prilikom odlučenja u kontekstu datog obrazloženja, Ustavni sud ne uočava da su redovni sudovi postupali suprotno citiranim odredbama. Uz to, apelanti ne obrazlažu na čemu zasnivaju proizvoljnost redovnih sudova kada se pozivaju na proizvoljnu primjenu relevantnih odredaba ZIP-a. S druge strane, u vezi s ostalim prigovorima, Ustavni sud zapaža da su apelanti identičan prigovor iznosili pred redovne sudove koji su jasno naveli da predmet izvršenja čini objekat i zemljište ispod zgrade koji čine cjelinu, a da to proizlazi i iz zk. izvatka u koji su redovni sudovi izvršili uvid, a u kojem je izvršena zabilježba izvršenja na nekretnini koja je predmet izvršenja u korist tražioca izvršenja Općine Breza. Ustavni sud u datom obrazloženju u okolnostima konkretnog slučaja ne uočava proizvoljnost, pri čemu apelanti ne nude relevantnu argumentaciju kojom bi zasnovali taj prigovor.

43. Imajući u vidu sve navedeno u kontekstu iznesenih prigovora i obrazloženja osporenog rješenja, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanata o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije neosnovani. Pravo na imovinu

44. Kako se navodi o kršenju prava na imovinu odnose na kršenje principa sadržanih u okviru prava na pravično suđenje, a o tome je Ustavni sud raspravljao u prethodnim tačkama ove odluke u okviru prigovora o navodnom kršenju prava na pravično suđenje, Ustavni sud shodno zaključku da nije bilo kršenja prava na pravično suđenje zbog istog razloga smatra da nema ni kršenja prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Suđenje u razumnom roku

45. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

46. Konačno, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav

1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organizuju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uslove ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine).

47. Ustavni sud zapaža da apelanti Hadžihalilović i Šabanović ukazuju na kršenje prava na suđenje u razumnom roku pred Općinskim sudom i pri tome navode proširuju i na parnični postupak (radni spor) u okviru kojeg su ishodili izvršne isprave. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da će dužinu trajanja postupka cijeniti u odnosu na izvršni postupak budući da su apelanti propustili da blagovremeno podnesu apelaciju protiv odluka parničnog suda ukoliko su smatrali da ni dužina tog postupka nije bila u skladu s garancijama člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

48. Ustavni sud zapaža da je parnični postupak pravomoćno okončan u novembru 2007. godine, a da je apelant Hadžihalilović prijedlog za izvršenje podnio u maju 2009. godine, a apelant Šabanović u aprilu 2012. godine, te da je izvršni postupak do donošenja rješenja o namirenju, kojim su potraživanja apelanata djelimično namirena, trajao nešto duže od devet godina (u odnosu na apelanta Hadžihalilovića), odnosno nešto duže od šest godina (u odnosu na apelanta Šabanovića). Navedena dužina per se ukazuje na problem s aspekta zaštitite prava na suđenje u razumnom roku, tako da će Ustavni sud u nastavku razmotriti relevantne okolnosti koje su pratile predmetni izvršni postupak.

49. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama (član 5. stav 1. ZIP-a), te praksi Ustavnog suda i Evropskog suda, smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. Osim toga, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju, s obzirom na vrstu i prirodu izvršenja (izvršenje na nekretninama), radilo o složenom predmetu. Na složenost predmeta uticala je i činjenica da je izvršni postupak na istom predmetu izvršenja obuhvatio više tražilaca izvršenja tako da je tokom postupka došlo do spajanja više izvršnih predmeta. Na složenost predmeta uticala je i činjenica da su predmet izvršenja činile dvije nekretnine za koje nije bilo ponuđača u isto vrijeme, tako da je prvo prodata jedna, a potom druga za koju je ponovo tekao postupak. Iz dostavljenog spisa, kao i odgovora Općinskog suda koji je detaljno prezentirao tok postupka, Ustavni sud ne uočava ništa što bi se moglo staviti na teret Općinskom sudu, niti Ustavni sud zapaža neaktivnost tog suda koja bi ukazala na kršenje prava apelanata u segmentu suđenja u razumnom roku. Ustavni sud posebno naglašava da je Općinski sud provodio postupak u prikladnim rokovima, održavao ročišta (neka od ročišta su otkazivana upravo na zahtjev apelanata), provodio vještačenje, donosio odluke, preduzimao procesnopravne radnje (preko 100 procesnih radnji je preduzeo Općinski sud, što proizlazi iz popisa spisa koji je dostavljen uz odgovor na apelaciju) kako bi se izvršenje provelo. Uz to, Ustavni sud zapaža da je predmet u više navrata prosljeđivan Kantonalnom sudu i Vrhovnom sudu na odlučivanje o žalbi odnosno reviziji, tako da se taj period ne može staviti na teret Općinskom sudu, dok apelanti dužinu trajanja postupka vežu isključivo za postupanje Općinskog suda. Ustavni sud zapaža i da je prilikom odlučenja imao u vidu da apelanti nisu u cijelosti namirili svoje potraživanje zbog nedostatka novčanih sredstava iz iznosa ostatka kupoprodajne cijene, ali da se ta činjenica ne može staviti na teret Općinskom sudu. Upravo iz tog razloga su apelanti i tražili odlaganje izvršenja dok sudu ne predlože novi predmet i sredstvo izvršenja koje će biti podobno za namirenje cjelokupnog potraživanja, pri čemu je nastavak izvršnog postupka do konačnog namirenja potraživanja u isključivoj dispoziciji apelanata.

50. Dakle, cijeneći sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, prije svega složenost predmetnog izvršenog postupka i postupanje Općinskog suda koji je preduzeo veliki broj procesnopravnih radnji s ciljem provedbe složenog izvršnog predmeta, Ustavni sud ne može prihvatiti opravdanim tvrdnje apelanata Hadžihalilovića i Šabanovića da im je zbog neažurnosti Općinskog suda prekršeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

51. S obzirom na sve navedeno i standarde koje je Ustavni sud cijenio prilikom ispitivanja navoda o kršenju prava na donošenje odluke „u razumnom roku“, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku nije došlo do kršenja prava na pravično suđenje „u razumnom roku“ iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Naknada nematerijalne štete

52. S obzirom na to da Ustavni sud nije utvrdio kršenje prava apelanata Hadžihalilovića i Šabanovića u segmentu suđenja u razumnom roku, Ustavni sud konstatuje da u takvim okolnostima nema osnova da dosuđuje naknadu koju su imenovani apelanti tražili.

VIII.Zaključak

53. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada su osporenim rješenjem potraživanja apelanata djelimično namirena prema redoslijedu namirenja shodno odredbama člana 72. stav 2. i odredbama člana 98. stav 1. ZIP-a, u čijoj primjeni Ustavni sud ne uočava proizvoljnost i kada je Kantonalni sud jasno obrazložio da je predmet izvršenja prodat kao cjelina, što je taj sud obrazložio na način koji ne ostavlja utisak proizvoljnosti.

54. Isto tako nema kršenja prava na pravično suđenje u segmentu suđenja u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na apelante Hadžihalilovića i Šabanovića koji je u odnosu na njih trajao nešto duže od devet, odnosno šest godina jer se radilo o složenom predmetu s velikim brojem tražilaca izvršenja na istom predmetu izvršenja, što je dovelo do spajanja više predmeta, pri čemu u postupanju Općinskog suda Ustavni sud nije uočio pasivnost koja bi posljedično dovela do kršenja prava apelanata, već upravo suprotno, iz raspoloživih dokumenata je uočljivo da je Općinski sud u složenom izvršnom predmetu preduzeo brojne procesnopravne radnje s ciljem provođenja izvršnog predmeta koji je rezultirao djelimičnim namirenjem apelanata, ali ne u cijelosti zbog nedostatka novčanih sredstava, što je bio razlog da Općinski sud na zahtjev apelanata odgodi izvršenje, a nastavak izvršenja je u isključivoj dispoziciji apelanata.

55. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

56. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-920/18 (R. H. i J. Š. i drugi) | Sudska praksa | Aktio