Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3384/19 (B. K.)
Odluka donesena 19. 02. 2020.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Isplata duga
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3384/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 02. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. februara 2020. godine, u predmetu broj AP-3384/19, rješavajući apelaciju Božane Kalinić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Božana Kalinić protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Mal 261827 19 Gž od 16. maja 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Božana Kalinić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke, koju zastupa Ilija Đakić advokat iz Banjaluke, podnijela je 23. augusta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Mal 261827 19 Gž od 16. maja 2019. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom presudom Okružnog suda, obavezana je apelantica da tužitelju (Zajednica etažnih vlasnika) na ime neisplaćenih akontacija za troškove održavanja zgrade, za period od 8. juna 2014. do 1. oktobra 2018. godine, isplati određeni novčani iznos, sa zakonskim zateznim kamatama, kao i da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u određenom novčanom iznosu.
3. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da je članom 35. Zakona o održavanju zgrada propisana obaveza etažnih vlasnika da, najkasnije do petnaestog u mjesecu za tekući mjesec, plaćaju određeni novčani iznos kao akontaciju za troškove održavanja, poboljšanje kvalitete zgrade i za stvaranje zajedničke rezerve. Također, članom 35. stav 1., a u vezi sa članom 14. navedenog zakona, ovlaštena je Zajednica etažnih vlasnika da putem skupštine donese odluku o visini naknade, uz ograničenje da investiciono održavanje ne može iznositi manje od 0,20 KM po m2 korisne površine. Okružni sud je naveo da je u konkretnom slučaju apelantica, kao vlasnik poslovnog prostora pobliže označenog u obrazloženju presude, bila dužna uredno plaćati naknadu za troškove redovnog i investicionog održavanja zgrade, budući da je tužitelj ispostavljao račune po tom osnovu. Kako je apelantica propustila da izvrši svoju obavezu, u dijelu koji se odnosi na plaćanje, tužitelj je podnošenjem tužbe tražio izvršenje obaveze i u parničnom postupku nesporno dokazao osnov i visinu duga, koji apelantica nije ničim osporila. Okružni sud je istakao da je neosnovan navod apelantice da je tužitelj preinačio tužbu promijenivši osnov potraživanja. Okružni sud je ukazao da je tužbeni zahtjev opredijeljen na pripremnom ročištu, kada je tužitelj u biti uredio tužbeni zahtjev, koji istina ne sadrži termine „redovnog“ i „investicionog“ održavanja, ali to nije bio razlog za odbijanje tužbenog zahtjeva, budući da je apelantica vlasnica poslovnog prostora i istoj su dostavljani računi za plaćanje troškova održavanja (koji prema zakonskoj formulaciji sadrži i održavanje tehničke ispravnosti, pored poslova obezbjeđenja redovnih higijenskih uslova). Okružni sud je naveo i da predmetno potraživanje ima karakter povremenog, te da kao takvo zastarjeva u periodu od tri godine, kako je to predviđeno članom 372. Zakona o obligacionim odnosima, te da su neosnovani apelantičini navodi kojima ukazuje na zastarjelost potraživanja, budući da je tužba podnesena 8. juna 2017. godine. Okružni sud je ukazao da je članom 35. Zakona o održavanju zgrada propisano da su etažni vlasnici dužni akontaciju za troškove održavanja, poboljšanja kvaliteta zgrade i stvaranje zajedničkih rezervi plaćati najkasnije do 15. u mjesecu za tekući mjesec, pa tužitelju pripada kamata od dana dospijeća.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica, u suštini, smatra da je Okružni sud, pri donošenju osporene odluke, pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno i procesno pravo. Osim toga, apelantica se pozvala i na povredu nekih drugih ustavnih prava (kao npr. pravo na djelotvoran pravni lijek, nediskriminacija), ali te navode nije posebno obrazlagala niti argumentirala, već ih zasnovala na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog i procesnog prava.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević