Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-84/20 (V. Đ.)
Odluka donesena 07. 02. 2020.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-84/20
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
07. 02. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 6. februara 2020. godine, u predmetu broj AP 84/20, rješavajući zahtjev Vaje Đokića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 12. stav 3, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Vaje Đokića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Vajo Đokić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčko Distrikta BiH, kojeg zastupa Dane Končar, advokat iz Banjaluke, podnio je 10. januara 2020. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 U 118318 19 Už od 11. oktobra 2019. godine i presude Osnovnog suda Brčko Distrikta BiH (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 96 0 U 118318 18 U od 17. aprila 2019. godine. Apelant je istovremeno podnio prijedlog za određivanje privremene mjere kojim je zatražio da Ustavni sud zabrani otuđenje i opterećenje ili izvođenje bilo kakvih radova o promjenama stanja na površini ispod ili iznad površine zemljišta na parceli i objektima označenim preciziranim katastarskim oznakama u Brčko Distriktu BiH (u daljnjem tekstu: predmetno zemljište i objekti) dok Ustavni sud ne donese odluku o apelaciji.
2. Rješenjem o eksproprijaciji Odjeljenja za prostorno planiranje i imovinskopravne poslove Vlade Brčko Distrikta BiH (u daljnjem tekstu: prvostepeni upravni organ), broj predmeta: UPI-30- 000029/14 od 6. novembra 2014. godine kojim je usvojen prijedlog Brčko Distrikta BiH za potpunu eksproprijaciju nekretnina, i to predmetnog zemljišta označenog preciziranim katastarskim oznakama i građevina izgrađenih na tom zemljištu – ribnjak izgrađen bez odobrenja za građenje i bunar izgrađen bez odobrenja za građenje, a radi izgradnje eko-izletišta.
3. Rješenjem prvostepenog upravnog organa od 27. aprila 2018. godine odbijen je apelantov prijedlog za oglašavanje ništavim navedenog rješenja od 6. novembra 2014. godine.
4. Rješenjem Apelacione komisije Kancelarije gradonačelnika Brčko Distrikta BiH (u daljnjem tekstu: tužena) broj predmeta: UP-II-30-000004/18 od 17. jula 2018. godine je odbijena apelantova žalba izjavljena protiv navedenog rješenja prvostepenog upravnog organa od 27. aprila 2018. godine.
5. Apelant je tužbom podnesenom Osnovnom sudu u postupku upravnog spora zatražio poništenje navedenog rješenja tužene od 17. jula 2018. godine. Presudom Osnovnog suda broj 96 0 U 118318 18 U od 17. aprila 2019. godine apelantova tužba je odbijena kao neosnovana.
6. Presudom Apelacionog suda broj 96 0 U 118318 19 Už od 11. oktobra 2019. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelanta i potvrđena presuda Osnovnog suda od 17. aprila 2019. godine.
7. U obrazloženju presude Apelacioni sud je naveo da su u toku postupka prvostepeni organ uprave i tužena pravilno ocijenili da se prijedlogu apelanta za oglašavanje ništavim rješenja o eksproprijaciji ne može udovoljiti, jer nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 247. i 248. Zakona o upravnom postupku, odnosno da je u skladu s odredbom člana 17. stav 3. Zakona o eksproprijaciji prvostepeni organ uprave bio nadležan da u upravnom postupku provede postupak eksproprijacije predmetnih nekretnina, da izvršenje rješenja ne bi moglo prouzrokovati djelo kažnjivo po kaznenom zakonu, da je rješenje po svim tačkama već izvršeno i predmetne nekretnine su uknjižene kao vlasništvo Brčko Distrikta BiH. Također, je istaknuto da je apelantu isplaćena naknada za eksproprisano zemljište, da za donošenje rješenja nije bio potreban pristanak stranke i da je postupak eksproprijacije prinudan i da se provodi u javnom interesu. Dalje je istaknuto da je u postupku utvrđeno da rješenje o eksproprijaciji ne sadrži nepravilnosti koje su po nekoj izričitoj zakonskoj odredbi predviđene kao razlog ništavosti, da su prvostepeni organ uprave i tužena pravilno primijenili odredbu člana 34. Zakona o eksproprijaciji i da apelant nema pravo na naknadu za eksproprisane građevine (ribnjak i bunar) koje su izgrađene bez odobrenja za građenje. Apelacioni sud je zaključio da je pravilna odluka Osnovnog suda koji je utvrdio da su osporeni upravni akti pravilni i zakoniti, jer su zasnovani na potpuno i pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava, da istima nije povrijeđen zakon na štetu apelanta i kada je primjenom odredbe člana 31. stav 2. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbu apelanta kao neosnovanu. Budući da je utvrdio da su neosnovani žalbeni navodi apelanta Apelacioni sud je žalbu apelanta odbio i potvrdio presudu Osnovnog suda primjenom odredbi člana 346. Zakona o parničnom postupku Brčko Distrikta BiH, a u vezi sa odredbom člana 32. Zakona o upravnim sporovima Brčko Distrikta BiH.
8. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je naveo da su organi uprave i redovni sudovi pogrešno utvrdili činjenično stanje i proizvoljno primijenili materijalno pravo.
9. U prijedlogu za određivanje privremene mjere apelant je zatražio da Ustavni sud zabrani otuđenje i opterećenje ili izvođenje bilo kakvih radova o promjenama stanja na površini ispod ili iznad površine predmetnog zemljišta i predmetnim objektima (ribnjak i bunar) dok Ustavni sud ne donese odluku o apelaciji.
10. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
11. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju apelantovih ustavnih prava tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelanti moraju posebno obrazložiti i dokazati zašto traže donošenje privremene mjere.
12. Dalje, Ustavni sud naglašava da razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedinog raspoloživog mehanizma u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentovati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Posebno je neprihvatljivo za Ustavni sud da se kao razlozi za usvajanje privremene mjere navode argumenti koji se odnose na navodno kršenje ustavnih prava s obzirom da se takvi razlozi, ne mogu analogno primijeniti na postupak prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri. Drugačijim tumačenjem i primjenom mehanizma privremene mjere Ustavni sud bi doveo u pitanje izvršenje pravosnažnih sudskih odluka čime bi se ozbiljno ugrozili principi vladavine zakona i pravne sigurnosti kao temeljni principi Ustava Bosne i Hercegovine
13. Ustavni sud zapaža da je apelant u prijedlogu za donošenje privremene mjere zatražio da Ustavni sud zabrani izvođenje bilo kakvih radova na predmetnom zemljištu i objektima. U vezi sa tim, Ustavni sud primjećuje da apelant osim navoda koji se tiču merituma spora, nije ponudio argumente i dokaze koji bi prima facie ukazali na neophodnost intervencije Ustavnog suda, odnosno da istaknuti navodi ne ukazuju da je donošenje privremene mjere u okolnostima konkretnog slučaja u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to zahtijeva član 64. stav (1). Pravila Ustavnog suda. Zbog navedenog Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere neosnovan.
14. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
15. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević