Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3331/19 (R.N.)
Odluka donesena 19. 02. 2020.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3331/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 02. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. februara 2020. godine, u predmetu broj AP-3331/19, rješavajući apelaciju R. N., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija R. N. podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 K 048283 19 Kž od 8.
jula 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. R. N. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Orašja, kojeg zastupa Dino Dabić, advokat iz Orašja, podnio je 19. augusta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Odžaku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 25 0 K 048283 19 Kž od 8. jula 2019. godine.
2. Rješenjem Kantonalnog suda od 8. jula 2019. godine odbijena je žalba branioca apelanta, te potvrđeno Rješenje Općinskog suda u Orašju broj 25 0 K 048283 19 Kbs od 30. maja 2019. godine (kojim je na zahtjev apelanta izvršeno brisanje za četiri ranije izrečene kazne zatvora sa tačnim navođenjem ranijih presuda i od kada su pravomoćne, a odbijen zahtjev apelanta za brisanje iz kaznene evidencije pravomoćno izrečene kazne po presudi suda broj K-50/99 od 18. juna 1999. godine, uz obrazloženje da nisu ispunjeni propisani uvjeti iz člana 125. Krivičnog zakona F BiH). U obrazloženju osporene odluke, Kantonalni sud je istakao da je prvostepeni sud pravilno protumačio odredbu člana 125. Krivičnog zakona F BiH kojim je propisano da se osuda na kaznu zatvora u trajanju do jedne godine briše iz kaznene evidencije po proteku roka od tri godine od dana izvršenja, zastare ili oprosta kazne, ako za to vrijeme osuđenik ne počini novo krivično djelo. Kantonalni sud je ukazao da je konkretnom slučaju apelant u navedenom periodu od tri godine počinio novo krivično djelo. Imajući navedeno u vidu, Kantonalni sud je zaključio da nisu ispunjeni propisani uslovi za brisanje osude, te je žalba branitelja apelanta odbijena kao neosnovana.
3. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na ličnu slobodu iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
5. Ustavni sud primjećuje da u konkretnom slučaju apelant osporava rješenje drugostepenog suda kojim je odbijena njegova žalba protiv rješenja kojim je odbijen zahtjev za brisanje osude iz kaznene evidencije. U vezi s tim, Ustavni sud treba da odgovori na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud ukazuje da je u predmetnom slučaju apelant podnio apelaciju protiv rješenja drugostepenog suda kojim je odbijena apelantova žalba protiv rješenja prvostepenog suda kojim je isključivo raspravljano pitanje ispunjenosti zakonskih pretpostavki za brisanje osude, a ne o «osnovanosti bilo kakve krivične optužbe» protiv apelanta. Dakle, s obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o odlukama koje su donesene u postupku u kojem je odlučivano o krivičnoj optužbi protiv apelanta, proizlazi da član 6. Evropske konvencije nije primjenjiv. Kako Ustav Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-3617/18 od 11. septembra 2018. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
6. Nadalje, Ustavni sud ponavlja da se u predmetnom postupku odlučivalo samo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za brisanje osude iz kaznene evidencije, te da se stoga nije odlučivalo o apelantovom pravu iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine, slijedom čega su i ovi navodi ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević