Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2936/19 (Ž. P.)
Odluka donesena 11. 03. 2020.
- Izvršni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2936/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 03. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. marta 2020. godine, u predmetu broj AP-2936/19, rješavajući apelaciju Željka Piličića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Željka Piličića podnesena zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom u Kotor Varoši u predmetu broj 73 0 I 009518 13 Kom 2, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Željko Piličić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kotor Varoši, kojeg zastupa Željko Bubić advokat iz Banjaluke, podnio je 16. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom u Kotor Varoši (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 73 0 I 009518 13 Kom 2.
2. Iz spisa predmeta proizilazi da je tražilac izvršenja (Komunalno preduzeće „Bobas“ Kotor Varoš) podnio Osnovnom sudu prijedlog za izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave - izvoda iz poslovnih knjiga za izvršene komunalne usluge, po kojem je Osnovni sud donio Rješenje o izvršenju broj 73 0 I 009518 11 I od 22. jula 2011. godine i odredio predloženo izvršenje. Osnovni sud je donio zaključak od 28. septembra 2011. godine, kojim je odredio da se odgađa izvršenje rješenja o izvršenju i da će se izvršni postupak nastaviti po pravosnažnosti okončanja parničnog postupka. Osnovni sud je donio Presudu broj 73 0 I 009518 12 od 25. jula 2012. godine, koju je Okružni sud u Banjaluci potvrdio presudom od 28. maja 2013. godine, kojom je usvojio tužbeni zahtjev tužioca (tražioca izvršenja), nakon čega je tražilac izvršenja predložio nastavak izvršnog postupka. Osnovni sud, preduzimajući radnje u izvršnom postupku, više puta je zaključkom naložio sudskom izvršiocu da izađe na lice mjesta radi zapljene i procjene pokretnih stvari apelanta, koji je tek nakon asistencije sudske policije 18. februara 2016. godine uspio popisati pokretne stvari apelanta, koje je tražilac izvršenja kupio na ročištu održanom 21. marta 2016. godine. Rješenjem o dosudi od 8. aprila 2016. godine dosuđene su kupcu (tražiocu izvršenja) pokretne stvari apelanta, te je istim rješenjem apelant pozvan da pokretne stvari preda kupcu. Osnovni sud je 3. septembra 2019. godine donio zaključak broj 73 0 I 009518 13 Kom 2 kojim se postupak izvršenja u ovom izvršenom predmetu smatra završenim.
Apelacioni navodi
3. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u segmentu donošenja odluke u razumnom roku. Apelant traži naknadu nematerijalne štete.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h). apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
5. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelant ima svojstvo izvršenika, te da se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
6. U konkretnom slučaju, apelant se žali na dužinu trajanja izvršnog postupka, koji je pokrenuo tražilac izvršenja protiv apelanta, na osnovu vjerodostojne isprave, a koji se, nakon okončanja parničnog postupka, vodio na osnovu pravosnažne i izvršne presude. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da u predmetnom izvršnom postupku nisu utvrđivana "nova građanska prava ili obaveze" apelanta, već da su ona utvrđena navedenom izvršnom ispravom. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju, predmetni izvršni postupak ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević