Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1911/19 (Z.C.)
Odluka donesena 19. 02. 2020.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1911/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 02. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. veljače 2020. godine, u predmetu broj AP-1911/19, rješavajući apelaciju Z. C., na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koje je podnio Z. C.
protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 016828 16 Uvp od 16. siječnja 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Z. C. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prnjavora, podnio je 30. travnja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 016828 16 Uvp od 16. siječnja 2019. godine.
2. Rješenjem Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tuženi organ) od 20. svibnja 2015. godine, odbijen je kao neosnovan apelantov prijedlog za ponavljanje postupka koji je okončan rješenjem tuženog organa od 12. srpnja 2010. godine, iz razloga što okolnosti i dokazi koji su izneseni kao razlog za ponavljanje postupka, ne mogu dovesti do dugačijeg rješenja.
3. U upravnom sporu apelanta, kao tužitelja, radi poništenja rješenja tuženog organa od 20. svibnja 2015. godine, Okružni sud u Banjaluci je donio presudu od 23. ožujka 2016. godine kojom je odbio predmetnu tužbu.
4. Odlučujući o apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 23. ožujka 2016. godine, Vrhovni sud donio je presudu od 16. siječnja 2019. godine kojom je odbio predmetni zahtjev. U obrazloženju osporene presude Vrhovni sud je naveo da je čl. 234. toč. 1. Zakona o opštem upravnom postupku propisano da će se postupak okončan rješenjem protiv koga nema redovnog pravnog sredstva u upravnom postupku (konačno rješenje) ponoviti, ako se sazna za nove činjenice ili se nađe ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi sami ili u vezi sa već izvedenim i upotrebljenim dokazima mogli dovesti do drugačijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrebljeni u ranijem postupku. S tim u vezi, Vrhovni sud je naveo je apelant dostavio samo nalaze koji potvrđuju postojanje bolesti po kojoj je apelant cijenjen, te nalaze koji ukazuju na nastanak novog oboljenja, šećerne bolesti, nastale van zakonom propisanog roka. Stoga Vrhovni sud je istakao da priložena medicinska dokumentacija na koju se apelant poziva u prijedlogu za ponavljanje postupka, da je uporabljena sama ili u vezi s već uporabljenim dokazima u vrijeme donošenja rješenja, čije se ponavljanje traži, nije takve kvalitete koja bi sama za sebe ili u vezi sa već izvedenim dokazima mogla dovesti do drugačijeg povoljnijeg rješenja za apelanta.
Apelacioni navodi
5. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na život iz članka II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 2. Europske konvencije i pravo na slobodu i sigurnost osobe iz članka II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. Europske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stava (3) točka h) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelant poziva u apelaciji odnose na odluke donesene u postupku u kojem se odlučivalo o njegovom prijedlogu za ponavljanje/obnovu pravomoćno okončanog postupaka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost članka 6. stavak 1. Europske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje je li se u predmetnom postupku odlučivalo o „građanskim pravima i obavezama“ apelanta. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje/obnovu pravomoćno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva), nego se samo odlučuje o postojanju uvjeta da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. lipnja 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1. Evropske konvencije.
8. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnog slučaja, u predmetnom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, već se samo odlučivalo o tome jesu li ispunjeni zakonski uvjeti da se dozvoli ponavljanje/obnova postupaka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Konačno, u pogledu navoda apelanta o povredi ostalih prava, Ustavni sud ukazuje da se predmetni postupak ne može dovesti u vezu sa navedenim pravima, te su, stoga, navodi apelanta izneseni u tom pravcu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević