Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3138/19 (Udruženje penzionera "Centar" Opštine Bratunac)

Odluka donesena 19. 02. 2020.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Isplata duga
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3138/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 02. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. veljače 2020. godine, u predmetu broj AP-3138/19, rješavajući apelaciju koju je podnijelo Udruženje penzionera "Centar" Opštine Bratunac, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijelo Udruženje penzionera "Centar" Opštine Bratunac protiv Presude Višeg privrednoga suda u Banjaluci broj 57 0 Mals 123903 19 Pž od 30. svibnja 2019. godine i Presude Okružnog privrednoga suda u Banjaluci broj 57 0 Mals 123903 17 Mals od 7. studenog 2018.

godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. Udruženje penzionera "Centar" Opštine Bratunac (u daljnjem tekstu: apelant), podnijelo je 30. srpnja 2019. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Višeg privrednoga suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 57 0 Mals 123903 19 Pž od 30. svibnja 2019. godine i Presude Okružnog privrednoga suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 57 0 Mals 123903 17 Mals od 7. studenog 2018. godine

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Višeg privrednoga suda, odbijen je tužbeni zahtjev apelanta, kojim je tražio da se obavežu prvotuženik (Fond penzijskog i invalidskog osiguranja Republike Srpske - Bijeljina) i drugotuženik (Udruženje penzionera Republike Srpske Banjaluka) da solidarno isplate dug po osnovi uplaćenih članarina od članova apelanta za određeni period, te da se obaveže prvotuženik da zbog nastalih okolnosti i paralelnog postojanja dvije ravnopravne općinske udruge umirovljenika u Bratuncu, raskine postojeći Ugovor o zakupu sa „Opštinskim udruženjem penzionera Bratunac“, te da izvrši srazmjernu i pravičnu podjelu prostora koji se nalazi u stambeno poslovnoj zgradi, bliže označeno u izreci prvostupanjske odluke, te da zaključi nove ugovore o zakupu sa „Opštinskim udruženjem penzionera Bratunac“ i apelantom, uz naknadu troškova postupka.

3. U obrazloženju osporene odluke Okružni privredni sud je naveo da prvotuženik nije bio u obvezi da vrši obustave od umirovljenika na ime članarine kod apelanta, pogotovo jer ne postoji izjava umirovljenika koji su članovi apelanta kojim bi dali suglasnost da im se od mirovine vrši obustava u određenom iznosu u korist apelanta, niti postoji ugovor između apelanta i prvotuženika, niti su umirovljenici koji su članovi apelanta opozvali svoju suglasnost da se vrši obustava u korist drugotuženika. Budući da apelant nije dokazao da postoji osnova za njegovo potraživanje, Okružni privredni sud je sukladno odredbama članka 123. i članka 126. Zakona o parničnom postupku tužbeni zahtjev apelanta u ovome dijelu odbio kao neutemeljen. Što se tiče tužbenoga zahtjeva koji se odnosio na raskid Ugovora o zakupu, zaključenog između prvotuženika i drugotuženika, odnosno općinske udruge drugotuženika, te zahtjeva u pogledu srazmjerne i pravične podjele prostora, te zahtjeva da se zaključi novi Ugovor i sa apelantom, Okružni privredni sud je naveo da je ovaj tužbeni zahtjev odbio kao neutemeljen iz razloga što apelant nije dokazao niti jedan razlog zbog čega bi se predmetni Ugovor raskinuo, a s obzirom da je predmetni poslovni prostor vlasništvo prvotuženika, koji ima pravo da svoj poslovni prostor daje u zakup kome hoće.

4. U obrazloženju osporene odluke Viši privredni sud je naveo da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti i da se presuda može pobijati samo zbog povrede odredaba parničnoga postupka i zbog pogrešne primjene materijalnoga prava, te da se stoga ovaj sud ne može izjašnjavati o činjeničnim navodima u žalbi. Kako je odlukom prvostupanjskoga suda pravilno primijenjeno materijalno pravo i kako nisu učinjene povrede postupka, Viši privredni sud je naveo da je žalba neutemeljena, a pobijana presuda pravilna i zakonita.

Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant, u suštini, smatra da su redoviti sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno primijenili pozitivno-pravne propise.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi primijenili pozitivno-pravne propise Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno-pravnih propisa (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su Viši privredni sud i Okružni privredni sud u obrazloženju odluka osporenih predmetnom apelacijom dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tomu, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupaka u kojemu su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

10. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3138/19 (Udruženje penzionera "Centar"… | Sudska praksa | Aktio