Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2093/19 (M. O.)
Odluka donesena 19. 02. 2020.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2093/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 02. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. februara 2020. godine, u predmetu broj AP-2093/19, rješavajući apelaciju Miloša Obradova, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka l), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Miloša Obradova podnesena zbog „uskraćivanja pristupa dokazima od strane Kantonalnog tužiteljstva Kantona Sarajevo koji idu njegovu korist“, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Miloš Obradov (u daljnjem tekstu: apelant) iz Pala, kojeg zastupa Bojan Veselinović odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 16. svibnja 2019. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog „uskraćivanja pristupa dokazima od strane Kantonalnog tužiteljstva Kantona Sarajevo koji idu njegovu korist“.
2. Kako proizlazi iz izjašnjenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) od 23. svibnja 2019. godine, Rješenjem Kantonalnog suda broj 09 0 K 032605 18 Kpp 8 od 1. prosinca 2018. godine, prema apelantu je određena mjera pritvora, a rješenjem od 26. veljače 2019. godine apelantu je produžen pritvor za tri mjeseca koji po tom rješenju može trajati do 26. svibnja 2019. godine.
Apelacioni navodi
3. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. i 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Evropske konvencije, povredu zabrane diskriminacije iz članka II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije. Apelant u suštini navodi da su u fazi istrage odbrani uskraćeni dokazi koji idu u korist osumnjičenog i oslobađaju ga svake odgovornosti, čime je povrijeđeno pravo na odbranu i prava na jednakost u postupanju u vezi sa pravom na pravično suđenje.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka l) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (1) i stavak (3) točka l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
5. U odnosu na tvrdnju da su apelantu uskraćeni dokazi koji idu u njegovu korist i time povrijeđeno njegovo pravo na odbranu i jednakost u postupanju, Ustavni sud podsjeća da se na pitanje ima li apelant ili hoće li imati pravičan postupak pred sudom odgovor ne može dati dok je postupak u tijeku. U skladu sa praksom Ustavnog suda i Europskog suda za ljudska prava, pitanje je li poštovan princip pravičnog postupka treba sagledati na osnovu postupka u cjelini. S obzirom na složenost i višestepenost kaznenog postupka, eventualni proceduralni propusti i nedostaci, koji se pojave u jednoj fazi postupka, mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza tog postupka. Slijedom toga, u principu, nije moguće utvrditi je li krivični postupak bio pravičan dok se postupak pravosnažno ne okonča (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španjolske, presuda od 6. prosinca 1988. godine, serija A, broj 146., stavak 68. i Ustavni sud, odluka broj U-63/01 od 26. lipnja 2003. godine, točka 18., objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 38/03).
6. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža, kako to proizlazi iz stanja spisa, da je krivični postupak protiv apelanta u tijeku pred Kantonalnim sudom. Dakle, iz navedenog proizlazi da u konkretnom predmetu još nije donesena odluka koja bi predstavljala rezultat cjelokupnog krivičnog postupka protiv apelanta, te koja bi kao takva mogla biti predmet apelacijskog ispitivanja pred Ustavnim sudom, pa slijedi da je predmetna apelacija preuranjena.
7. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević