Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1657/18 (Benzinska pumpa „Šabanović-Benz“ d.o.o. Živinice)
Odluka donesena 11. 03. 2020.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-1657/18
Apelacija
Odluka o meritumu
11. 03. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. marta 2020. godine, u predmetu broj AP 1657/18, rješavajući apelaciju Benzinske pumpe „Šabanović-Benz“ d.o.o. Živinice, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnijela Benzinska pumpa „Šabanović-Benz“ d.o.o. Živinice zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Živinicama kao predmet broj 33 0 Ps 063268 16 Ip 2.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Benzinska pumpa „Šabanović-Benz“ d.o.o. Živinice (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Haris H. Salkanović, advokat iz Živinica, podnijela je 14. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 33 0 Ps 063268 16 Pžip, a koji se trenutno vodi pred Općinskim sudom u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 33 0 Ps 063268 16 Ip 2. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i od Kantonalnog suda zatraženo je 3. septembra 2018. godine da dostave odgovore na apelaciju. Od Kantonalnog suda je zatražena informacija o statusu predmetnog postupka 26. jula 2019. godine, a od Općinskog suda 1. augusta 2019. godine.
3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 12. septembra 2018. godine, a Kantonalni sud 14. septembra 2018. godine. Kantonalni sud je dostavio informaciju o statusu predmetnog postupka 30. jula 2019. godine, a Općinski sud 6. septembra 2019. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelantica je 11. februara 2015. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje protiv izvršenika „Medy Holz“ d.o.o. Živinice, a na osnovu pravosnažne i izvršne Presude Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 214663 14 Ps od 14. novembra 2014. godine. Kao sredstvo izvršenja apelantica je predložila zapljenu izvršenikovih novčanih sredstava koja se nalaze na određenim žiroračunima koji se vode kod Raiffeisen Bank d.d. i Intesa Sanpaolo Bank.
6. Općinski sud je predloženo izvršenje dozvolio rješenjem o izvršenju od 23. februara 2015. godine. Protiv tog rješenja izvršenik je 24. marta 2015. godine izjavio prigovor. Općinski sud je blagovremeno apelantici dostavio prigovor na odgovor, te je apelantica odgovor na prigovor dostavila sudu 20. maja 2015. godine. Općinski sud je rješenjem od 8. juna 2015. godine odbio izvršenikov prigovor. Protiv tog rješenja izvršenik je 18. juna 2015. godine podnio žalbu. Općinski sud je blagovremeno dostavio apelantici žalbu na odgovor, a apelantica je odgovor na žalbu dostavila sudu 26. augusta 2015. godine.
7. Apelantica je podneskom od 23. septembra 2015. godine predložila da Općinski sud donese rješenje o promjeni predmeta i sredstva izvršenja. Predložila je da se izvršenje provede popisom, zapljenom i prodajom izvršenikovih pokretnih stvari koje se zateknu na izvršenikovoj adresi, te da sud o terminu pljenidbenog popisa ne obavijesti izvršenika. Nadalje je predložila da se izvršeniku zabrani raspolaganje zaplijenjenim pokretnostima, te da „u ostalom dijelu“ rješenje o izvršenju Općinskog suda od 23. februara 2015. godine ostane neizmijenjeno.
8. Općinski sud je 7. jula 2016. godine izvršno rješenje o izvršenju (od 23. februara 2015. godine) dostavio bankama na provođenje, te je 11. jula 2016. godine Kantonalnom sudu dostavio predmet na postupanje po žalbi koju je podnio izvršenik protiv rješenja od 8. juna 2015. godine (navedenim rješenjem je odbijen izvršenikov prigovor izjavljen protiv rješenja o izvršenju od 23. februara 2015. godine).
9. Raiffeisen banka d.d. je obavijestila sud da je djelimično provela rješenje o izvršenju u određenom novčanom iznosu. Iz stanja spisa proizlazi da je i Intesa Sanpaolo Bank obavijestila sud da izvršenik nema novčanih sredstava na računu.
10. Kantonalni sud je rješenjem od 10. oktobra 2018. godine odbio izvršenikovu žalbu i potvrdio rješenje Općinskog suda od 8. juna 2015. godine.
11. Iz stanja spisa proizlazi da se postupak vodi pred Općinskim sudom pod brojem 33 0 Ps 063268 16 Ip 2, te da je Općinski sud u predmetu otvorio novu fazu.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelantica je u apelaciji navela tok predmetnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke, te je navela da joj je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), usljed čega traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.000,00 KM.
b) Odgovori na apelaciju
13. U odgovoru na apelaciju redovni sudovi su naveli hronologiju izvršnog postupka koji je naveden u činjeničnom dijelu odluke, te su istakli da tokom postupka nisu povrijedili apelanticina prava na koja se u apelaciji poziva. Pored navedenog, Kantonalni sud je istakao da ima veliki broj predmeta koje rješava prema Planu rješavanja starih predmeta koji je donijelo Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH.
V.Relevantni propisi
14. Zakon o izvršnom postupku FBiH ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 74/11 - OUS, 35/12, 35/12-rješenje USBiH, 46/16, 36/17 - odluka USBiH i 55/18-rješenje USBiH) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba Zakona o izvršnom postupku, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koje glase:
Član 5.
U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 8.
