Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3532/19 ("Lala i Laćo" d.o.o. Bijeljina)
Odluka donesena 19. 02. 2020.
- Javne nabavke
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
- Žalba
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3532/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 02. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. februara 2020. godine, u predmetu broj AP-3532/19, rješavajući apelaciju "Lala i Laćo" d.o.o. Bijeljina, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija "Lala i Laćo" d.o.o.
Bijeljina podnesena protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 025061 19 Uvp od 2. jula 2019. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. "Lala i Laćo" d.o.o. Bijeljina (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Grozda Đukić advokat iz Bijeljine, podnio je 6. septembra 2019. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 025061 19 Uvp od 2. jula 2019. godine.
2. Brčko distrikt Bosne i Hercegovine - Gradonačelnik (kao ugovorni organ, u daljnjem tekstu: Brčko distrikt) u provedenom otvorenom postupku za nabavku pića i napitaka za potrebe Skupštine Brčko distrikta donio je odluku 13-002247/16 od 9. decembra 2016. godine kojom je izabrao „REDEX“ d.o.o. Banovići kao najpovoljnijeg ponuđača.
3. Zaključkom Brčko distrikta broj 13-002247/16 od 3. februara 2017. godine konstatovano je da je apelantova žalba protiv navedene odluke neblagovremena.
4. Rješenjem Ureda za razmatranje žalbi (u daljnjem tekstu: tuženi) broj JN2-01-07-l-86-7/17 od 23. marta 2017. godine odbijena je apelantova žalba izjavljena protiv zaključka od 3. februara 2017. godine.
5. U upravnom sporu apelanta, kao tužitelja, protiv rješenja tuženog od 23. marta 2017. godine, Sud BiH (vijeće za upravne sporove) je donio presudu od 10. januara 2019. godine kojom je odbio predmetnu tužbu.
6. Odlučujući o apelantovom zahtjevu za preispitivanje sudske odluke - presude Suda BiH od 10. januara 2019. godine, Sud BiH (apelaciono vijeće) je donio presudu od 2. jula 2019. godine kojom je odbio predmetni zahtjev za preispitivanje sudske odluke. U obrazloženju osporene presude Sud BiH je naveo da je apelantu 16. decembra 2016. godine u 15.03 sati elektronskim putem izvršena dostava odluke o izboru najpovoljnijeg ponuđača, a u skladu sa tačkom 5.6. tenderske dokumenatcije a u vezi sa članom 70. st. 1. i 2. Zakona o javnim nabavkama BiH, odnosno da je obaviješten o dodjeli ugovora broj 13-002247/16, dok je apelant 1. februara 2017. godine izjavio žalbu na tu odluku, što znači da apelant u skladu s članom 101. stav 1. tačka d) istog zakona nije ispoštovao zakonski rok od 10 dana od zaprimanja odluke kojom se rješava o pojedinačnom pravu iz javne nabavke.
Apelacioni navodi
7. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Također, apelant navodi da nikada na svoju e-mail adresu nije primio odluku o izboru najpovoljnijeg ponuđača.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
10. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u smislu odredbe člana 101. stav (1) tačka d) Zakona o javnim nabavkama BiH („Službeni glasnik BiH“, broj 39/14), u zakonom propisanom roku podnese žalbu protiv odluke od 9. decembra 2016. godine. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim podnošenjem žalbe nisu efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnio žalbu na osnovu koje nadležni organi uprave i sud nisu mogli meritorno odlučivati. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se u ovom dijelu ne može razmatrati.
11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević