Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3257/19 (H.S.)

Odluka donesena 19. 02. 2020.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3257/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 02. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. veljače 2020. godine, u predmetu broj AP-3257/19, rješavajući apelaciju koju je podnio H. S., na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka m), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio H. S.

protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije BiH broj 09 0 U 022476 16 Uvp od 20. lipnja 2019. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. H. S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 14. kolovoza 2019. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 09 0 U 022476 16 Uvp od 20. lipnja 2019. godine.

2. Rješenjem Kantonalnoga suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 022476 14 U od 25. prosinca 2015. godine odbačena je tužba apelanta (podnesena protiv tuženice (Općina Novi Grad Sarajevo) zbog neizvršavanja presuda suda, zbog teške povrede službene dužnosti, pozivom na odredbe čl. 57., 58. i 59. Zakona o upravnim sporovima).

3. Presudom Vrhovnoga suda od 20. lipnja 2019. godine odbijen je zahtjev apelanta za izvanredno preispitivanje sudske odluke. U obrazloženju osporene odluke, Vrhovni je sud naveo da je apelant podnio tužbu Kantonalnome sudu protiv tuženice zbog nepostupanja po presudama Vrhovnoga suda. Nadalje, Vrhovni je sud naveo da je prvostupanjski sud pozvao apelanta da u smislu odredaba članka 59. te članka 27. st. 5. i 6. Zakona o upravnim sporovima uredi predmetnu tužbu, na način što će točno označiti odgovorno lice protiv koga traži pokretanje disciplinskoga postupka, kao i da navede razloge iz kojih traži pokretanje takvoga postupka, te obrazloženje razloga, ukazujući istodobno apelantu da Zakon o upravnim sporovima ne daje mogućnost da taj sud izvrši presudu, niti postoji mogućnost podnošenja tužbe „zbog šutnje administracije“ u tom slučaju. Vrhovni je sud naveo da apelant, u naknadno dostavljenom podnesku koji je naslovljen kao uređena tužba, nije postupio po traženju suda. Naime, Vrhovni je sud istakao da apelant nije tužbu uredio u formi prijedloga za pokretanje disciplinskoga postupka zbog propuštanja dostave spisa sudu, odnosno zbog nepostupanja nadležnoga organa po obaveznosti presuda (članak 57. do 59. Zakona o upravnim sporovima), odnosno zbog nedonošenja upravnoga akta i u tom pogledu povrede službene dužnosti odgovornoga lica, a koje kao jedino moguće postupanje upravo proizlazi iz naprijed navedenih odredbi Zakona o upravnim sporovima. Imajući u vidu navedeno, Vrhovni sud je zaključio da je prvostupanjski sud pravilno tužbu odbacio u smislu članka 24. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/ 3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Osim toga, apelant se pozvao i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr. nediskriminacija), ali te navode nije posebno obrazlagao niti argumentirao.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka m) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (1) i stavak (3) točka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestupanjsku odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tomu apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovitom ili izvanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje pristojbi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. listopada 2004. godine i AP-106/04 od 18. siječnja 2005. godine).

7. U konkretnome slučaju apelant je propustio da, sukladno odredbama članka 24. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (“Službene novine Federacije BiH” broj 9/05), u ostavljenome roku ukloni nedostatke tužbe. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

8. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3257/19 (H.S.) | Sudska praksa | Aktio