Ograničenje sredstava i predmeta izvršenja (1) Sud rješenjem određuje izvršenje onim sredstvom i nad onim predmetima koji su navedeni u izvršnom prijedlogu.
(2) Ako je predloženo više sredstava ili više predmeta izvršenja sud može ograničiti izvršenje samo na neke od tih sredstava ili predmeta ako su dovoljni za ostvarenje potraživanja.
(3) Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražilac izvršenja može radi namirenja istog potraživanja da predloži novo sredstvo ili predmet izvršenja o čemu će sud odlučiti rješenjem. Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
15. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba Zakona o sudovima, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koje glase:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudijskom upravom. [...] VI.Dopustivost
16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
18. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je, također, u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.
19. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
21. Apelantica smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, došlo do povrede njenog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. a)Pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...] Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.[...] Relevantni principi
22. U konkretnom slučaju apelantica smatra da je do povrede njenog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka br. 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da „izvršenje presude koju je izrekao bilo koji sud mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije“. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
23. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evopski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
24. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima u kojima niti jedna stranka u sporu nije vlast, niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za djelotvorno i ekonomično provođenje sudskog postupka.
Period koji treba uzeti u obzir
25. Ustavni sud će u odnosu na razumnost dužine trajanja postupka razmatrati period od 11. februara 2015. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle, period od pet godina.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
26. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se radi o relativno složenom postupku.
27. Ocjenjujući apelanticino ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelantica Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje u kojem je kao sredstvo izvršenja opredijelila zapljenu izvršenikovih novčanih sredstava koja se nalaze na određenim žiroračunima koji se vode kod dviju banaka. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je apelantica, neposredno nakon izvršnosti rješenja o izvršenju kojim je određeno predloženo izvršenje, Općinskom sudu podnijela prijedlog da se izvršenje provede i na izvršenikovim pokretnim stvarima, tj. prije pokušaja prinudnog provođenja rješenja o izvršenju na izvršenikovim novčanim sredstvima a koje je prvobitno bilo određeno rješenjem o izvršenju od 23. februara 2015. godine, što je u određenoj mjeri utjecalo na sam tok postupka, jer je Općinski sud i prije odlučivanja o podnesenom prijedlogu za izmjenu predmeta i sredstva izvršenja morao da provede određene procesne radnje radi izvršenja pravosnažne i izvršne sudske odluke. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud rješenje o izvršenju dostavio bankama na provođenje, te da je Raiffeisen Bank djelimično provela rješenje o izvršenju zapljenom dijela izvršenikovih novčanih sredstava koja su se nalazila na određenom izvršenikovom žiroračunu.
28. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud predloženo izvršenje dozvolio 12 dana nakon podnošenja prijedloga za izvršenje. O izjavljenom prigovoru protiv rješenja o izvršenju Općinski sud je odlučio u roku od 20 dana od dostavljanja odgovora na prigovor. Dakle, analizirajući ponašanje Općinskog suda na samom početku postupka, Ustavni sud zapaža da je sud procesne radnje preduzimao u razumnim rokovima, te da nije imao veće periode pasivnosti.
29. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud rješenje o izvršenju od 23. februara 2015. godine nakon njegove izvršnosti dostavio bankama na provođenje (7. jula 2016. godine), čime je proveo izvršnu radnju u skladu sa članom 64. Zakona o izvršnom postupku.
30. Dakle, u okolnostima konkretnog slučaja Općinski sud se ponašao u skladu sa svojom pozitivnom obavezom postupanja u postupku ekonomično i bez nepotrebnog odgađanja, pri čemu nije mogao da utječe na dinamiku namirenja apelanticinih potraživanja. Ustavni sud zapaža da je Raiffeisen Bank zaplijenila određeni novčani iznos sa izvršenikovog računa, te da je rješenje o izvršenju u određenom dijelu provedeno.
31. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud po podnesenoj žalbi donio odluku dvije godine i tri mjeseca nakon dostavljanja predmeta na postupanje. U okolnostima konkretnog slučaja evidentna je pasivnost Kantonalnog suda koja jeste utjecala na to da Općinski sud nije donio odluku po apelanticinom prijedlogu za izmjenu predmeta i sredstva izvršenja, odnosno prijedlogu da se izvršenje provede i na izvršenikovim pokretnim stvarima.
32. Međutim, posmatrajući postupak u cjelini, činjenica da predmetni postupak traje pet godina i da se vodio na dvije sudske instance, imajući u vidu da je po prvobitno podnesenom prijedlogu izvršna radnja provedena u skladu sa članom 64. Zakona o izvršnom postupku, da je prinudnim putem u određenoj mjeri apelantica namirila svoje potraživanje, te da je namirenje apelanticinih potraživanja i dalje u toku pred Općinskim sudom, Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelanticino pravo na suđenje u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
33. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom izvršnom postupku nije došlo do kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. VIII.Zaključak
34. Ustavni sud zaključuje, imajući u vidu da predmetni postupak traje pet godina i da se vodio na dvije sudske instance, da je po prvobitno podnesenom prijedlogu izvršna radnja provedena u skladu sa članom 64. Zakona o izvršnom postupku, da je prinudnim putem u određenoj mjeri apelantica namirila svoje potraživanje, te da je namirenje apelanticinih potraživanja i dalje u toku pred Općinskim sudom, da nije povrijeđeno apelanticino pravo na suđenje u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
35. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević