Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-269/20 (Z.K.)

Odluka donesena 26. 03. 2020.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-269/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 03. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 26. marta 2020. godine, u predmetu broj AP-269/20, rješavajući apelaciju Z. K., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Z. K. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 75 0 P 038208 19 Rev od 15. oktobra 2019. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci broj 75 0 P 038208 19 Gž 2 od 19. marta 2019. godine i presude Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu broj 75 0 P 038208 17 P 2 od 23.

novembra 2018. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Z. K. iz Mrkonjić Grada (u daljnjem tekstu: apelantica) , koju zastupa Jevto Janković advokat iz Banja Luke, podnijela je 20. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 75 0 P 038208 19 Rev od 15. oktobra 2019. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci broj 75 0 P 038208 19 Gž 2 od 19. marta 2019. godine i presude Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu broj 75 0 P 038208 17 P 2 od 23. novembra 2018. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu broj 75 0 P 038208 17 P 2 od 23. novembra 2018. godine, razveden je brak parničnih starnaka. Zajedničko dijete, maloljetni S.K. povjeren je apelantici kao majci na čuvanje, odgoj i vaspitanje. Tužitelj je obavezan da na ime doprinosa za izdržavanje zajedničkog djeteta plaća 20% od svoje mjesečne plate, dok za to budu postojali zakonski razlozi. Presudom Okružnog suda u Banja Luci broj 75 0 P 038208 19 Gž 2 od 19. marta 2019. godine, žalba apelantice kao tužene je odbijena i prvostepena presuda potvrđena.

3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 75 0 P 038208 19 Rev od 15. oktobra 2019. godine revizija je odbačena kao nedozvoljena. Odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13- u daljnjem tekstu: ZPP), propisano je da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM. U tužbi tužitelj nije uopšte označio vrijednost predmeta spora, pa time ni preko propisanog iznosa od 30.000,00 KM. Apelantica nije u reviziji, a ni tokom postupka označila iznos koji potražuje na ime izdržavanja zajedničkog maloljetnog djeteta, a ni dosuđeni iznos po tom osnovu nije izražen u apsolutnom novčanom iznosu. Slijedom toga se ne može odrediti ni neka druga vrijednost pobijane presude ili njenog dijela, koja bi, eventualno, prelazila vrijednost od 30.000,00 KM i koja bi predmetnu reviziju učinila dozvoljenom, u smislu odredbe člana 237. stav 2. ZPP-a.

4. Apelantica u apelaciji ukazuje da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na dom i privatni i porodični život iz člana II/3. f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, kao i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelantica protiv osporene presude Okružnog suda u Banja Luci broj 75 0 P 038208 19 Gž 2 od 19. marta 2019. godine, izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 75 0 P 038208 19 Rev od 15. oktobra 2019. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelantica je propustila podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Okružnog suda u Banja Luci broj 75 0 P 038208 19 Gž 2 od 19. marta 2019. godine, donesena povodom žalbe apelantice protiv prvostepene presude.

7. S obzirom na to da je iz obrasca apelacije vidljivo da je apelantici 10. aprila 2019. godine uručena presuda Okružnog suda u Banja Luci broj 75 0 P 038208 19 Gž 2 od 19. marta 2019. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 20. januara 2020. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Okružnog suda u Banja Luci broj 75 0 P 038208 19 Gž 2 od 19. marta 2019. godine.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-269/20 (Z.K.) | Sudska praksa | Aktio