Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3488/19 (M. T.)

Odluka donesena 19. 02. 2020.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3488/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 02. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. februara 2020. godine, u predmetu broj AP-3488/19, rješavajući apelaciju Miloja Tatića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Miloja Tatića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 018096 19 Uvp od 7. avgusta 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Miloje Tatić (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 4. septembra 2019. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 018096 19 Uvp od 7. avgusta 2019. godine.

2. Rješenjem Područne jedinice Srbac (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ) od 1. oktobra 2015. godine dozvoljeno je u zemljišnoj knjizi provođenje ugovora o prodaji nepokretnosti od 14. februara 2013. godine sa notarski obrađenom izjavom od 16. jula 2015. godine, zaključenog između „Mane Komerc“ d.o.o. Srbac i ,,Autoprevoz“ a.d. Srbac u stečaju.

3. Zaključkom prvostepenog organa od 30. oktobra 2015. godine odbačena je kao izjavljena od neovlašćenog lica apelantova žalba izjavljena protiv navedenog rješenja.

4. Rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove u Banjaluci (u daljnjem tekstu: tužena) od 7. decembra 2015. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba, izjavljena putem punomoćnika, protiv zaključka prvostepenog organa od 30. oktobra 2015. godine.

5. U upravnom sporu apelanta, kao tužitelja, protiv rješenja tužene od 7. decembra 2015. godine, Okružni sud u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) je donio presudu od 30. marta 2017. godine kojom je odbio predmetnu tužbu. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da je zaključak od 30. oktobra 2015, godine donesen pravilnom primjenom člana 219. st. 1. i 2. Zakona o opštem upravnom postupku, koja prvostepenom organu daje obavezu da ispita da li je podnesena žalba dopuštena, blagovremena i izjavljena od ovlašćenog lica, te dalje i ovlašćenje da ako utvrdi da nije ispunjen neki od ovih uslova istu odbaci zaključkom. Okružni sud je naveo da stranačko ovlaštenje mora da proizlazi iz materijalnog zakona kojim je regulisana predmetna oblast, a to je Zakon o zemljišnim knjigama RS. Okružni sud je naveo da apelant nije ugovorna strana ni podnosilac zahtjeva, a niti ima status zainteresovanog lice u smislu člana član 41. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama, te da stoga nema ovlaštenje za izjavljivanje žalbe protiv rješenja od 1. oktobra 2015. godine.

6. Odlučujući o apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 30. marta 2017. godine, Vrhovni sud je donio presudu od 7. avgusta 2019. godine kojom je odbio predmetni zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke.

Apelacioni navodi

7. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

9. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje da li je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv na konkretan slučaj. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav

1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud primjećuje da redovni sudovi i organi uprave odlučivali samo o procesnoj dopustivosti „pravnog lijeka“ tj. žalbe koju je apelant koristio u predmetnom postupku. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o „građanskim pravima i obavezama“ apelantice u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom (kojom se, dakle, odlučivalo samo o procesnom pitanju) nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, slijedom čega su i apelantovi navodi o kršenju tog prava ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornih prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3488/19 (M. T.) | Sudska praksa | Aktio