Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3295/19 (S. L.)

Odluka donesena 19. 02. 2020.

  • Nenadležnost za odlučivanje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3295/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 02. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. februara 2020. godine, u predmetu broj AP-3295/19, rješavajući apelaciju Slađane Lacković, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka a), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Slađane Lacković podnesena protiv Rješenja Federalnog ministarstva rada i socijalne politike broj UP II-03-34/15-10/19 JH od 14. juna 2019. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. Slađana Lacković (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Adonisa Đuliman advokat iz Mostara, podnijela je 16. avgusta 2019. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Federalnog ministarstva rada i socijalne politike (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo) broj UP II-03-34/15-10/19 JH od 14. juna 2019. godine.

2. Rješenjem Kantonalne službe za zapošljavanje HNK od 5. marta 2019. godine odbijen je zahtjev poslodavca „Stomatološka ordinacija dr. Gordana Maslać“ iz Mostara za produženje radne dozvole izdate 23. aprila 2018. godine apelantici kao strancu, po zanimanju stomatolog, a čije je važenje od 1. maja 2018. do 30. aprila 2019. godine

3. Rješenjem Federalnog ministarstva rada i socijalne politike od 14. juna 2019. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelantice, državljanke Republike Srbije, izjavljena protiv rješenja Službe za zapošljavanje HNK od 24. maja 2019. godine (kojim je odbačena apelantičina žalba izjavljena protiv rješenja od 5. marta 2019. godine) i potvrđeno prvostepeno rješenje.

4. U obrazloženju rješenja Federalno ministarstvo je navelo da je rješenjem Službe za zapošljavanje HNK od 24. maja 2019. godine odbačena apelantičina žalba izjavljena protiv rješenja Kantonalne službe za zapošljavanje HNK od 5. marta 2019. godine, jer je podnesena od neovlaštene osobe u smislu člana 9. Zakona o zapošljavanju stranaca. Federalno ministarstvo je ukazalo da je članom 3. stav (1) Zakona o zapošljavanju stranaca definisano da se poslodavcem u smislu ovog zakona smatra pravna ili fizička osoba koja obavlja privrednu ili drugu djelatnost i zapošljava strance na teritoriji FBiH, da je članom 8. stav 4. istog zakona definisano da poslodavac podnosi zahtjev za produženje radne dozvole za stranca, a stavom 5. istog člana zakona da poslodavac ima pravo izjaviti žalbu Federalnom ministarstvu rada i socijalne politike u roku od osam dana od dana prijema rješenja. S obzirom da je protiv rješenja Kantonalne službe za zapošljavanje HNK od 5. marta 2019. godine, suprotno citiranim odredbama Zakona o zapošljavanju stranaca, žalbu izjavila apelantica kao neovlašteno lice, Federalno ministarstvo je odlučilo kao u dispozitivu.

5. U pouci o pravnom lijeku je navedeno da je ovo rješenje konačno i da se protiv njega ne može pokrenuti upravni spor.

Apelacioni navodi

6. Apelantica smatra da joj je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje, te pravo na pristup sudu, kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

7. U Zakonu o upravnim sporovima (“Službene novine Federacije BiH”, broj 9/05) relevantne odredbe glase:

Član 11.

Upravni spor se ne može voditi:

[…] 2) protiv akata donesenih u stvarima o kojima se po izričitoj odredbi zakona ne može voditi upravni spor;

[…]

8. U Zakonu o zapošljavanju stranaca ("Službene novine Federacije BiH", broj 111/12) u relevantne odredbe glase:

Član 8.

[...] (2) U skladu sa utvrđenom kvotom radnih dozvola u Federaciji, a na osnovu zahtjeva poslodavca, radnu dozvolu za zaključivanje ugovora o radu ili ugovora o obavljanju privremenih i povremenih poslova u formi rješenja izdaje nadležna kantonalna služba.

[...] (5) Protiv rješenja iz stava (2) ovog člana može se izjaviti žalba Federalnom ministarstvu rada i socijalne politike (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo) u roku od osam dana od dana prijema rješenja.

[...] (7) Rješenje Federalnog ministarstva je konačno i protiv njega se ne može pokrenuti upravni spor.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka a) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka a) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

a) Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;

10. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležnost iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj "Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini".

11. U konkretnom slučaju Ustavni sud ukazuje da nije nadležan da odlučuje o predmetnoj apelaciji koja je podnesena protiv osporenog rješenja Federalnog ministarstva od 14. juna 2019. godine, jer navedeno rješenje nema svojstvo presude, bar ne u onoj mjeri da ga je donio bilo koji sud u Bosni i Hercegovini u smislu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.

12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka a) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3295/19 (S. L.) | Sudska praksa | Aktio