Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3179/19 (S. Č., O. M., Z. H., S. K., Š. D., A. B., S. H., B. M., B. K., E. M. i S. D.)

Odluka donesena 19. 02. 2020.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Kolektivni ugovor
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Prava iz radnog odnosa
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3179/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 02. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. veljače 2020. godine, u predmetu broj AP-3179/19, rješavajući apelaciju koju su podnijeli Semir Čajić i drugi, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Zlatko Hasanbašić protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije BiH broj 44 0 Rs 016525 19 Rev 2 od 2. srpnja 2019. godine i Presude Kantonalnoga suda u Zenici broj 44 0 Rs 016525 18 Rsž 2 od 17.

prosinca 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Semir Čajić, Omer Mujkić, Salih Krehmić, Šukrija Delić, Ahmedin Batalović, Sedin Halilović, Bajro Mešeljević, Behrudin Kadrić, Enes Mešeljević i Sifet Deronja protiv Presude Kantonalnoga suda u Zenici broj 44 0 Rs 016525 18 Rsž 2 od 17. prosinca 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. Semir Čajić, Omer Mujkić, Zlatko Hasanbašić, Salih Krehmić, Šukrija Delić, Ahmedin Batalović, Sedin Halilović, Bajro Mešeljević, Behrudin Kadrić, Enes Mešeljević i Sifet Deronja (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Advokatsko društvo "Petrušić&Co" d.o.o. Zenica, podnijeli su 5. kolovoza 2019. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 44 0 Rs 016525 19 Rev 2 od 2. srpnja 2019. godine.

2. Ustavni sud ukazuje da je prethodno Odlukom o dopustivosti broj AP-1095/19 od 11. travnja 2019. godine odbacio kao preuranjenu apelaciju koju su podnijeli apelanti protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 44 0 Rs 016525 18 Rsž 2 od 17. prosinca 2018. godine. Imajući u vidu da je osporenom presudom Vrhovnoga suda revizija odbijena kao neutemeljena u odnosu na apelanta Zlatka Hasanbašića, te odbačena kao nedopuštena u odnosu na ostale apelante, Ustavni sud konstatira da je revizija u ovom slučaju u odnosu na ostale apelante bila neefektivan pravni lijek, te da je stoga navedena presuda Kantonalnoga suda u odnosu na njih konačna odluka u predmetnoj pravnoj stvari, dok je u odnosu na apelanta Zlatka Hasanbašića konačna odluka presuda Vrhovnog suda.

3. Osporenom presudom Kantonalnoga suda djelomično je uvažena žalba tuženika („Velbos“ d.o.o. Sarajevo) te je preinačena prvostupanjska presuda tako da je naloženo tuženiku da apelantima na ime neisplaćenih razlika plaća, naknada toplog obroka i regresa za određeni vremenski period isplati određene iznose, bliže označeno u izreci osporene odluke (a koji iznosi su umanjeni u odnosu na iznose dosuđene prvostupanjskom presudom), dok je u preostalom dijelu žalba odbijena.

4. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da je prvostupanjski sud, pri donošenje svoje odluke, pogriješio kada je utvrdio visinu osnovne plaće apelanata, a time i razliku neisplaćene plaće, te ostale naknade, prihvaćajući nalaz vještaka urađen kombinacijom parametara iz Općeg kolektivnog ugovora i koeficijenata iz platnih lista, iz čega je izveden pogrešan zaključak da apelantima pripadaju traženi iznosi razlike plaće i naknade. Kantonalni je sud istakao da obračun plaća takvom kombinacijom parametara nije moguć, niti se tako dobivena osnovica za platu iz Općeg kolektivnog ugovora može množiti sa koeficijentima utvrđenim u platnim listama, jer se za obračun mogu koristiti samo parametri iz istoga pravnoga akta, a ne kombinirano.

5. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je naveo da je, u odnosu na apelanta Zlatka Hasanbašića, revizija neutemeljena. Naime, Vrhovni je sud naveo da je pravilno drugostupanjski sud zaključio da se do iznosa osnovne plaće ne može doći kombinacijom parametara iz različitih izvora radnoga prava.

Apelacioni navodi

6. U predmetnoj apelaciji apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelanti u suštini, smatraju da su redoviti sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno i procesno pravo. Osim toga, apelanti se pozivaju i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, kažnjavanje samo na temelju zakona), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog i procesnog prava.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelanti pozivaju u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

10. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da su Vrhovni sud i Kantonalni sud u obrazloženju odluka osporenih predmetnom apelacijom dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao slično činjenično i pravno pitanje, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovnih sudova (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-5555/17 od 10. travnja 2018. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozivaju, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

11. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3179/19 (S. Č., O. M., Z. H., S. K., Š… | Sudska praksa | Aktio